Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Tesko meni!” -povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se.<\/i>\u00a0<\/b>
\n(El-Maide, 31)<\/p>\n
Sve na Zemlji sijedi osim gavranovog perja.
\nKo je vidio to sto smo mi vidjeli i otrpjeli, nece osijediti bilo sta da vidi nakon toga.
\nIzmedju svih zivih stvorenja, bio sam jedinim svjedokom prvog zlocina pocinjenog na Zemlji… Vido sam prvu ljudsku krv kako nezaustavljivo lije. Znao sam da Svemoguci Bog cuje, vidi i svjedoci.
\nDan je bio ispunjen stravom…
\nZnam da je tome sejtan bio uzrokom…
\nKkao cudno ponasanje sejtana i kako zacudjujuce sto ga ljudi tako naivno slijede.Covjek voli Boga, a grijesi prema Njemu, mrzi sejtana, a pokorava mu se. Kakv cudan soj taj koga zovu covjekom i kakve ogromne suprotnosti nosi u sebi! Koliko je samo velika Bozija dobrohotnost i milost prema njemu prema njemu. Stoga sam pomalo bijesan, uz izvinjenje.
\nZa crne dane koji ih u zivotu snadju, ljudi imaju obicaj kazati:
\n“Dani su bili crnji od gavranovig perja.”
\nZnam da crna boja gavranovog perja budi tjeskobu kod ljudi, mada se i najcrnje perje na gavranu ne moze uporediti sa crnilom ljudskog srca kada ono pocrni. Znam da se ljudi posmijevaju gavranovom hodu. On poskakuje dok hoda, poput kakve lude sto hoda po zeravici. Ide s noge na nogu i stoga njegovi koraci nisu ravnomjerni.
\nUzmimo da je nas hod cudnovat. Nek bude da skakucemo i da se gegamo u hodu…
\nNo, zar to nije normalna i prirodna stvar nakon sto smo vidjeli nepravdu koju je covjek pocinio prema svome bratu covjeku.
\nPrije stvaranja covjeka, sepurili smo se po Zemlji poput kakvih kraljeva s nasom crnom bojom i nasim poskakivajucim hodom… Onda smo bili svjedokom kako brat ubija brata. Od uzasa koji smo dozivjeli, nas hod je potom postao nemirnim, pa su i nasa djeca naslijedila tu mahanu i to je postalo svrsena stvar.
\nLjudi smatraju da je glas gavrana krajnje odvratan… I tek sto neko od naseg roda zagrakce na kakvom drvetu, postaju praznovjerni i proricu nesrecu.
\nMoguce da nas glas nema onu ljepotu koju ima glas slavuja, ali on nema nikakve veze sa zlom slutnjom… Zla slutnja – to je rijec covjekova, i odnosi se na djela koja cine ljudi.
\nKatkad, kad se covjek ponasa ruzno, a pritom na grani nekog drveta zagrakce gavran, zaboravlja na svoje ponasanje i na umu mu je samo gavranov glas i predskazuje zlo!!!
\nTo je staro lukavstvo kojem covjek pribjegava, mada nema nijednog drugog stvorenja njemu slicnog koje toliko moze obmanjivati i ciniti nepravdu samome sebi.
\nLjudska vrsta optuzuje gavranski rod za kradju i otimacinu, neposlusnost prema roditeljima i obitelji…
\nLjudi za nas kazu da krademo “surmu iz oka”, da krademo sapun sa krovova kuca… Ruku na srce, mi ne znamo sta je u stvari ta surma, a ni sapun ne koristimo kada se kupamo. Ne treba nam
\nNasa tijela i duse nemaju potrebe za njim cak i onda kad su najvise zaprljani.
\nIzvinjavam se zbog ovako ostrog tona kojim se obracam.
\nOnaj ko je vidio to sta sam ja vidio, mora izgubiti razbor.
