Autor: Dr. Bisera Sulji\u0107-Bo\u0161kailo<\/p>\n
U jesen 1942. godine istaknuti Bo\u0161njaci pi\u0161u pismo, odnosno memorandum, Adolfu Hitleru.[1] (\u201eKao sastavlja\u010di pominju se Uzeir Had\u017eihasnovi\u0107, njegov zet Mustafa Softi\u0107, gradona\u010delnik Sarajeva i in\u017eenjer Suljaga Salihagi\u0107 iz Banja Luke.\u201c)[2]\n
U pismu koje je prevedeno i objavljeno u knjizi V. Dedijera: \u201eGenocid nad Muslimanima 1941-1945\u201c, izme\u0111u ostalog Hitleru je prezentirana kratka historija Bosne i Bo\u0161njaka, gdje Bo\u0161njaci smatraju da su im preci Goti: \u201ePremda \u017eivimo u ovoj zemlji gdje postoji ve\u0107ina slavenskog \u017eivlja, premda govorimo bosanskim jezikom koji je sli\u010dan srpsko-hrvatskom, mi otvoreno izjavljujemo da po rasi i krvi nismo Slaveni, ve\u0107 da smo gotskog porijekla…\u201c[3]\n
Upravo ovo pismo me potaklo da potra\u017eim istinu o Bo\u0161njacima i Gotima, jednom od napoznatijih i najmo\u0107nijih starogermansskih plemena, koji su uspjeli da razdrmaju i osvoje Rimsko carstvo, pa \u010dak i zapale Rim. Kao Germanisti to je i moje polje.<\/p>\n
Iz pisma Hitleru Bo\u0161njaci uzme\u0111u ostalog ovako prezentiraju svoju istoriju:[4]\n
\u201eVeliki greh Fireru da se to dogodilo, i to u ovog. narodu koji je Vama i nema\u010dkom narodu tako veran i privr\u017een. Izgleda da je sve to jedan obi\u010dna politi\u010dka ra\u010dunica, ali mi naprotiv, mi bosanski muslimani, nismo Vama i nema\u010dkom narodu nikako odani zbog neke trenutne politi\u010dke ra\u010dunice i interesa. Premda \u017eivimo u ovoj zemlji gde postoji ve\u0107ina slavenskog \u017eivlja, premda govorimo bosanskim jezikom koji je sli\u010dan srpsko-hrvatskom, mi otvoreno izjavljujemo da po rasi i krvi nismo Slaveni, ve\u0107 da smo gotskog porekla, \u0161to dokazuju mnogi znaci i istoriske \u010dinjenice. Kada se istoriski, psiholo\u0161ki i antropolo\u0161ki istra\u017euje na\u0161 element, vidi se jasna, istina gornjeg tvr\u0111enja.<\/p>\n
Mi Bo\u0161njaci kao Goti, tj. kao germansko pleme pod imenom \u201eBosni\u201c, do\u0161li smo u 3. veku sa severa na Balkan u tada\u0161nju rimsku provinciju Iliriju. U 6.veku za vreme vladavine Teodoriksa kralja isto\u010dnih Gota, \u010dijoj dr\u017eavi je pripadala i Ilirija, kao gotska grani\u010dna provincija, koja je na istoku dopirala do Drine, izmenili smo stari rimski naziv za na\u0161u zemlju, narodnim imenom \u201eBosna\u201c, u starom nare\u010dju \u201eBosen\u201c, \u0161to je zna\u010dilo \u201edobar \u010dovek\u201c. Suprotno \u201ebijesan\u201c \u0161to zna\u010di \u201elo\u0161 \u010dovek\u201c. Po\u0161to je na\u0161a zemlja bila nadaleko poznata po lepim predelima, dali smo novoj domovini ime Bosna, u namjeri da je ozna\u010dimo kao dobru i lepu zemlju. Zbog toga smo i glavnoj reci u zemlji dali ime Bosna.
\nU 6. veku do\u0161li su Slaveni u na\u0161u zemlju pod imenom Srba i Hrvata. Na\u0161i preci, kao Goti, uzeli su ih za radnike na svojim posedima, jer su tada bili upleteni u u\u017easne borbe sa carem Isto\u010dnog rimskog carstva Justinijanom. Razlike u duhovnom i antropolo\u0161kim osobinama izme\u0111u nas Bo\u0161njaka s jedne strane i slavenskih plemena, dakle Srba i Hrvata s druge strane, odr\u017eale su se sve do danas. 90% Bo\u0161njaka imaju tanku plavu kosu, plave o\u010di i svetlu boju ko\u017ee, a 80% Srba i Hrvata debelu crnu kosu, crne o\u010di i tamnu boju ko\u017ee. Bo\u0161njaci su poznati kao ljudi otvorenog karktera, a Slaveni su ponizni, o \u010demu kod nas u narodu postoje mnoge anegdote. Srbi su odmah po dolasku na Balkan prihvatili isto\u010dno hri\u0161\u0107anstvo, Hrvati rimo-katoli\u010dko, dok su Bo\u0161njaci ostali \u010dvrsto pri svojoj gotskoj, arijskoj veri, prema kojoj Isus nije bog, ve\u0107 samo bo\u017eansko bi\u0107e, ali najsavr\u0161enije. Ovu veru, pod narodnim imenom bogumili, \u0161to zna\u010di vere bogu mile, zadr\u017eali su do dolaska Turaka u 1463. godini. Onda su svi odjednom primili islamsku veru, jer su islam, kao i na\u0161a bogumilska vera u dlaku isti po verskim na\u010delima, tj. u odnosu na bo\u017eanstvo \u2013 da je bog svemogu\u0107a nevidljiva sila, a Isus njegov prorok. Oni su ostali uporni po tome da zadr\u017ee kukasti krst, koji su Goti doneli u Iliriju, odnosno Bosnu i svoje grobove ukra\u0161avali tim znakovima da bi naglasili razliku izme\u0111u sebe i doseljenih Slovena, Srba i Hrvata (vidi prilo\u017eene fotografije 1,2 i 3). Nakon prihvatanja islama oni su kao muslimani, premda islam ne trpi nikakve druge oznake osim islamskih na nadgrobnim spomenicima zadr\u017eali taj znak na pojedinim od njih (vidi fotografiju 4). Kukasti krst se veoma \u010desto sre\u0107e na bosanskim narodnim vezovima i tkanju. U Srbiji i Hrvatskoj nema nigde traga kukastom krstu.<\/p>\n
Jedan od glavnih razloga za prelazak na islam, pored gore pomenutih istih osnovnih na\u010dela veroispovesti, bio je \u0161to je isto\u010dno-rimska crkva, Srbi i zapadno-rimska crkva, Hrvati i Madjari, vodila protiv na\u0161e dr\u017eave krsta\u0161ke ratove zbog toga \u0161to smo navodno nevernici. Tome naprotiv, od upada cara Justinijana u na\u0161u gotsku dr\u017eavu pa do osnivanja na\u0161e bosanske banovine i kasnijeg kraljevstva, bogumilska vera je dr\u017eavno bila priznata.
