Hranković OnLine Čuvamo prošlost. Povezujemo sadašnjost. Gradimo uspomenu za budućnost.
Da li je sada svijet drugačiji i pravedniji?
A zašto, koje i čije naoružanje uništava, dijeli i prodaje naše MO? Da se podsjetimo. Rat na prostoru BiH okončan je Dejtonskim mirovnim sporazumom. Skoro četiri godine Bošnjaci su krvarili boreći se za sopstveni opstanak i opstanak svoje domovine i tek onda kada je Armija RBiH ojačala i bila sposobna osloboditi svoju zemlju, uslijedila je međunarodna politička kampanja da se rat okonča mirovnim sporazumom. Među mnogim važnim pitanjima u to vrijeme, nametnut je i tzv. Program vojne stabilizacije koji je između ostalog imao za cilj da se izbalansiraju vojni kapaciteti BiH, Hrvatske i tzv. SR Jugoslavije. Tako je bosanska strana pored naoružanja koje je imala (uglavnom zarobljeno u toku rata uz ogromne žrtve) stekla pravo na uvoz do dogovorenog balansa. Dodatnu opremu isporučile su prijateljske, u najvećoj mjeri muslimanske zemlje, u prvoj godini mira. E sad, kada se već godinama naoružanje kontinuirano uništava pod isprikom da su municiji istekli vremenski rokovi sigurnog skladištenja (što je djelimično tačno), kada se poklanja ili budzašto prodaje, a da se istovremeno ne vrši zanavljanje u istoj količini ili zamjena efikasnijim, onda je potpuno jasno da je balans uspostavljen prije dvadesetak godina, definitivno i opasno narušen na štetu BiH, s tendencijom daljeg pogoršanja. Ako bi se kojim slučajem ovoj ocjeni dodalo stanje operativnosti (ispravnosti) raspoloživog naoružanja i vojne opreme, onda bi slika bila još sumornija. A iz pripadajućih budžetskih sredstava MO (što je javno poznata informacija) vrlo lahko je vidljivo da su sredstva za održavanje nedostatna.
Trebamo se dalje podsjetiti kako je naša zemlja i ARBiH za svo vrijeme agresije i potpune blokade granica od strane Srbije i Hrvatske, bila pod embargom na uvoz naoružanja nametnutim od strane Vijeća sigurnosti UN i kako ni jednog metka nismo mogli nabaviti. Ko to garantira da se u nekim sličnim okolnostima ta situacija ne može ponoviti. Sjetimo se ovdje izjave rahmetli predsjednika A. Izetbegovića kada je došao iz Dejtona. Približno: „Bolji mir od ovoga u ovakvom svijetu nije se mogao postići“. A da li je ovaj svijet sada drugačiji i pravedniji? Također se sjećamo koliko smo optuživali i proklinjali komunističko rukovodstvo SR BiH koje je pred višestranačke izbore i već isplaniranu agresiju, naoružanje TO BiH povjerilo na „čuvanje“ JNA, a koja će ga kasnije upotrijebiti protiv BiH. Nemaju li ove dvije pojave u konačnici isti ili sličan učinak?
Vukovi, vuci, vučići
A kakav je to svijet danas? U ovome času u svijetu ima previše žarišta i strateški važnih ciljeva i interesa velikih sila da je pitanje Bosne pa i Balkana na samom dnu ljestvice prioriteta. Ratovima, tinjajućim i manjim sukobima, trenutno je zahvaćeno područje dva puta veće od evropskog kontinenta i širi se iz dana u dan. Ukoliko se otvore veći sukobi, a što se nikako ne smije isključiti, neće biti „vanjskih regulatora“ na Balkanu. A kada nema mace onda miševi kolo vode. Tako je makar bilo u dva svjetska rata. Šešelj (glasnogovornik velikosrpske politike) je javno u haškoj sudnici poručio Bošnjacima („odbeglim Srbima“) „šta ćete bre kad vam ode NATO, ko će onda da vas brani?“
