{"id":3881,"date":"2014-06-18T08:18:49","date_gmt":"2014-06-18T06:18:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/?p=3881"},"modified":"2014-06-18T08:20:45","modified_gmt":"2014-06-18T06:20:45","slug":"bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/","title":{"rendered":"BO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ"},"content":{"rendered":"

Pomaci su (i makedonski Torbe\u0161i pripadaju istom narodu) pored Bo\u0161njaka jedini slavenski narod koji je za vrijeme osmanske vladavine prihvatio islam. Po\u0161to pripadaju muslimanskom kulturnom krugu u kojem nacija nije primarni identifikacioni element, oni su sami sebe jednostavno ozna\u010davali \u201emuslimanima\u201c, odnosno \u201eTurcima\u201c (isti slu\u010daj kao i s Bo\u0161njacima za vrijeme osmanske vladavine u Bosni).
\nPomaci su uhva\u0107eni u raljama tri velika nacionalizma: bugarskog, gr\u010dkog i turskog i svaki od njih poku\u0161ava da doka\u017ee kako su Pomaci etni\u010dki Bugari\/Grci\/Turci.
\n…
\nNajte\u017ei period za poma\u0161ke muslimane dolazi s komunisti\u010dkom diktaturom od 1945. do 1990. godine. Prvih godina komunisti su dozvolili relativne vjerske slobode, period je trajao dok nisu u\u010dvrstili svoju poziciju da bi nastavili tamo gdje su predratne vlade stale \u2013 deislamizacijom Pomaka. \u201eNau\u010dnu\u201c podlogu ovoj zvani\u010dnoj politici Bugarske KP dostavila je bugarska akademija nauka u djelu \u201eIz minaloto na b\u0103lgarite mochamedani v Rodopite\u201c (Iz pro\u0161losti bugaro-muhamedanaca Rodopa) \u0161tampanog 1958. godine, gdje se zastupa teza o nasilnoj konverziji Pomaka u islam, te ih je sada neophodno vratiti u \u201everu pradedovsku\u201c (svaka paralela sa spregom SANU\/KPJ je slu\u010dajna).
\n…
\nKomunisti su imali svoje muftije koje su postavljali da bi ovi onda d\u017eematlijama solili pamet. Ili, kao \u0161to jedan re\u010de: \u201eKomunisti po nama pi\u0161aju, a muftije nam govore da pada ki\u0161a\u201c. Ahmet nam spomenu da je svojim o\u010dima gledao kako muftiju (stajali smo ispred zgrade muftiluka koja se nalazi 200 metara niz tzv. \u201ePirotsku ulicu\u201c) pijanog izvode iz muftijstva. Te marionete niko od muslimana nije uzimao zaozbiljno.<\/span><\/p>\n

Padom komunizma 1990. godine za muslimane Balkana po\u010dinje novo ra\u010dunanje vremena. Okovi ateizma i proganjanja naroda koji se nisu povinuli crvenom egalitarizmu po\u010dinju postajati nelagodno prisje\u0107anje na vrijeme koje je pro\u0161lo. Nakon vra\u0107enih prava muslimanski narodi iza \u017deljezne zavjese otkrivaju svoj ugnjetavani identitet. U najva\u017eniji stub tog identiteta spada islam koji od po\u010detka \u201990-ih do\u017eivljava revitalizaciju. Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih balkanskih zemalja komunisti\u010dke pro\u0161losti koja je imala islamske obrazovne ustanove: Gazi Husrev-begovu medresu te Fakultet islamskih nauka. Na zahtjev rudimentarnih muslimanskih zajednica Poljske, Bugarske i Rumunije, u \u0161kolskoj 1990\/1991. godini Gazi Husrev-begova medresa prima nekoliko studenata iz tih zemalja u Sarajevo. Va\u017enu ulogu u prihvatanju, smje\u0161taju i ponudi obrazovnog programa tim studentima je odigrao tada\u0161nji direktor medrese Senahid Bristri\u0107.<\/strong>
\nMe\u0111u tim studentima bio je i Ahmet Ayvaz<\/strong> koji pripada muslimanskoj manjini Bugarske \u2013 Pomacima<\/strong> i\u00a0 kod kojeg \u0107u dvadeset godina kasnije provesti heftu dana obilaze\u0107i muslimane ju\u017ene Bugarske i sjeverne Gr\u010dke. Ahmeta sam upoznao preko njegovog kolege iz medresanskih dana koji \u017eivi u istom gradu u Njema\u010dkoj kao i ja.
\nOdluka da zajedno posjetimo Pomake je bila spontana, pri\u010dao mi je kako je 2010. godine posjetio Ahmeta u Bugarskoj. Nakon zavr\u0161ene medrese (poslije toga su zajedno 2 godine proveli u Medini) nisu imali kontakta, da bi se prije neku godinu \u201eslu\u010dajno\u201c sreli na had\u017eu, Ahmet je bio vodi\u010d bugarskim had\u017eijama. Jo\u0161 od ranije sam se interesovao za stanje Pomaka \u2013 muslimanske slavenske manjine koja jedva broji 200.000 du\u0161a \u2013 te spontano odlu\u010dih da krajem maja 2014. posjetim bugarske muslimane.<\/p>\n