\nDo\u0161lo je do te\u0161kih borbi. U tim borbama oni su otkidali delove na\u0161eg kraljevstva i prisajedinjavali ih jednom ili drugom hri\u0161\u0107nskom verovanju. U na\u0161im najte\u017eim \u010dasovima, kada je situacija izgledala bezizgledna, ukazala se na Istoku zvezda spasenja u islamskoj, turskoj carevini. Iz tih razloga su Bo\u0161njaci prihvatili Turke kao spasioce. Po\u0161to su odmah do dolaska Turci dali Bo\u0161njacima punu autonomiju u zemlji, to su se i trupe borbenih Bo\u0161njaka, kao muslimani, borili rame uz rame s Turcima protiv njihovih neprijatelja, Hrvata i Madjara i priklju\u010dili njihove zemlje turskom carstvu. Turski sultani su brzo spoznali ratni\u010dke osobine Bo\u0161njaka i njihovu sposobnost za upravljanje. Tako su nam ukazali najve\u0107e po\u010dasti kada su na\u0161im plemi\u0107ima dali carske k\u0107eri za \u017eene (sinu Hercoga Stefana Mustafe, Mehmed-pa\u0161i Sokolovi\u0107u, Muhamed-pa\u0161i, Ibrahim-pa\u0161i itd.) i imenovali ih velikim vezirima (prvima u carevini). Kroz \u010ditav 15. i 16 vek upravljaju Bo\u0161njaci evropskom Turskom od Stambola do Budimpe\u0161te. Bosanski jezik je kao jedini, pored turskog, bio progla\u0161en dr\u017eavnim jezikom.\u201c<\/p>\n
Ko su Goti i za\u0161to ovi Bo\u0161njaci tvrde da su gotskog porijekla?<\/p>\n
Goti, to starogermansko pleme sa Sjevera, Germanistima je najpoznatiji po Ulfili (311-388), gotskom episkopu koji je prvi preveo Bibliju na gotski jezik, stvoriv\u0161i tako novo gotsko pismo i gramatiku. Bio je veliki svjetovni i duhovni vo\u0111a za kojima su mnogi Goti sa vi\u0161ebo\u0161tva pre\u0161li na kri\u0161\u0107anstvo, odnosno arijanstvo (jedna zaboravljena, velika religija Germana, koja je imala na milione pristalica i koja je bila poznata cijeloj Evropi). Histori\u010darima su Goti najpoznatiji kao vikin\u0161ko starogermansko pleme sa Sjevera, dana\u0161nje ju\u017ene \u0160vedske, koje je pokrenulo najve\u0107u migraciju Evrope, i po\u0161lo im za rukom da u\u0111u u srce Rimske imperije i osvoje je, pa \u010dak i zapale Rim.
\nU Bosni, ili, pak, ex Jugoslaviji, Goti oni koji se negiraju u najpoznatijoj narodnooslobodila\u010dkoj pjesmi posve\u0107ene Titu, \u010diji je autor Vladimir Nazor i koja je prvi put izvedena ba\u0161 novembra 1943. godine na Drugom zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu, a koju su kasnije decenijama svi u\u010denici u BiH i \u0161ire morali znati napmet. Pjesma glasi (i sada je znam napamet):
\n\u201eUz mar\u0161ala Tita, juna\u010dkoga sina, nas ne\u0107e ni pakao smest’!
\nMi di\u017eemo \u010delo, Mi kro\u010dimo sjelo i \u010dvrsto mi stiskamo pest!
\nRod prastari svi smo, a Goti mi nismo. Slavenstva smo drevnoga \u010dest.
\nTko druga\u010dije ka\u017ee, kleve\u0107e i la\u017ee, na\u0161u \u0107e osjetit pest!
\nSve prste na ruci, u jadu i muci, partizanska slo\u017eila je svijest.
\nPa sad, kad i treba, do sunca do neba, visoko mi di\u017eemo pest!\u201c<\/p>\n
Za\u0161to se ba\u0161 Goti negiraju, a Slaveni isti\u010du u ovoj pjesmi uz prijetnju da \u0107e svi oni koji ovako ne misle, odnosno druga\u010dije misle osjetiti pest?
\nBojim se da i danas mnogi histori\u010dari u Bosni i \u0161ire imaju strah od ove pesti, jer o Gotima u Bosni se i danas kao zaliven \u0161uti.
\nIzuzetak je manji broj, koji poku\u0161ava onu historiju iz pisma Bo\u0161njaka Hitleru, da najvi\u0161e preko interneta rasprostrani i o\u017eivi.
\nKad smo kod interneta, da vidimo \u0161ta nam taj virtuelni svijet o ovom fenomenu nudi? Jedna od prvih stranica koj se pojavljuje na njema\u010dkom o Gotima u Bosni je oficijelna internet-stranica Ministarstva odbrane, odnosno armije Austije. U prezentajici historije Bosne ovdje izme\u0111u ostalog stoji:
\n\u201ePrije gotovo 3 hiljade godina dr\u017eavni prostor dana\u0161nje Bosne i Hecegovine pripadalo je Iliriji, koja je u 1. vijeku prije na\u0161e ere bila kao provincija Illyricum dio rimskog carstva. Poslije propasti rimskog carstva ovaj prostor osvajaju Goti, a u 6. vijeku naseljavaju se ovdje Slaveni i vladaju sve do 12 vijeka. U naredno vrijeme ovaj region pada pod vlast Ma\u0111ara. Ma\u0111ari su kasnije od Bosne napravili Banat (provinciju) kojom vlada Ban (zamjenik ili vicekralj). Ban Stepan Krotomani\u0107 \u0161iri ma\u0111arski utjecaj sve do Huma (isto Zahumlja), kasnija nazvanog Hercegovina.
\nKrotomani\u0107ev brati\u0107 i nasljednik, Stepan Tvrtko \u0161iri dalje granice i progla\u0161avaja se 1376. za kralja Srbije i Bosne. Poslije Tvrtkove smrti propada carstvo. 1483. godine sva Bosna i Hercegovina je ve\u0107 pod osmanskim carstvom pod kojim biva 400 narednih godina… \u201c[5]\n
Austrija gotovo da potvr\u0111uje ono \u0161to su Bo\u0161njaci u pismu Hitleru govorili o Gotima. Jo\u0161 jedan dokaz da su Goti imali veze sa Bo\u0161njacima, posebno ako prelistamo raznovrsne stranice na\u0161e historije, gdje se pojavljuju velike rupe i tmine, gdje kao da prije dolaska Slavena na ovim prostorima nikoga \u017eivog nije bilo?