\nBijah sucem u svijetu gavranova…
\nI svjedokom u svijetu ljudi…
\nSudac gubi svoju pravicnost i neporocnost onda kada izgubi svoju nepristrasnost i nerve, pa se svrsta uz jednu od strana u sporu .
\nSa mnom su se zbile obje stvari. Sucem sam bio gavranova… Pravednim sam bio i vodio racuna da ne izgubim nerve i da ne budem pristrastan . No, kad sam sletio da budem svjedokom u svijetu ljudi, ostao sam bez sudijske krune, izgubio nerve i zagraktao… Zatim me je Bog poslao da sinu Ademovom odrzim lekciju o oprastanju.<\/p>\n
Rekoh tada Kabilu, zlokobno grak\u0107u\u0107i svojim odsje\u010denim glasom: Meleci me podje\u0107aju na dane prvog stvaranja\u2026 <\/p>\n <\/p>\n U danima u kojima sam bio zaokupljen svijetom gavranova i rje\u0161avanjem njihovih pitanja i problema, moje i\u0161\u010dekivanje se oteglo.
\n-Znamo da si \u010dudovi\u0161te koje ubija\u2026
\nI mada ti to ne zna\u0161\u2026
\nI mada si \u010dovjekom kome je dato znanje\u2026
\nNeznalica koji ne zna da je neznalica\u2026
\nNeznalica koji ne zna kako da pokopa le\u0161 brata.
\nJo\u0161 uvijek sam uzbudjen, pa se izvinjavam.
\nPonekad o onome \u0161to se zbilo razmi\u0161ljam mirno i nepristrasno, poput suca.
\nNasilje je sastavni dio karaktera \u017eivih stvorenja\u2026
\nTo je istina\u2026
\nPonekad neki od gavranova nasrne na skupinu\u2026
\nTada biva predat sudu\u2026
\nPoznato je za gavranove da imaju sudove koji se dr\u017ee pravde i pravi\u010dnosti.
\nOvi sudovi se odr\u017eavaju onda kada jedan od gavranova prisvoji gnijezdo drugog gavrana\u2026 Ili napastuje tudju \u017eenku\u2026 Ili, pak, otme jelo malim gavran\u010di\u0107ima…
\nZa svaki od ovih prijestupa sliedi zasebna kazna…
\nKada jedan gavran prisvoji sebi tu\u0111e gnijezdo, zadovoljavamo se time da oteto gnijezdo prvo razorimo, potom svojom vikom izgrdimo kradljivca i prisilimo ga da onome kome ga je oteo podigne novo.
\nKada je u pitanju napastvovanje \u017eenke drugog gavrana, zajednica gavranova ubija nasilnika svojim kljunovima.
\nKada, pak, uzme hranu mladuncima, zajednica po\u010dupa napasniku perje, tako da bez njega li\u010di na golu\u017edravu, tek izleglu mladun\u010dad.
\nPokatkad se kazni prijekora ili \u010dupanja perja pridoda i kazna progona iz zajednice. Sudovi gavranova se obi\u010dno zakazuju na nekom prostranom i \u0161irokom polju. Tamo oni koji su ranije do\u0161li \u010dekaju dolazak gavranova koji kasne.
\n\u010cekanje zna trajati danima i no\u0107ima sve dok se broj ne popuni…
\nTada odvajamo krivca ustranu, postavljamo mu stra\u017eu i po\u010dinjemo sa su\u017eenjem.
\nOstali zapo\u010dinju sa grupnim graktanjem i halabukom…
\nOptu\u017eeni odgovara vriskom i zloslutnim graktanjem…
\nSvjedoci ponavljaju graktanje i ma\u0161u bijesni i razjareni svojim krilima.
\nPritom optu\u017eeni gavran i sam grak\u0107e i lupa krilima…
\nPrijestupnik onda spu\u0161ta krila, obara glavu i prestaje graktati.
\nTo biva njegovim priznavanjem da je po\u010dinio grijeh.
\nTada sudija donosi presudu.