Pomaci<\/strong><\/p>\n

Pomaci su (i makedonski Torbe\u0161i pripadaju istom narodu) pored Bo\u0161njaka jedini slavenski narod koji je za vrijeme osmanske vladavine prihvatio islam. Kontroverze oko Pomaka po\u010dinju i sa samim imenom: termin \u201ePomak\u201c je u opticaju tek od 19. vijeka i to su ga nametnuli (nemuslimanski) Bugari. Korijen rje\u010di je \u201e\u043f\u043e\u043c\u0430\u0433\u0430\u0447<\/strong>\u201c, \u010dime je ozna\u010davano islamizirano stanovni\u0161tvo Rodopa, \u0161to zna\u010di da se radi o egzonimu kojeg su na kraju preuzeli i sami Pomaci. Po\u0161to pripadaju muslimanskom kulturnom krugu u kojem nacija nije primarni identifikacioni element, oni su sami sebe jednostavno ozna\u010davali \u201emuslimanima\u201c, odnosno \u201eTurcima\u201c (isti slu\u010daj kao i s Bo\u0161njacima za vrijeme osmanske vladavine u Bosni). Njihov maternji jezik je rodopski dijalekt bugarskog jezika i, ako je jezik osnova u formiranju nacionalne pripadnosti, onda su Pomaci Bugari, iako do 1912. godine teritorija koju nastanjuju nije pripadala bugarskoj dr\u017eavi. Uhva\u0107eni su u raljama tri velika nacionalizma: bugarskog, gr\u010dkog i turskog i svaki od njih poku\u0161ava da doka\u017ee kako su Pomaci etni\u010dki Bugari\/Grci\/Turci.<\/p>\n

Islam su primili za vrijeme osmanske vladavine i sama \u010dinjenica da ve\u0107ina Bugara to nije uradila ukazuje na neku predislamsku zasebnost ove etni\u010dke grupe. U fokus historije su do\u0161li kad je osmanska vlast nakon balkanskih ratova 1912. godine poma\u0161ke teritorije morala ustupiti novonastaloj bugarskoj dr\u017eavi. Ova godina je i po\u010detak egzodusa Pomaka u Tursku. Sli\u010dno kao i Bo\u0161njaci u Sand\u017eaku, Pomaci su bili izlo\u017eeni pravoslavnom teroru i nasilnom pokr\u0161tavanju<\/strong>. U mjestima Nevrokop (danas Goce Del\u010dev) kao i Drama i Xanthi (dana\u0161nja Gr\u010dka) pokr\u0161tavanjem je bilo obuhva\u0107eno izme\u0111u 150.000 i 200.000 Pomaka<\/strong>. Dvije godine kasnije tada\u0161nji premijer Bugarske Radoslavov im je dozvolio da se vrate u islam (jer je ovim potezom htio da poma\u0161kim glasovima osigura ponovni izbor \u2013 \u0161to se i desilo).<\/p>\n

Najte\u017ei period za poma\u0161ke muslimane dolazi s komunisti\u010dkom diktaturom od 1945. do 1990. godine. Prvih godina komunisti su dozvolili relativne vjerske slobode, period je trajao dok nisu u\u010dvrstili svoju poziciju da bi nastavili tamo gdje su predratne vlade stale \u2013 deislamizacijom Pomaka. \u201eNau\u010dnu\u201c podlogu ovoj zvani\u010dnoj politici Bugarske KP dostavila je bugarska akademija nauka u djelu \u201eIz minaloto na b\u0103lgarite mochamedani v Rodopite\u201c (Iz pro\u0161losti bugaro-muhamedanaca Rodopa) \u0161tampanog 1958. godine, gdje se zastupa teza o nasilnoj konverziji Pomaka u islam, te ih je sada neophodno vratiti u \u201everu pradedovsku\u201c<\/strong> (svaka paralela sa spregom SANU\/KPJ je slu\u010dajna).<\/p>\n

Legenda o nasilnom \u201epotur\u010davanju\u201c Pomaka po\u010diva na tri hronike (hronika popa Metodija Draginova, hronika sela Goljamovo i Batkunino hronika) za koje je bugarska histori\u010darka Antonina \u017deljazkova dokazala da se radi o falsifikatima iz 19. vijeka<\/strong> napisanim s ciljem mobilizacije Bugara protiv Osmanlija. (\u017deljazkova, A.: The Problem ofthe Authenticity of some domestic sources on the Islamization of the Rhodopes, deeply rooted in Bulgarian History, in: \u00c9tudes Balkaniques 26 (1990) 4, S.105-111.)<\/p>\n