\nIz najstarijeg putopisa Bosnom Benedict Curipeschitz saznajemo da su Bo\u0161njaci pored Srba i Hrvata 1530. godine poseban narod. On je u Bosni na\u0161ao tri vjere:
\n\u201eMi smo u kraljevstvu (Wossen) Bosni na\u0161li tri vjere i nacije. Prvo su bili stari Bo\u0161njaci, koji su rimske kri\u0161\u0107anske vjere. Njih je Tur\u010din po\u0161tedio i ostavio ih u njihovoj vjeri; drugi su Surffen (Srbi), koje zovu Vlasima, a mi ih nazivamo Cincarima ili Martolozima. Ovi su do\u0161li od Smedereva i Beograda. Vjera im je sv. Pavla i malo se razlikuju od rimske; tre\u0107i su pravi Turci, koji su ratnici i \u010dinovnici. Nasilno vladaju nad obadvije kri\u0161\u0107anske vjere. Sultan je ostavio ove kri\u0161\u0107ane da ora\u0111uju opustjele zemlje. \u201c6[6]\n
Franjevac, Dr. fra Leon Petrovi\u0107, koji je prvi od svih hercegova\u010dkih franjevaca postigo naslov doktora teologije, i kojeg su partizani 1945. g. kao provincijala hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije streljali i bacili u Neretvu, u knjizi \u201eKri\u0161\u0107ani bosanske crkve\u201c, prati istoriju kr\u0161\u0107ana bosanske crkve. U njegovoj knjizi se govori o Bo\u0161njacima prije provale Slavena na ove prostore. Fra. Petrovi\u0107 komentari\u0161e ovaj dio Kupre\u0161i\u0107evog putopisa tako \u0161to nagla\u0161ava \u201eda su katolici nazivani kri\u0161\u0107anima sve do okupacije u god. 1878. Od onda ih po\u010de\u0161e nazivati katolicima, \u201eturke\u201c muslimanima, hri\u0161\u0107ane pravoslavnima. I danas u \u0161irim narodnim slojevima katolici se nazivaju kri\u0161\u0107anima, katolkinje kri\u0161\u0107anicama. Tako ih zovu inovjerci.\u201c[7]\nPetrovi\u0107 izme\u0111u ostalog u svojoj knjizi tvrdi kako je, pored toga \u0161to je dosta stanovni\u0161tva pre\u0161lo na Islam, ili prebjeglo k Dubrovniku, Solunu i drugdje 1463. bilo katolika u Bosni i da su s Franjevcima u zemlji ostali i da su tu do dana dana\u0161njega na svom pradjedovskom ognji\u0161tu. Dokaz ovoga \u0161to tvrdi nalazi i u poznatoj Ahd-nama sultana Mehmeda II., koju je isposlovao fra An\u0111eo Zvizdovi\u0107 odmah 1463., kao i pismo Iskender-pa\u0161e (Iskender bega) od 20. kolovoza 1496 istomu fra An\u0111elu i dodaje, kako se nepravedno \u201ekri\u0161\u0107anima\u201c i \u201edobrim Bo\u0161njacima\u201c upisuje u grijeh i sramotu kukavstvo i izdaja domovine.<\/p>\n
U ovoj knjizi nalazimo podatke da je prije dolaska Slavena, odnosno Hrvata i Srba na prostore Bosne u postojala jaka bosanka biskupija:<\/p>\n
\u201eKao sufraganska solinska biskupija spominje se bosanska crkva na saboru u Solinu (Salona), 15. lipnja 530. Znamo dapa\u010de i za ime biskupa, koji je onda upravljao bosanskom biskupijom. U ime svoga klera, tu\u017eio je na saboru biskup Andrija, da je u tolikoj mjeri prezadu\u017een, da ne samo ne mo\u017ee pomagati siromaha, nego da sve\u0107enstvo nema sredstva za svoje najnu\u017enije potrebe. (citira \u0160i\u0161i\u0107a, priru\u010dnik, 158). Na drugom solinskom saboru, 533. bosanski je biskup tra\u017eio, da se njegova biskupija razdijeli na dvoje, jer je prostorom prevelika. Metropolita je na\u0161ao, da je molba opravdana, pa je obe\u0107ao, \u010dim bude mogu\u0107e, da \u0107e je razdjeliti. Do ovog nauma, po svoj prilici, nije nikada do\u0161lo radi skorih provala barbarskih naroda, koji su uni\u0161tili svaki trag ove stare bosanske biskupije. O njoj ne \u010dujemo ni\u0161ta kroz duga neobja\u0161njena stolje\u0107a na\u0161e najstarije narodne pro\u0161losti u Bosni.\u201c8[8]\n
Pisac ove knjige (dosta koriste\u0107i Restija i crkvenu zaostav\u0161tinu) nagla\u0161ava kako se kasnije \u201ena crkvenim saborima u Splitu, 925-928., ne spominje bosanska biskupija, te da se prva sigurna vijest o postojanju bosanske biskupije nalazi se u Provincijale vetus (popis nadbiskupija i njihovih sufragana), koje je pisano po prilici god. 1188., a donosi popise biskupija, koje su postojale prije god. 1076. \u201c9[9]\n
Po njegovm mi\u0161ljenju, isto\u010dni raskop nije zahvatio bosansku crkvu, te da je ona ostala trajno uz zapadnu crkvu:<\/p>\n
\u201eNesuglasice, koje su se, mo\u017eda, zbivale, nijesu raskinule crkvenog jedinstva. Znamo pouzdano, da su dubrova\u010dki nadbiskupi, po svom metropolitanskom pravu, posve\u0107ivali bosanske biskupe, obavljali kanonske vizitacije, posve\u0107ivali crkve, uop\u0107e bili u tijesnoj vezi s bosanskim biskupima i vjernicima. I onda, kada je koncem XII. i po\u010detkom XIII. stole\u0107a, vjera bosanskih \u201ekr\u0161\u0107ana\u201c i njihova biskupa osumlji\u010dena radi krivovjerstva \u2013 hereze, ista je sumnja, istina, bez ikakva temelja, ba\u010dena i na dubrova\u010dku crkvu i njezina metropolitu, jer da nije dostatno pazio, koga stavlja na bosansku biskupsku stolicu. Nema dakle sumnje, da je bosanska crkva trajno, od svog postanka bila u zajednici s rimskom crkvom i da tu zajednicu nije nikada svojevoljno napustila. Ona je ozlogla\u0161ena, da je hereti\u010dna, napu\u0161tena i obezglavljena lutala, i jedanput ostala bez pastira i bez veze s crkvenim poglavarstvom. \u201c10[10]\n