\nSvi gavranovi ska\u010du na prijestupnika i po\u010dnu ga trgati i kidati svojim kljunovima sve dok ne umre.
\nPotom gavranovi zagrak\u0107u jednomjernim graktannjem i odlete…
\nJedan od njih uzme ubijenog gavrana i ono \u0161to je od njega ostalo da bi ga pokopao.
\n\u010cak i ako je ubijeni gavran po\u010dinitelj grijeha.
\nJer smrt ima svoju svetost, stoga tijelu treba odati po\u010dast time \u0161to \u0107e se pokopati…
\nTako gavranovi bivaju pravi\u010dni u oba slu\u010daja: u \u017eivotu i u smrti…
\nPravda je u \u017eivotu gavranova ja\u010da od nagona…
\nU svijetu ljudi pravda je u osnovi ste\u010dena i relativna…
\nU svijetu gavranova ona je instinktivna i apsolutna.
\nMi imamo svoja osnovna na\u010dela koja s enikad ne mijenjaju niti modificiraju. Onaj ko od njih odstupi, odstupio je od zahednice i zaslu\u017euje odbacivanje i smrt…
\nOve propise i zakone nisu uspostavili gavranovi. Oni su neprikosnoveni i nama ih je nalo\u017eio Svevi\u0161nji, pohranio u na\u0161u prirodu i njima obavezao na\u0161u podsvijest i na\u0161 karakter…
\nSami sebi ne propisujemo zakone…
\nZnamo da se du\u0161a povodi za naklono\u0161\u0107u i da se svrstava na onu stranu od koje ima korist, pa u svome oku deblo vidi kao slamku, a u oku drugoga slamku kao deblo.
\nRod gavranova je sve ovo izbjegao i zakora\u010dio na sigurno tlo time \u0161to se pokorio zakonitosima Stvoritelja.
\nPrimjena zakona podrazumijeva li\u0161avanje naklonosti, a koje se to stvaranje li\u0161ava naklonosti osim meleka?!\u00a0<\/span><\/p>\n<\/a><\/h2>\n
<\/a>Gavran sinova Ademovih (III)<\/h2>\n
\nNa Zemlji je vladao apsolutni mir prije nego sto je \u010dovjek kro\u010dio na njeno tlo\u2026
\nDjevi\u010danski morski talasi koje jo\u0161 nije prosijecala la\u0111a.
\n\u010cisti vjetrovi koji jo\u0161 nisu dotakli \u010delo \u010dovjeka.
\nProstrana polja na Zemlji na koju jo\u0161 nije kro\u010dila ljudska noga\u2026
\nJo\u0161 uvijek je ovaj svijet bio neokaljanim, jer ga nije uprljala nijedna la\u017e\u2026
\nSve je odisalo \u010distom i nepatvorenom istinom\u2026
\nPlanine prekrivene bijelim snijegom blistale su pod prelamanjem sun\u010devih zraka\u2026
\nMora su stenjala, dizala se i spu\u0161tala svoje plave pjenu\u0161ave grudi\u2026
\nSa zelenih polja \u0161irio se ugodan miris koji je prosto opijao zrak\u2026
\nSve je bilo tako lijepo i \u010darobno.
\nUnato\u010d svemu tome, bilo je ne\u0161to otu\u017eno u toj slici. Ne\u0161to je tom prizoru nedostajalo.
