U Bagdadu neki je mesar, idu\u0107i no\u0107u ku\u0107i, \u010duo povik u mra\u010dnom sokaku i po\u017eurio da vidi \u0161ta se dogodilo. Tamo je zatekao izbodena \u010dovjeka\u2026 Izvukao je no\u017e iz njegove rane i poku\u0161ao mu pomo\u0107i; dok je krv natapala mesarevu odje\u0107u, nesretnik je umro. Ljudi su se okupili i vidjeli no\u017e u njegovoj ruci, krvavu odje\u0107u, a u njegovim o\u010dima strah, te ga odmah optu\u017ei\u0161e za ubistvo; kasnije je osu\u0111en na smrtnu kaznu. Kad su ga doveli na strati\u0161te i kad se uvjerio da \u0107e umrijeti, povika:<\/p>\n
\u201dO ljudi! Ja, Allaha mi, nisam ubio onog \u010dovjeka, ali jesam ubio nedu\u017enu osobu, i to prije dvadeset godina, i evo sad \u0107u zbog toga umrijeti. Naime, bio sam nao\u010dit mladi\u0107, radio sam kao skeled\u017eija na rijeci. Jednog dana pojavi se jedna bogata djevojka u pratnji majke. I sutra sam ih prevezao tako\u0111er. S vremenom po\u010deo sam se vezati za djevojku, a i ona za mene. Zaprosio sam je od njezina oca, ali on je to odbio jer sam bio siroma\u0161an. Poslije toga vi\u0161e nisu dolazile na rijeku, niti sam ih gdje vi\u0111ao. Srcem sam ostao vezan za nju. Nakon dvije, ili tri godine, dok sam bio na rijeci, \u010dekaju\u0107i putnike, pojavila se \u017eena s djetetom i zatra\u017eila da je prevezem na drugu obalu.<\/p>\n
Ukrcala se u \u010damac i, kad smo bili na sredini rijeke, prepoznah je: bila je to djevojka koju sam, ono onda, zaprosio. Obradovao sam se susretu i po\u010deo je podsje\u0107ati na na\u0161u vezu, ljubav i \u010de\u017enju. Ona je u\u010dtivo odgovarala. Rekla je da se udala i rodila\u2026 Me\u0111utim, \u0161ejtan je u mojim o\u010dima uljep\u0161ao zlo, pa sam joj se pribli\u017eio\u2026 Ona me upozori na Svevi\u0161njeg Allaha, ali se nisam osvrtao na upozorenje. Po\u010dela se, koliko je mogla, odupirati, a dijete je vri\u0161talo. \u0160\u010depao sam dijete i bacio ga u vodu, zaprijetiv\u0161i: \u2019Mora\u0161 mi se dopustiti!\u2019 Kad bi se dijete gotovo utopilo, izvidio bih ga. Ona je izbezumljeno gledala, plakala i molila za milost, ali nije pristajala na moj zahtjev.<\/p>\n
Zagnjurio sam djetetovu glavu u vodu, dok je ona gledala i pokrivala svoje lice od straha; dijete je mlataralo rukama sve dok nije izgubilo snagu i klonulo udovima. Izvadio sam ga: mrtvo. Bacio sam njegov trup u rijeku. Onda sam se ustremio na nju, i ona me svom snagom odbijala pla\u010du\u0107i. Povukao sam je za kosu, privio vodi i zagnjurio njenu glavu u vodu, pa je izvadio, ali ona nije pristajala na nemoral. Po\u0161to sam se umorio, posljednji put zagnjurio sam njenu glavu. Ona se opirala, ali je naposlijetku i ona klonula udovima. I njen sam trup bacio u vodu. Taj moj zlo\u010din niko nije otkrio. I neka je slavljen Allah, Onaj Koji zulum\u0107arima daje vremena, ali ih ne zaboravlja.\u201d<\/p>\n
Ta njegova ispovijest rasplakala je okupljene. Zatim su ga pogubili. (Imam el-Hattabi)<\/p>\n
Preuzeto sa FB profila hfz. Abdurrahmana Kuduzovi\u0107a<\/em><\/p>\n