Sve ovo dosta upu\u0107uje da su bosanki kri\u0161\u0107ani, odnosno Goti ostali dosljedni arijanstvu, pravcu, ili u\u010denju Arijana gdje se vjerovalo da postoji jedan Bog i da je Isus samo sli\u010dan njemu, a ni u kom slu\u010daju isti sa Bogom, kao i to da se negiralo sveto trojstvo. Sljedbenik ovog u\u010denja bio je i biskup Ulfila i ve\u0107ina Gota koji su pre\u0161li na arijanstvo, koje je kasnije zamijenjeno sada\u0161njim dogmatskim u\u010denjem. Ako pogledamo istoriju Gota koji su naselili mnoge dijelove \u0160panije, vidje\u0107emo da se arijanstvo zadr\u017eali i tu sve do 7 vijeka.<\/p>\n
Otkud to starogermansko pleme sa Sjevera u Bosni?<\/p>\n
U zadnjim godinama razni istra\u017eiva\u010di, germanisti, histori\u010dari njema\u010dkog govornog podru\u010dja sve vi\u0161e istra\u017euju i pi\u0161u o ovom plemenu. Tako, ako ho\u0107emo vi\u0161e da saznamo o Gotima u Bosni neizbje\u017eno je koristiti tu literaturu i najnovija istra\u017eivanja koja danas sve vi\u0161e osvjetljavaju to vikin\u0161ko pleme, njihov \u017eivot, put, kulturu i borbu sa raznim plemenima, narodima civilizacijama, posebno sa rimskim carstvom. Izvla\u010dim najbitnije od tih autora:11[11]\n
Dolazili su trgovci iz Rimskog carstva u daleku zemlju na Sjeveru, dio dana\u0161nje \u0160vedske da kupe mnogo tra\u017eenog \u0107ilibara kojeg je ovdje bilo u velikim koli\u010dinama. I pri\u010dali su oni tada da postoje zemlje, tople i rodne i da je \u017eivot u tim zemljama ljep\u0161i i lak\u0161i od ove hladne zemlje Gota, gdje je zima hladna i duga, snanovni\u0161tva je mnogo i te\u0161ko se pre\u017eivljava. Sanjarili su mnogi o tim lijepim, toplim i rodnim krajevima, sve dok jednom, po\u010detkom na\u0161eg vijeka, u prolje\u0107e, krajem aprila, kada se more bilo malo razledilo poslije duge i ci\u010de zime, se nije odlu\u010dilo da se krene u taj svijet, u novi i bolji i lak\u0161i \u017eivot. Skupilo se sve \u0161to je imalo \u017eivlja, i oni koji su radili na zemlji, i koji su \u010duvali stoku, i majstori, i bogati i siroma\u0161ni i mladi i starci, i \u017eene, i djeca i razdijelo se sve to stanovni\u0161tva na tri jednaka dijela. Po predanju, jedna od ove tri grupe ovog starogermanskog vikin\u0161kog plemena, koja izvu\u010de los, mora i\u0107i dalje. Ono \u0161to je ostalo iz legendi Gota, a \u0161to su zapisali anti\u010dki pisari, kazuje da je krenulo oko 100 hiljada stanovnika, odnosno 3 velika broda. Po mi\u0161ljenju nekih histori\u010dara, najvjerovatnije se radilo o jednoj floti, koja se tri puta vra\u0107ala da pokupi stanovni\u0161tvo i premjesti ga sa obale Isto\u010dnog mora na obalu Ju\u017enog mora. U to vrijeme su brodovi bili u velikoj mjeri kori\u0161\u0107eni za daleke plovidbe i naj\u010de\u0161\u0107e se upotrebljavao taj vid putovanja. Tako se ovo veliko pleme iz Gotlanda najprije iskrcalo nedaleko od dana\u0161njeg poljskog grada Gdanjska na (Balti\u010dkom moru), uz zapadni dio u\u0161\u0107a rijeke Visle. Ovdje su oni nai\u0161li na stanovni\u0161tvo koje je ve\u0107 na ovim prostorima \u017eivjelo. Glad, vikin\u0161ka borbenost i odlu\u010dnost da se ne vra\u0107aju nazad, natjerala ih je na rat i strahote; Ubijali su sve \u0161to su stigli i tako pravili mjesta sebi za \u017eivot, polako se sve vi\u0161e tako \u0161ire\u0107i. Obra\u0111ivali bi zemlju i gajili stoku, prije nego bi nastavljali svoj put dalje k jugu.<\/p>\n
Godine 175. na\u0161e ere po\u010deo je dugi mar\u0161 Gota. Sada su krenuli rijekom Visle k rijeci Dunav i onda k Crnom moru.
\nU potrazi za ljep\u0161im \u017eivotom putovali su Goti mnogim dijelovima evropske zemlje. Najte\u017ea putanja im je, ali bila kroz mo\u010dvarne predjele i stepe. Ablabius koji je \u010desto citiran pi\u0161e o surovoj sudbini Gota u Pripjat mo\u010dvare. Pripjat je rijeka u ju\u017enoj Bjelorusiji i sjevernoj Ukrajini, najve\u0107i pritoka Dnjepra, duga 775 km. Ovdje su Goti poku\u0161ali da zaobi\u0111u mo\u010dvare, da bi zatim krenuli direkno preko Gnjepra da pre\u0111u na drugu obalu. Jedan dio Gota je uspio pre\u0107i na drugu obalu uz pomo\u0107 pokretnog mosta koji se ispod tereta ljudi i stoke, kao i drugog raznog tovara u jedno vrijeme raspao, tako da je dobar dio stanovni\u0161tva ostao na zapadnom dijelu obale i o njihovoj sudbini i njihovom \u017eivotu se manje zna. Pretpostavlja se da su morali da zaobi\u0111u veliki dio kako bi stigli dalje. No, u jedno vrijeme su se dvije kolone Gota na\u0161le u pokretu k Jugu: jedna je i\u0161la isto\u010dnim dijelom, druga zapadnim dijelom ove rijeke.
\nTek u vrijeme vladavine Kralja Claudiusa II. (268-270) pojavljuju se Ost i Westgoti po prvi put kao zasebna plemena sa svojim imenima i najve\u0107i histori\u010dar Ostgota Jordanes smatrao je da su ova imena do\u0161la kao geografska oznaka, \u0161to dana\u0161nji istori\u010dari pobijaju, smatraju\u0107i da su \u201cOstgoten\u201d ovo ime dobili po rije\u010di \u201caustra\u201d, \u0161to u prevodu zna\u010di \u201csjajni\u201d, a \u201cWestgoten\u201d po indogermanskoj rije\u010di \u201cuesu\u201d ili \u201cwesu\u201d \u0161to zna\u010di – \u201cdobro\u201d, \u201cvjerovatno kako bi se ovo pleme razlikovalo od plja\u010dka\u0161a sa mora\u201d12[12]. No, pored novih naziva za jedno te isto pleme izme\u0111u ove dvije grupe Gota postojala je uvijek \u010dvrsta veza: \u017eenili su se me\u0111u sobom, prelazili jedni k drugima i td. No, isto tako su znali ratovati me\u0111u sobom.