\nDa ‘ \u010dovjek da zakora\u010di svojom nogom po Zemlji kroz samo sredi\u0161te ove ljepote, ispru\u017ei uvis svoje ruke i skru\u0161eno uputi molbu Svevi\u0161njem Bogu\u2026
\nTek tada dolazi do izra\u017eaja pravi smisao stvaranja ove \u010diste i nepatvorene ljepote\u2026
\nStvari su manje lijepe i \u010darobne, ali s ve\u0107im smislom onda kada su poznate, onda kada se grije\u0161i i moli\u2026
\nTo je uvijek slu\u010daj sa spoznajom\u2026
\nNevinost biva povrije\u0111enom na po\u010detku, zatim se, nakon toga, ra\u0111a spoznaja\u2026 Bo\u017eiji meleci su ti koje krasi nevinost\u2026 \u0160to se ti\u010de \u010dovjeka, njegova nevinost je oskrnavljena u D\u017eennetu\u2026 \u0160ejtan ju je oskrnavio kako bi se ostvarila ranije ustanovljena, uzvi\u0161ena mudrost: naseljavanje i izgra\u0111ivanje Zemlje\u2026 Znali smo da \u010dovjek dolazi iz D\u017eenneta\u2026
\nNa po\u010detku su bile suze\u2026
\nPla\u010d Adema i Havve na Zemlji, predstavljao je veoma dirljiv prizor\u2026
\nZvuk tog pla\u010da otkrio nam je stepen prijestupa, zna\u010denje grijeha i iskrenost pokajanja\u2026
\nAdem je, ako se tako mo\u017ee kazati, stalno boravio u kajanju\u2026
\nKako je samo uzvi\u0161eno bilo njegovo dostojanstveno lice?!
\nO\u010di Ademove bile su ispunjene o\u010dinskom bri\u017eno\u0161\u0107u koja ru\u0161i sve prepreke i koja se ne zadr\u017eava samo na jednom djetetu, mimo drugoga\u2026 \u0160to se Havve ti\u010de, ona je bila majkom za sve \u017eene na Zemlji\u2026
\nGospodaru na\u0161, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti\u0161 i ne smiluje\u0161 nam se, sigurno \u0107emo biti isgubljeni.\u00a0<\/b>
\nBila je ovo njihova zajedni\u010dka dova Svevi\u0161njem\u2026
\nHavva je ostala nose\u0107a prvi put\u2026
\nLjudi ne pola\u017eu jaja poput nas ptica, nego radjaju\u2026
\nHavva je u svom prvom porodu rodila sina i k\u0107erku\u2026
\nPotom je u drugom takodjer nosila sina i k\u0107erku\u2026 Sin iz prvog poroda bio je dopu\u0161ten k\u0107erci iz drugog \u2026
\nHavva je rodila Kabila i njegovu sestru Iklimu\u2026
\nZatim Habila i njegovu sestru Lejusu\u2026
\nBra\u0107a su odrasla skupa\u2026
\nHabil se smiju\u0107i spu\u0161tao niz brda\u0161ce\u2026 Lice mu je odisalo \u010dedno\u0161\u0107u njegovih osam godina\u2026 Iza njega jurio je Kabil nose\u0107i u ruci granu nekog drveta poku\u0161avaju\u0107i njome doka\u010diti svoga brata\u2026 Igrali su se po obi\u010daju\u2026
\nNije mi poznato za\u0161to je jedan od bra\u0107e bio tako nje\u017ean poput djurdjevka, a drugi tako grub poput planinskog trnja\u2026
\nKabil je stalno u igri preuzimao ulogu lovca, a Habil ulogu plijena. Kako se igra rasplamsavala, u o\u010dima Kabila zaiskrila bi mr\u017enja dok bi se ustremljivao da s onim \u0161to mu je u ruci udari brata\u2026
\nU po\u010detku se Habil smijao\u2026 Njegov smijeh je odzvanjao izmedju bre\u017euljaka i drve\u0107a poput potoka koji odi\u0161e \u010distotom i veselo\u0161\u0107u, dok bi se Kabil namrgodio i \u0161\u010depao granu drveta s obje, umjesto s jednom rukom\u2026 Tada bi lice Habila umjesto izraza radosti poprimilo izraz bola. Zvon njegovog smijeha bi se zavr\u0161avao ne\u010dim \u0161to je li\u010dilo na vrisak\u2026
\nAdem bi tada po\u017eurio prema njima i na\u0161ao Habila u ranama, a Kabila kako ne prestaje sa svojim nasrtajima\u2026
\nAdem bi zavikao:
\n-Kabile, \u0161ta to uradi bratu svome Habilu?
