VELIKA TUGA U PORODICI POGINULOG ŠEHIĆA: Otišao da zaradi hljeb za jednogodišnju bebu

Šok, nevjerica i tuga ispred kuće Šehića u Dubravama kod Živinica. Automobili dolaze i odlaze. Komšije, prijatelji, rodbina i poznanici, izjavljuju saučešće Šehićima. Tješe ih. Nude pomoć.

Njihov sin, 27 – godišnji Adel, zajedno sa trojicom mladića, smrtno je stradao na Površinskom kopu u Dubravama. Ekipe spasilaca još uvijek nisu došle do njegovog tijela.

Ispred kuće su Adelov daidža Izet i tetak Hasan. Teško im je. Suze naviru na oči. Uprkos bolu i nezapamćenoj tragediji, nude nam sve potrebne informacije. Hasanu suze naviru na oči. Počinje nam pričati.

-Niko nije mogao ni sanjati da će se ovako nešto desiti. Svima nam je teško. Bio je divan i vrijedan mladić. Borio se za bolje u životu. Sve ovo još teže pada, kada se zna da iza njega ostaju supruga i jednogodišnje dijete, priča nam tetak Hasan.

Veli, Adel je živio u kući zajedno sa roditeljima, te dodaje da Šehići imaju još jednog sina. On je oženjen i živi nekoliko kilometara dalje.

-Šta čovjek da kaže? Jednostavno, tuga golema. Nije imao posla. Teška situacija ga je natjerala da ide, da zaradi hljeb za sebe i svoju porodicu. Prinuđen je bio da na ovakav način hrani svoju bebu, priča nam daidža Izet.

Dodatnu poteškoću, pojašnjavaju nam, u životu Šehića je predstavljala i činjenica da je i Meho, otac rahmetli Adela, teško bolestan. Operisao je i srce. Babo i majka su teško podnijeli gubitak sina. Tome svjedoče i intervencije ljekara hitne medicinske pomoći.

Izet dodaje kako je ova nezapamćena tragedija pogodila stanovnike i Živinica i Kalesije, općina iz kojih stradali mladići dolaze.

-Sve je ovo omladina, 25-26-27 godina. Ovaj mali ima, čini mi se, devetnaest. Ovo najbolje govori kakva nam je država. Mladi nemaju gdje raditi, a država ih tjera u smrt, priča nam Izet.

Okupljene komšije i drugi stanovnici Dubrava imali su dosta primjedbi na zapošljavanje u Rudnik Dubrave, koji se nalazi u sastavu Rudnika Kreka Tuzla.

-Rudnik nam je uzeo djedovinu, očevinu, a za nas ovdje posla nema. Nego, došli su tatini sinovi i vozaju se tu. Za našu djecu nema posla. To je sramota. Zato se ovakve stvari dešavaju“ ispričao je jedan od komšija.