\nGoti su nastavljali sa selidbama. Ratovali su tako sa raznim plemenima na koja su nailazili. Najvi\u0161e su se koristili vodeni putevi i rijeke. Mjesta pored rijeka bila su i tada gu\u0161\u0107e naseljena, upravo jer je tu postjala ve\u0107a mogu\u0107nost za \u017eivot zbog vode koja je bila neophodna i za \u010dovjeka i za njegovu \u017eivotinju, uz to i mogu\u0107nost ribolova kao i dobra mogu\u0107nost putovanja vodenim putevima. Tako se i na rijeci Dnjepar, rijeka u Isto\u010dnoj Europi koja izvire u Rusiji i te\u010de kroz Bjelorusiju i Ukrainu i ulijeva u Crno More, \u010detvrta je po veli\u010dini europska rijeka, nalazio prije dolaska Gota civilizirani grad Kiev. Goti su se susreli sada sa visokom kulturom ovda\u0161njeg stanovni\u0161tva. Poslije borbi neki su ostali u Kievu, dok ve\u0107i dio Gota je ipak nastavio dalje k Crnom moru gdje su se nadali lijepom \u017eivotu. Nije uvijek bilo lako prelaziti sa teritorije na teritoriju, ali ratni\u010dki narod je bio ve\u0107 navikao na borbu za opstanak. Ratnici su ratovali, iza sebe su imali pozadinu od svojih porodica koja ih je pratila, bodrila i \u010desto im nije dozvoljavala da popu\u0161taju i bje\u017ee sa rati\u0161ta. Tacit nam to do\u010darava ovim rije\u010dima: \u201cPri\u010da se da su \u017eene zaustavile neke ve\u0107 pokolebane na povla\u010denje spremne odrede svojim neodoljivim preklinjanjem, preprev\u010div\u0161i im put sopstvenim grudima i prigovorima da im predstoji ropstvo, a oni se najvi\u0161e pribojavaju da im \u017eene budu zarobljene… \u201d13[13]\n
Juna\u010dke narodne pjesme otkrivaju dosta iz te historije i borbe Gota. One naj\u010de\u0161\u0107e govore o istinitim doga\u0111ajima i mnogi nau\u010dnici smatraju da su narodne pjesme, posebno juna\u010dke, uop\u0161teno nasle\u0111e Gota, iako ih je vrijeme danas gotovo izbrisalo.<\/p>\n
Vratimo se selidbama Gota. Godine 257. uspjelo je jednom dijelu Gota da do\u0111u do Crnog mora i da se nastave \u0161iriti k dana\u0161njoj rumunsko-bugarskoj granici, po\u0161to se jedan dio Gota nastanio na Krim. Od krimskih Goti nam je ostalo danas najvi\u0161e dokaza. Oni su uspostavili saradnju sa Rimljanima i ovi su im odobrili da nastane brdovite prijedele Krima gdje su stolje\u0107ima i ostali. Njihove gra\u0111evine su ostale da se i danas divimo. Sve do 17. vijeka se ovdje \u010duo gotski govor. Njihova posebnost je bila u gostoprimstvu, u gra\u0111enju gra\u0111evina i obra\u0111ivanju zemlje i bili su uspje\u0161ni ratnici.
\nStigav\u0161i na obalu Crnog mora Goti su se susreli sa civilizacijom Grka i njihovih kolonija koja je postojala vijekovima prije njih. \u017ditarice su uspijevale najbolje na Crnom moru i odatle su gr\u010dki moreplovci snadbijevali Gr\u010dku koja nije imala dovoljno prostora za uzgajanje za svo stanovni\u0161tvo. Skiti su bili veliki zemljoradnici i polja su im bila sva obra\u0111ena. No, prije nego su Goti do\u0161li do njih dobar dio Skita je protjeralo stepsko pleme Sarmaten. Sarmati su imali dobre konje i ratnu opremu, a i imali su ratni\u010dke djevojke koje su se borile i koje se nisu mogle udati prije nego ubiju jednog od neprijatelja. \u017divot Skita nije i \u017eivot Gota. Goti su ratni\u010do pleme i oni ne mogu da se zadovolje time da siju u \u010dekaju da posijano i po\u017eanju. Zato oni i dalje ratuju ili otimaju od drugih. Njihov cilj je sada osvajanje Rimskog carstva, iako oni \u010desto vode ratove i me\u0111u sobom.
\nSa selidbom Gota u Evropi se krenulo sa nemirima i ratovima i preme\u0161tanjem starosjedilaca koji su ispred ovog ratni\u010dkog i mo\u0107nog plemena tra\u017eili za sebe novo mjesto. Tako se sa njima pokrenula selidba evropskog naroda.
\nOstrogoti su naselili sada isto\u010dni dio Djnepra sve do rijeke Don. Izme\u0111u Djnepra i Dunava sve do Karpata naseljavaju Vizogoti ili Dobri Goti. Ovi narodi sada stvaraju svoje teritorije na kojima vladaju sada njihovi sopstveni vladari, odnosno kraljevi. Vizigogoti (Dobri Goti) imaju velikog kralja Atanariha (Athanaricus), a Ostrogoten imaju Emanariha (Ermanarich), koji je dugo \u017eivio i susjedna plemena su strahovala od njega. Atanarih je jak vladar i on za svoje vladavine oja\u010dava Vizogote i njihovu teritoriju i susjedna plemena su strahovala posebno od njega. Kada je Rimsko carstvo bilo u najgoroj krizi tridesetih godina 3. vijeka Goti su \u010desto prelazili granice Rimskog carsta i njihovih provincija gdje su palili, plja\u010dkali i silovali.
\nKada ih je 269. Claudius II. porazio i nanio im te\u0161ku \u0161tetu kod Ni\u0161a, a Aurelijan Vizogote 271. u Trakiji i Illyriji14[14] pobijedio, vratio se mir na Dunavskom prostoru. No, kada su Rimljani sa sobom povukli stanovni\u0161tvo iz svoje provincije Dakije (ve\u0107im dijelom dana\u0161nja Rumunija), u\u0161li su Goti bez borbi i naselili i taj prostor. Za vrijeme vladavine Konstantina velikog, stabiliziralo se stanje na Dunavu.
\n322. g. dolazi do potpisivanja ugovora izme\u0111u Rimljana i Visigota koji se obavezuju da \u010duvaju granice Rimskog carstva i da kralju daju dio vojnika za njegove tupe, a da za uzvrat dobiju godi\u0161nji porez. Tako se gotske trupe u Rimskom carstvu upoznaju sa \u017eivotom Rimljana, \u0161to \u0107e kasnije Goti i iskoristiti, a Rimljane dobro ko\u0161tati.
\nTako u vremenu oporavka Rimskog carstva po\u010detkom 4. vijeka Goti se pridr\u017eavaju pisanih ugovora sa Rimljanima. Za njihovu ratni\u010dku pomo\u0107, odnosno pomo\u0107ne trupe, Rimljani su im dodjeljivali dijelove svojih kolonija. Dobili su teritoriju od Banata do Dnjestra.
\n330. Rim gubi polo\u017eaj jednog centra Rimskog carstva. Kralj Konstantin I prenosi svoj presto na Bosfor i pravi Konstantinopol (Dana\u0161nji Istanbul) glavnim gradom, kada dolazi do djelidbe Rimskog carstva.<\/p>\n
Da se vratimo 324. godini kada dolazi do odlu\u010duju\u0107e bitke izme\u0111u Licinusa i Konstantina. Licinius je suparnik Konstantinu. Na strani Licinusa bore se i Goti, kojima je on prepustio granice na \u010duvanje. Pod vo\u0111stvom Herzoga, koji se zvao Rausimod dolazi do ulaska Gota u dubine Balkana, gdje je pograni\u010dno stanovni\u0161tvo imalo isti zadatak kao i Goti. Ovdje se radilo o germanskim grupama ju\u017eno od Dunava, koji su svoje plemske veze u Gotima prepoznali i osjetili Gote kao oslobodioce. Zato je Konstantin u aprilu 323. naredio da svi koji budu sara\u0111ivali sa Gotima koji su navaljivali i pomagali Licinusa sta\u0161nom smr\u0107u bude ka\u017enjeni, a to je zna\u010dilo da budu \u017eivi spaljeni. Konstantinu je tada pobijedio pleme Gota, pobio, protjerao, \u017eene i djecu su podijeljena po rimskim garnizonima. Dunav postaje granica izm\u0111u Rimskog carstva i Gota gdje vladaju dva velika gotska kralja.