\nKabil bi odgovrio:
\n-Mi se samo igramo. Habil je sam izabrao da bude gonjen.
\nAdem bi potom po\u010deo vikati i ru\u017eiti Kabila\u2026 Onda bi razdvojio bra\u0107u i bri\u0161u\u0107i krv s rana svoga blagoga sina i dalje korio Kabila\u2026 Govorio bi im da su bra\u0107a iz stomaka jedne majke, da \u017eive na jednoj zemlji i da se, stoga, trebaju medjusobno voljeti, a ne mrziti\u2026 Najvi\u0161e \u0161to je izazivalo moje \u010dudjenje bilo je to \u0161to je Kabil zatvarao svoja osorna usta i nijednog trenutka nije se poku\u0161avao braniti\u2026 S druge strane, Habil je branio brata nastoje\u0107i se umiliti ocu ne bi li im obojici oprostio\u2026<\/span><\/p>\n<\/a>Gavran sinova Ademovih (IV)<\/h2>\n
\n-Ovo je moja koliba!
\nBratovi prsti su ostavili jasne crvene tragove na Habilovom obrazu… On se iznenadio bezo\u010dno\u0161\u0107u svoga brata i u njemu se rasplamsa bijes dok mu se o\u010di brzo ovla\u017ei\u0161e bolnim suzama…
\nNevino se obrati svome bratu:
\n-Pogledaj u moje ruke…! Sve sam ih izgulio podi\u017eu\u0107i kolibu…
\nNo, Kabil \u0107e na to odlu\u010dno:
\n-U kolibi ne\u0107e\u0161 zano\u0107iti poslije sljede\u0107eg sun\u010devog zalaska…Tako je govorio Kabil.
\nNjegov brat \u0107e blago:
\n-I Habil bi isto tako \u017eelio kazati koju rije\u010d…Ja te volim Kabile, pa za\u0161to tako…?
\nKabil ni\u0161ta od toga nije \u010duo, jer je ve\u0107 oti\u0161ao odatle…
\nNisam uo\u010dio da je Habil o tome obavijestio Adema…
\nNe znam zbog \u010dega…
\nMogu\u0107e da je osje\u0107ao da je o\u010devo srce ispunjeno tugom zbog pona\u0161anja Kabila, te se pla\u0161io da time samo ne produbi tu tugu. Mogu\u0107e da je pomislio da je Kabilova prijetnja izre\u010dena tek onako… I kada je nastupio naredni zalazak sunca, Habil je ugledao svoga brata Kabila koji mu je zauzeo kolibu, iznenadjen kad je vidio kako u stegnutoj pesnici dr\u017ei o\u0161tar kamen…
\nPrije nego \u0161to je Habil i progovorio, kamen je ve\u0107 rasjekao njegovo \u010delo sa kojeg je potekla krv… Potom ga je kabil uzeo i izbacio iz kolibe… Habil je povio ranu travama i tu zaspao…
\nAdem se silno iznenadio kada je ugledao sina van njegove kolibe s krvlju koja se bila zgru\u0161ala na njegovom \u010delu…
\nPovikao je istim onim uobi\u010dajenim glasom koji je, ovaj put, u sebi nosio daleko dublju bol.
\n-Kabile, \u0161ta to uradi bratu svom Habilu?
\nKabil uop\u0107e nije li\u010dio bratu svome Habilu…
\nIklima, Kabilova bliznakinja, uop\u0107e nije li\u010dila na Lejusu, Habilovu bliznakinju.
\nKabil je bio surov za razliku od svog brata Habila.
\nLejusa je bila manje lijepa od Iklime.
