Zlatni ljiljan Meho Smajlović

Sjećanje na našeg “Zlatnog ljiljana” Mehu Smajlovića

I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate! (Sura El Bekare – Krava 154)

Zlatni ljiljan,Rahmetli Meho Smajlović

O veličini žrtve pojedinih ljudi često ne razmišljamo u vrijeme kada se ona dešava, budemo toga svjesni kasnije. To bi se moglo reći za Mehu Smajlovića, sina Hamze. On je radio u Hrvatskoj, gdje mu je bila i porodica, a na primorju je kupio i plac za kuću. Pojavom rata u Hrvatskoj uključuje se u odbranu te države. Tu stječe značajno borbeno iskustvo. Dobrovoljno dolazi braniti svoju državu Bosnu, a u Hrvatskoj ostavlja porodicu i dobro plaćen posao. Znao je Meho da se u Bosni može poginuti i djeca mu ostati bez oca, ali patriotski osjećaj bio je iznad svega. Ratno iskustvo i hrabrost kod Mehe odmah su prepoznati
pa je imenovan za komandira voda.Aktivno je učestvovao u borbenim djestvima koja je izvodila teslićka brigada.
U martu 1993. godine jake četničke snage iz pravca Teslića i Doboja pokrenule su veliku operaciju u cilju zauzimanja Tešnja. Na području Karuša tenkovi i transporteri bili su prešli Usoru. Teslićka brigada uključila se u odbranu napadnutih prostora.
Meho je sa grupom probranih boraca upućen na Karuše. Vođena je žestoka borba.
Neprijatelj je imao tehniku, a naše snage, odlučne borce da poraze napadače. Tehnika je uništena, a velik broja četničkih vojnika je izbačen iz stroja. Nažalost, u ovoj 81 herojskoj borbi Meho je položio svoj život.
Nakon briljantne pobjede na Karušama pokrenut je postupak za dodjelu najvišeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”, imajući u vidu doprinos i pokazanu hrabrost. Prijedlog brigade je prihvaćen na svim nivoima, u Operativnoj grupi,Korpusu i Štabu vrhovne komande, pa je Mehi Smajloviću 82podshumno dodijeljeno ovo ratno priznanje.

Dženaza u Karadaglijama Mehi Smajloviću i Fuadu Mahmutoviću, 22.3.1993. godine

Ukopan je na mezarju u Karadaglijama uz ispraćaj velikog broja saboraca i mještana ovog naselja. Mještani Hrankovića trebaju biti ponosni što su iz svoje sredine imali ovakvog borca i dobitnika najvišeg ratnog priznanja, a prema njegovoj porodici s poštovanjem se odnositi.

(Tekst preuzet iz knjige “Džemat Hranković- Autor Fadil Halilović)

Pročitajte i ovo: BITKA NA KARUŠAMA

Pročitajte i ovo

DESILO SE U HRANKOVIĆU TOKOM SEPTEMBRA

U prošlosti tokom ovog mjeseca u našem mjestu bilo je raznih dešavanja, važnih i manje …

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.