\nZa vrijeme vladavine dva velika gotska kralja Visogoti (Dobri Goti) sa Atanarihom (Athanaricus), a Ostrogoten sa Ermanarihom, dolazi do napada Huna koji naviru i prelaze rijeku Don. Prvo su iransko pleme Alane protjerali i pobili da bi na red do\u0161li Ostrogoti. Huni su bili ja\u010di i dio gotskog naroda sa Alanima tra\u017ei za\u0161titu u predjelima Rimskog carstva. Vizgoti su dugo dr\u017eali odbranu, ali su i oni na kraju morali pobje\u0107i k rimskoj za\u0161titi. Sa smr\u0107u ova dva velika kralja prestaje jedna uspje\u0161na era vladavine Gota. Ostrogoten postaju vazali hunskog kralja Atile i veliki protivnici svoje bra\u0107e Vizogota.
\nZna\u010di, navalom Huna 365. ili 370. Goti prelaze rijeku Dunav i kre\u0107u k jugu, dublje k Rimskom carstvu, zna\u010di i na prostorima dana\u0161nje Bosne, gdje tra\u017ee za\u0161titu. Dolazi vrijeme kada Goti naredna pola vijeka \u017eive sa Rimljanima i o ovisnosti Rima.
\nNo, iako su bili pod Rimskim carstvom Vizogoti su bili nepokorljivi. Zbog lo\u0161eg polo\u017eaja i \u017eivota 378. dolazi kod Edirne (grad na dana\u0161njoj na granici Bugarske i Turske) do bitke izme\u0111u Gota i Rimljana. Pobjeda Vizogotskog kralja bila je neopisive razmjere. Sam rimski kralj i gotovo svi oficiri i dvije tre\u0107ine njegove vojske gine. Vizogoti pod vladavinom kralja Alaficha su sada sjedeli i u ju\u017enoj Illiriji. No, selja\u010dki \u017eivot nije mogao da im zamijeni ratni\u010dku krv i oni su samo \u010dekali \u0161ansu da osvoje Rim. Ta \u0161ansa im dolazi kada se zapadnorimska vojska sa Stilichom koja je sastavljena od hunskih pla\u0107enika, Alana i isto\u010dnih Gota morala na prostoru izme\u0111u Save i Dunava ratovati. Gotski kralj Alarich dolazi iz ilirskog podru\u010dja gdje se povukao i odakle je kasnije napadao dana\u0161nju Italiju.
\n400. godine Alarich vodi Vizogote preko Alpa k Italiji. On ubija sve \u0161to mu je na putu i sti\u017ee do Milana. 402. god. Stilicho poku\u0161ava da oslobodi Milano. Dolazi do borbe izme\u0111u Gota i Stilicha. Alarih je pobije\u0111en. Naredne godine je do\u0161lo do bitke ove dvojice i opet je Alarich izgubio i morao se povu\u0107i k dana\u0161njoj Austriji.
\nGoti su stizali do Bosfora i osvajali razna mjesta. Poslije plja\u010dkanja vra\u0107ali su se Gnjepru i svojoj novoj domovini dana\u0161njem Kievu, koji se \u010dak pominje u Nibelu\u0161koj pjesmi.
\nGodine 410. su Alarihove gotske trupe su osvojile Rim. Poslije paljenja Rima iz jo\u0161 danas nepoznatog razloga trupe su se povukle iz grada.
\n429. osvajaju \u0160paniju i Afriku, da bi opet 455. godine osvojili Rim i zapalili ga.
\n\u201c472. g. postavlja panonski vojskovo\u0111a Orestes, svog sina pod imenom Romulus Augustulus na carski presto. \u010cetiti godine kasnije barbarski vojni pla\u0107enici, koji su vladali u rimskoj armiji \u201cmalog Augustulusa\u201d skidaju sa prjestolja i postavljaju svoga vo\u0111u Odoakera za kralja Italije. Odoaker je priznao rimskog cara u Konstantinopolu nad njim, a ovaj ga priznaje kao kralja vazala.\u201d15[15]\n
U ovo vrijeme je zna\u010di Panonija bila dio dana\u0161nje Bosne. Sve ovo potvr\u0111uje \u010dinjenicu ne samo da su Goti prohujali ovih terenima, nego su se zadr\u017eali stolje\u0107ima, sve do navale Slavena kada se ovi mije\u0161aju sa njima.<\/p>\n
Postavlja se sada pitanje koliko je gotskog \u017eivlja ostalo na prostorima dana\u0161nje Bosne prije dolaska Slavena? Bosna je le\u017eala na njihovim putevima. Bogata rijekama ona je pru\u017eala mogu\u0107nost za lijep \u017eivot, uz to brdoviti predjeli su \u010desto koristili za skrivanje od raznih ratnih i drugih nepogoda i protjerivanja, posebno od strane Rimske crkve koja je protjerivala \u201cheretike\u201d odnosno pristalice arijanstva. Uzmemo li \u010dinjenicu da je na bosanskim prostorima postojala jaka bosanska biskupija prije dolaska Srba i Hrvata, onda je sve ovo mogu\u0107e. Jer, ko su bili tada ti koji su prestavljali kri\u0161\u0107ane i Bo\u0161njake?
\nMnogo je sli\u010dnosti u vjerovanju i gotskom arijanstvu i \u201c bosanksom bogumilstvu\u201d. Da li su i koliko Bo\u0161njaci ili Bogumili Arijani najbolje mo\u017eemo vidjeti iz u\u010denja ovog hri\u0161\u0107anskog pravca.