\nTrebalo je da se habil o\u017eeni Iklimom, a Kabil Lejusom…
\nJa li\u010dno, vi\u0161e sam cijenio Habila nego njegovog brata i bilo mi je drago \u0161to \u0107e se on o\u017eeniti ljep\u0161om…Habil se ne ljuti kada mu \u0107opnemo \u0161to ostane od njegovog jela…
\nUgledao me jednoga dana dok sam stajao pored jaja koko\u0161ke koju je gajio, te je ispru\u017eio ruku i dao mi jedno jaje… Obradovao sam se ovakvom njegovom postupku koji je pokazao prema stvorenju koje je pripadalo jednom obi\u010dnom rodu kakav je bio na\u0161.
\nTo je \u010dovjek koji shva\u0107a mudrsot uzajamnog potpomaganja medju \u017eivim bi\u0107ima i zna \u0161ta je milost…
\nTo je \u010dovjek koji zna za Boga, voli Ga i boji Ga se.
\n\u017delim usredsrediti svoj um i ostaviti svoje svjedo\u010denje na svim ru\u0161evinama i razvalinama, ispripovijedati to vjetrovima koji fiju\u010du u najzabitijim mjestima…
\nKabil uzviknu:
\n-Ne, ja sam bolji od njega!
\nIza njegovih rije\u010di stajao je \u0161ejtan…
\nRekao je to Iblis i za Adema… Danas je to sugerirao Ademovim sinu da tako ka\u017ee svome bratu…
\nKabil ponovo povika pred svojim ocem:
\n-Ne\u0107u se o\u017eeniti Lejusom…O\u017eeni\u0107u se Iklimom! Ona je zajedno sa mnom bila u stomaku..Ja imam prednost da se njome o\u017eenim…
\nAdem je uvjeravao sina da mu njegova bliznakinja ne sljeduje.
\nKabil je odbio da i za pedalj promijeni svoj stav…
\nZapanjila me njegova tvrdoglavost i nisam znao kako \u0107e na to reagovati Adem.
\n-Neka svaki od vas dvojice Bogu prinese kurbana – re\u010de Adem. \u0107Onaj kome Bog prihvati kurban, u pravu je.
\nAdem nie \u017eelio sam presuditi medju njima, nego je stvar prepustio Bogu.
\nNisam znao kako \u0107e Svemogu\u0107i primiti kurbane.
\nTakodjer, nisam znao ni \u0161ta u osnivi predstavlja kurban…\u00a0<\/span><\/div>\n<\/a><\/h2>\n
<\/a>Gavran sinova Ademovih (V)<\/h2>\n
\nImali smo jednog gavrana napasnika u bijegu i tragali smo za njim da bismo mu sudili.
\nNapokon je do\u0161ao dan kada je trebalo Bogu prinijeti kurbane.
\nDo\u0161ao je Habil sa svojim najdebljim ovnom. Ostavio ga je na brdu, a on sam je klanjao uzvi\u0161enom Bogu mole\u0107i Ga da primi njegovu \u017ertvu.
\nDo\u0161ao je i Kabil i sa sobom donio jo\u0161 nedozrelo \u017eito zelenih klasova… Kabil je bio pohlepan i \u0161krt do te granice da mi gavranovi nikada nismo uspjeli ku\u0161ati bar i djeli\u0107 njegove hrane. Kabil ostavi svoju \u017ertvu i odstupi…
\nDva brata stado\u0161e podalje…
\nIz sveg svog srca sam \u017eelio, ja kao nepristrasan sudija, da Bog prihvati Habilovu \u017ertvu.
\nIz neba se spustila vatra i pojela Habilovu \u017ertvu pokazuju\u0107i time da je primljena… Habil radosno uskliknu u znak zahvalnosti, dok Kabil svojim uzvikom izre\u010de ubistvo…
\nSa \u0161akama ispru\u017eenim ispred sebe i pogleda uprtog u jednu ta\u010dku na horizontu,Kabil je stajao duboko zami\u0161ljen… Unato\u010d njegovoj apsolutnoj \u0161utnji, iz njega izbija\u0161e talas koji se mogao primijetiti golim okom.
\nBio je prekrasan Bo\u017eiji dan… Sunce je zrakom rasprostiralo svoju toplinu.
\nBrojno drve\u0107e borova du\u017e \u010ditavog horizonta, kupalo se na tim sun\u010devim zrakama, dok su im stabla dobijala boju jentara koju izbacuje more. Sa obli\u017enjih brda dolazili su vjetrovi donose\u0107i sa sobom miris tek olistalog drve\u0107a i bo\u017eanskog cvije\u0107a iz najdubljih kotlina i klisura pokrivenih zelenim bar\u0161unastim \u0161umama…
\nKabil ponovo zavika:
\n-Ubit \u0107u te!
\nHabil nije shva\u0107ao razlog zbog kojeg se njegov brat Kabil ljuti na njega…
\n\u010cistota obi\u010dno ne shva\u0107a motive grijeha i njegovog zla…
\nBog je primio od jednog, a nije od drugog.
\nRekao je svome bratu da BOg prima od pravovjernih.
\nKabil je i dalje mumljao:
\n-Ubit \u0107u te!
\nVra\u0107aju\u0107i se svojoj kolibi i svome cvije\u0107u, Habil se okrenu i re\u010de mu:
\n”I kad bi ti pru\u017eio ruku svoju prema meni da me ubije\u0161, ja ne bih pru\u017eio svoju prema tebi da te ubijem, jer se bojim Allaha, Gospodara svjetova… Ja \u017eelim da ti ponese\u0161 i moj i svoj grijeh i da bude\u0161 stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.”
\nHabil se udalji sa svojom \u017eenom Iklimom…
\nVe\u0107 su neko vrijeme bili u braku…
\nKada se na njoj ukaza\u0161e znakovi trudno\u0107e, Kabil rije\u0161i da ubije brata…
\nUhvatili smo odbjeglog gavrana nasilnika i zapo\u010deli njegovo sudjenje…
\nHabil se bio ispru\u017eio na zemlji nakon napornog dnevnog rada…
\nPolje sa ljiljanima jo\u0161 nije ni po\u010dinulo, a on je ve\u0107 bio utonuo u san.
\nSunce se polahko spu\u0161talo prema zapadu…
\nSudjenje grje\u0161nom gavranu je jo\u0161 uvijek trajalo…
\nNebo je bilo poprskano krvlju ve\u010dernjeg sutona… Kabil se polahko \u0161unjao sve vi\u0161e prite\u017eu\u0107i vilicu magarca koju je na\u0161ao u \u0161umi.
\nMagarac bija\u0161e krepao u obli\u017enjoj \u0161umi. Zvijeri su pojele njegovo meso, a ono \u0161to je preostalo oglodali su orlovi, zemlja je popila njegovu krv, dok je njegova ogromna vilica ostala ba\u010dena na povr\u0161ini zemlje.
\nKabil je nosio sa sobom prvo oru\u017eje na Zemlji i krenuo u potragu za bratom.
\nNadje ga utonulog u san i krenu prema njemu…
\nUznemiri ga ne\u0161to, ne znam \u0161to, \u0161to je vidio na tom plemenitom usnulom licu…
\nHabil se probudi i otvori o\u010di…
\nKabilova ruka se podi\u017ee sa ko\u0161\u010danom magare\u0107om vilicom i krenu ka Habilovoj glavi…
\nS Habilovog lica prolipta krv i isprska sva Kabilova prsa.
\nGrje\u0161na ruka ponovo pade na dobrodu\u0161no lice…
\nNakon petog udarca, Kabilova ruka se sudari sa zemljom…
\nHabil vi\u0161e nije davao nikakve znakove \u017eivota… Kabil shvati da je njegov brat mrtav…
\nPrestade sa svojim \u017eestokim i bjesomu\u010dnim udarcima… Sjede snu\u017eden pored svoje \u017ertve…\u00a0<\/span><\/p>\n