\nKo su Arijani? I ko je veliki Ulfila? 6[16]\n
Ulfila (318-388. g.) je prvi gotski episkop koji je preveo bibliju na Gotski jezik, a mnoge Vizogote na hri\u0161\u0107anstvo, \u017eivio je i stvarao u vrijeme velikih doga\u0111aja; vrijeme kada je \u017eivio i vladao rimski hri\u0161anski kralj Konstantin ivrijeme kada je do\u0161ao na vlast njegov sin, heretik Konstantinus, vrijeme Hunskih napada, vrijeme vladavine oba velika Gotska kralja Athanarih i Ermanarich. Govorio perfektno 3 svjetka jezika. Smatra se da mu je otac bio Got, a majka porijeklom ropkinja iz Kapadokije (Anatolije) od hri\u0161\u0107ana koji su govorili gr\u010dkim jezikom sa gr\u010dkim obrazovanjem.Ulfila je zbog poznavanja govora i obrazovanja postao diplomata Westgota na crkvenom dvoru i Konstantinopelu, gdje dolazi u dodir sa raznim crkvenim autoritetima, koji su ve\u0107inom bili Arijani. Ba\u0161 u vrijeme kada se rodio Ulfila u Aleksandriji je krenuo val najopasnijih heretika i crkvenoj istoriji. 318. je u Baukaliskoj crkvi u Aleksandriji je sve\u0107enik Arius zaprepastio svog biskupa sa svojim gledi\u0161tem o bi\u0107u Isusa u odnosu na Boga.<\/p>\n
Arijus je sve\u0107enik iz Aleksandrije, velike egipatko-gr\u010dke luke, bio je poznat kao asket i veoma dobar govornik. Imao je veseo i prijatan govor sa ube\u0111iva\u010dkom mo\u0107i. Crkvene posve\u0107enice, kojih je u Aleksandriji u to vrijeme bilo puno, visoko su ga cijenile i on je imao mnoge istomi\u0161ljenike u velikim krugovima klerika. On je prvi zapo\u010deo sa velikim i prvim diskusijama i sva\u0111ama unutar hri\u0161\u0107anstva, kada je po\u010deo sa u\u010denjem da Isus ne mo\u017ee biti isti sa Bogom koji je savr\u0161en. Isus sa\u010dinjen od velike \u010distote i bo\u017ejeg bi\u0107a tako dobija srednju poziciju i biva neko ko je izme\u0111u Boga i ljudi. Biskup Aleksander podigao je glas protiv ovog u\u010denja, ali Arius je i dalje nastavljao. Da je Isusa napravio Bog, tako je argumentovao, onda bi se vremenski moralo sve poklopiti, zato on kao sin njegov ne mo\u017ee da se sa Ocem ovjekovje\u010di. Uostalom ako je Isus stvoren, onda je on trebao biti stvoren iz ni\u0161ta, a ne iz supstane Oca, zato on ne mo\u017ee da mu bude isti. Isto tako se nije slagao sa nastankom Svetog duha i Trojstva. Bi\u0161ov Aleksandrije, zvani Aleksandar ne samo da je bio ovim u\u010denjem iznenadjen, ve\u0107 i kada je vidio koliko klerika je za Arijanizmom sada krenulo i kako se ovo u\u010denje tako brzo rasprostranilo. On poziva crkveni konzilij egipatskih biskupa i tra\u017ei da se arinaski orijentirani biskupi povuku. No, mnogi biskupi su bili na strani Arijana i tako dolazi do sukoba. Kada se kralj Constantin poslije pobjede nad Liciniusa \u010duo za ova razila\u017eenja pozvao ih je obojicu da se pomire i da se javno ne izja\u0161njavaju o ovakvim stvarima. No, to nije pomoglo i nastavilo se i dalje da se raspravlja o tome da li je Isus isti Bogu ili samo sli\u010dan Bogu. Ako Isus nije bio Bog, onda je svo crkveno u\u010denje sada do\u0161lo u pitanje, a sa crkvom i dr\u017eavna vlast. Kada su se ovi sukobi rasprostanili po cijelom Istoku \u010dak, Constantin je bio primoran da pozove cijeli crkveni konzilij. Godine 325. g. Constantinu dolazi 318 biskupa sa svih strana svijeta, a pored njih i mnogobrojni ni\u017ei sve\u0161tenici. Skup je otvorio i vodio sam Constantin koji je na po\u010detku istakao da \u017eeli jedinstvo da se napravi. Arijus je istakao ponovo kako Isus ne mo\u017ee biti Bog, ve\u0107 samo bo\u017eji stvor kroz participaciju, dodaju\u0107i da je Isus stvoriteljsko bi\u0107e on bi imao osobinu i da se preobra\u017eava. Athanasios, desna ruka Aleksandera i veliki govornik je iznio svoje mi\u0161ljenje i dodao da bi ovaj politeizam pobijedio da nisu Isus i sveti duh isti sa bi\u0107em Boga, dodaju\u0107i kako on shvata da je te\u0161ko tri bitnosti u jednom Bogu da se vide, ali zato se razum mora ovoj misteriji i trinitetu pot\u010diniti. Samo 17 biskupa nisu bili za njega svi ostali su potpisali protokol da su ovoga njegova mi\u0161ljenja, dok su istomi\u0161ljenici Arijana zahtijevali da se u protokolu doda da Isus nije isti sa Bogom, nego da je samo sli\u010dan Bogu. Konzil ovo nije odobrio i sastavio je druga\u010diji protokol koji se trebao potpisati. Samo dva sve\u0161tenika sa Arijusom nisu ni ovo htjeli potpisati. Odlu\u010deno je da se ova trojica protjeraju iz zemlje, a da se sve knjge Arijusa zapale, a ko bude sa\u010duvao jednu njegovu knjigu da se osudi smr\u0107u.
\nSa ovim ne prestaje borba Ariusa i Athanasiosa. Mnogi sve\u0161tenici na Istoku su, neki javno, neki tajno za Ariusa.
\nConstantin koji je na konzilijumu 325. godine na kraju sve ovo proslavio banketom, misle\u0107i da se ovim zavr\u0161ila borba sve\u0161tenika, nije ni sanjao da \u0107e jednog dana i on sam promijeniti mi\u0161ljenje i pre\u0107i u Arijance.
\n330. godine na ru\u0161evinama binzantijskog rada Constantin po\u010dinje da gradi grad koji naziva Novi Rim, a koji su kasnije nazvan po njemu Constantinopel. Ula\u017ee puno u univerzitete, \u0161kole, umjetnost, filozofiju, retoriku, doktore i u\u010ditelje, podr\u017eava mlade ljude koji \u017eele da studiraju, umjetnike da se bave svojom umjetno\u0161\u0107u. No, borbe ove dvije struje i u\u010denja Arijana i Athanasiosa dalje nisu jenjavale. Constantin je opet pozvao 331. godine Ariusa k sebi na zajedni\u010dki razgovor. U razgvoru sa njim kralj ni\u0161ta hecersko i hu\u0161kasko protiv crkve nije u njegovom u\u010denju vidio. Zato je pozvao ponovo da se Arius i njegovi istomi\u0161ljenici prime u crkve. Po\u0161to se Athanasios pobunio, konzuli istoka mu oduzimaju zvanje biskupa (335) i on je dvije godine protjeran morao \u017eivjeti u Galiji. Constantin prilazi Arijanizmu, a na dan kr\u0161tenja on poziva i Aleksandera na taj doga\u0111aj. Tog dana se desi ne\u0161to neobi\u010dno, naime umire Arius.
\nCrkveni histori\u010dar Sokrates opisuje doga\u0111aj koji vidi kao bo\u017eju kaznu. I sam kralj Konstantin kada je \u010duo za ovakvu smrt Ariusa, zapitao se da li Arisus zaista heretik, ali je ipak odlu\u010dio da postane Arijanac i kr\u0161ten je od strane najboljeg prijatelja Ariusa, biskupa Nikomedeje Eusebiona. Ovu vjeru je kasnije jo\u0161 ozbiljnije uzeo njegov sin Constantinus. Sa njim se uvodi u svim crkvama arijanizam, zna\u010di Ius je sli\u010dan Bo\u017ejem bi\u0107u, ali nije ravan sa Bogom. Pola stolje\u0107a je trajala borba Athanasiosa koji je 5 puta bio protjerivan, ali on nije odustajao. Dana\u0161nja crkva mu duguje veliku zahvalnost jer je njegova doktrina pobijedila.<\/p>\n
Constantin se dva puta \u017eenio, no prije svoje smrti svoje veliko carstvo je podijelio na tri sina iz drugog braka i njegovim dvojici neffe. Sin iz prvog braka je bio je ranije pogubljen.
\nKralj Konstantin je 335 podijelio svoje carsto: najstarijem sinu Constantinus II dao je Zapad \u2013 Britaniju, Galiju i \u0160paniju; njegovom drugom sinu Constantinusu Istok \u2013 Malu Aziju, Siriju i Egipat; najmla\u0111em Konstancu, Nordafriku, italiju, Illiriji (dna\u0161nja Bosna?) i Trakiju, kao i Rim i Konstaniopol, dvojici sinovaca daje Armeniju, Makedoniju i Gr\u010dku. U amanet im je ostavio jedinstvo religije i restauraciju religije.<\/p>\n
Ulfila koji je ro\u0111en 318. godine rastao sa arijanskim u\u010denjem i nije znao za drugo. Posebno germanska plemena na Balkanu i isto\u010dnoj Evropi nisu mogli nikako povezati sveto trojstvo sa svojim mnogobo\u0161tvom: posebno nisu mogli da shvate trojedinstvo Boga u \u010dijem bi\u0107u le\u017ei otac, sin i sveti duh. Arijanska sva\u0111a, kako se u crkvenoj istoriji nazivaju bila je u su\u0161tini jedno ramiila\u017eenje gr\u010dkih crkvenih u\u010denjaka i jednostavnih prakti\u010dara, koji nisu \u017eivjeli u velikim centrima, nego su na \u0161irokim prostorima rimskog carstva misionirali. Rimski kao i germansko vi\u0161ebo\u0161tvo bilo je jednostavnije za razumjeti nego ono crkveno pripovjedanje. Zato se arijanizam zadr\u017eao kod germana, pored prokletsva od strane konzila, posebno kod njihovih najinteligentnijih plemena Gota sve do po\u010detka srednjeg vijeka. Ulfilu nije brinulo puno ovo mimoila\u017eenje u pripovjedanju i on je narodu govorio kako je isto radilo li se o dobrom \u010dovjeku ili dobrom hri\u0161\u0107aninu.<\/p>\n
U krug ovih li\u010dnosti Ulfila ulazi prvo kao lektor, ali sa svojih 30 godina on postaje biskup Gota. Kada se 348. godine desilo da kralj Konstantin umire i njegovo mjesto je zauzima arijanski orijentiran sin, me\u0111u Gotima nije bilo mnogo hri\u0161\u0107ana, ili pak veoma malo. Arijansko misionarstvo je bila prvo koja je u hri\u0161\u0107anstvu imala uspjeha kod Gota. Smatra se da je rad Ulfile najvi\u0161e alarmirao Athanaricha da po\u010dne sa hri\u0161\u0107anskim progonima pedesetih godina ovog vijeka. Njemu nije pravilo sada razliku radi li se od ranijih hri\u0161\u0107ana ili od novopre\u0161lih Gota na Arijanstvo.
\nAthanarich je bio naj\u017ee\u0161\u0107i neprijatelj Arijanaca, pa makar to bili i bli\u017ei ro\u0111aci. Ulfilini Goti su morali \u010desto bje\u017eati i stigli su krajem 4 vijeka do mjesta na granici dana\u0161nje Rumunije i Bugarske. Balkan je u to vrijeme bio u nemirima i ratovima. Huni, Goti kao i druga plemena su se pomjerala i kretalo se k jugu. Onda kada umire i Konstantin navaljuju i Ost i Visigoti ispred Huna i prelaze Dunav bje\u017ee\u0107i k rimkom carstvu. Rim je zahtijevao od Gota koji su \u010dekali da pre\u0111u granicu da pre\u0111u na hri\u0161\u0107anstvo. Iz \u010disto politi\u010dkih razloga Goti uzimaju hri\u0161\u0107anske obi\u010daje kako bi prevarili samo Rimljane.
\nUlfila je \u010desto putovao k Konstantinopolji i natrag k svojoj Gotskoj dr\u017eavi. No u vrijeme kada je bilo opasno po njegov narod koji je pre\u0161ao na Arijanstvo i koji mu je vjerovao on je savjetovao da ipak ne samo treba da pre\u0111u na rimsku teritoriju, ve\u0107 i da preuzmu njihovu religiju, jer njima pripada budu\u0107nost. Mnogi su pre\u0161li, a mnogi su i dalje ratovali protiv kri\u0161\u0107ana i arijana sa Athanarihom.
\nIsto\u010dni i zapadni Goti na Balkanu sa ulaskom Huna 376. g. se sve manje razlikuju. Arijani su sada jo\u0161 vi\u0161e proganjani od strane katolika. 388. g. je poslednje putovanje Ulfile za Konstantinopel kako bi se sa katolicima dogvorio i gdje po istoriskim spisima ne dolazi do dogovora. 388.godine dolazi Ulfila ponovo u Konstantinopel, ali ubrzo je vidio da se gubi bitka oko Arijanizma protiv gr\u010dkih biskupa. U junu 388. g. umire u Konstanitolju i ne samo Arijanci, ve\u0107 i kato\u010dki sve\u0107enici su bili na njagovoj sahrani. U njegovom testamentu stoji da je umro kao Arijanac, iako su mnogi poku\u0161ali da to preokrenu i ka\u017eu da je on u du\u0161i umro kao katolik.
\nNa kraju da dodamo da je kod arijana govor crkvene mise bio i osto uvijek gotski. Govor crkvene mise u Bosni nije bio latinski, ve\u0107 je bio bosanski. Da li su ove sli\u010dnosti slu\u010dajne? Pored osvoga mnogo je sli\u010dnosti u bosan\u010dici i u gotskoj azbuci koju je stvorio Wulfila 370. godine, puno prije nego su se Kirilo i Metodije pojavili nekoliko stotina godina kasnije.
\nNa kraju, uzmemo li razna istra\u017eivanja i rezultate DNK u Bosni gdje se nalazi veliki procenat Vikinga, odnosno Gota, onda je pismo Bo\u0161njaka Hitleru i historija koju oni ovdje prezentiraju nije za \u201cbaciti\u201d i nije pogre\u0161an put kojim bi se trebalo krenuti u detaljnije osvjetljavanje Gota i Bo\u0161njaka i njihove srodnosti.<\/p>\n
Fussnote:<\/p>\n