Po\u010detak bugarizacije Pomaka je s njihove strane do\u010dekan raznim vidovima otpora; u selu Ribnovo (koje sam i sam posjetio i koje slovi za \u201enajislamskije\u201c me\u0111u svim poma\u0161kim selima) je 1964. godine do\u0161lo do pobune<\/strong> kada je bugarska komisija za promjenu imena pod za\u0161titom vojske i policije poku\u0161ala da u\u0111e u to selo, \u0161to su Ribnovljani sprije\u010dili. Bugarska vojska je pucala po njima, na \u0161ta su seljani pretukli \u010dlanove komisije. Mje\u0161tani Ribnova su, izme\u0111u ostalog, tra\u017eili da se iz sela povuku bugarski u\u010ditelji koje im je dr\u017eava dodijelila (istu politiku je imala i Jugoslavija slanjem crnogorskih i srbijanskih u\u010ditelja u muslimanske sredine). U neizvjesnosti od reakcije dr\u017eave seljani su organizovali stra\u017ee. Dr\u017eava je sa svoje strane blokirala selo, ukinuli su im struju i vodu. Na kraju je bugarski politbiro popustio odustav\u0161i od bugarizacije Pomaka u strahu od narodnog ustanka.
\nAli ovo je bilo kratkog vijeka, kraj komunizma nijedan Pomak ne\u0107e do\u010dekati s muslimanskim imenom \u2013 dr\u017eava im je svima nametnula kr\u0161\u0107anska. Okovi od kojih \u0107e se tek od 1990. godine po\u010deti polahko osloba\u0111ati\u2026<\/p>\n

Sofija<\/strong><\/p>\n

U Sofiju slije\u0107emo u popodnevnim satima 26.5. i na aerodromu nas \u010dekaju Ahmet i Hasan Ristemov, mladi\u0107 iz istog sela koji se nalazi u Bursi, gdje trenutno pi\u0161e doktorski rad iz historije na temu Sereski muftiluk (Seres je grad u dana\u0161njoj Gr\u010dkoj) i koji \u0107e nam tokom na\u0161eg boravka u Bugarskoj biti nepresu\u0161ni izvor historijskih informacija. Kako je ro\u0111en za vrijeme komunizma,\u00a0 njegovi roditelji su bili primorani Hasanu dati neko bugarsko ime. Izbor je pao na \u201eZlatko<\/strong>\u201c, koje \u0107e mu tek s tri godine s padom komunizma i u dokumentima promijeniti u \u201eHasan\u201c. Zbog visokih administrativnih taksi (oko 150\u20ac \u2013 \u0161to je za njihove uslove preskupo) mnogi Pomaci jo\u0161 uvijek u dokumentima imaju bugarska imena, kao zaostav\u0161tinu crvenog terora koji je nad njima provo\u0111en. Me\u0111usobno se zovu muslimanskim imenima i kada umru obavezno na ni\u0161ane stavljaju muslimanska imena, \u010dak iako ih zvani\u010dno ne bi ni promijenili. Hasan u Bursi studira zajedno s nekim Bo\u0161njacima s kojima je malo vje\u017ebao bosanski, te je sporazumijevanje s njim bilo lak\u0161e. Iako bugarski jezik pripada istoj jezi\u010dkoj familiji kao i bosanski (ju\u017enoslavenski) razlike su ipak toliko velike da malo dublja konverzacija ide skroz te\u0161ko. Jedna od odlika bugarskog je i pojavljivanje glasa \u201e\u0161t\u201c gdje je kod nas \u201e\u0107\u201c. Tako je u bugarskom \u201eop\u0161tina\u201c, \u201ekja\u0161ta\u201c (ku\u0107a), \u201esve\u0161t\u201c za svije\u0107u itd.<\/p>\n

Na aerodromu uzimamo rezervisani rent-a-car kojim \u0107emo narednih dana samo kroz podru\u010dja naseljena Pomacima Bugarske pre\u0107i oko 1.000 km (+500km koje \u0107emo u drugom autu pre\u0107i kroz sjevernu Gr\u010dku gdje tako\u0111er \u017eive Pomaci). U Sofiji odlazimo do do jedine d\u017eamije<\/a> od njih stotinjak koliko ih je bilo za vrijeme osmanske vladavine. Ime d\u017eamije je Banja-Ba\u0161i<\/strong> (mnogi hamami) d\u017eamija<\/strong>. Sagradio ju je Mula-efendi Kadi Sejfullah<\/strong> pa i po njemu nosi ime. Na mjestu gdje stoji d\u017eamija jo\u0161 u rimsko doba je bio termalni izvor koji su Osmanlije pretvorile u hamam i tik do njega je sagra\u0111ena d\u017eamija. Mula Sejfullah ju je uvakufio pred du\u0161u svoje voljene \u017eene koja je mlada umrla.
\nKada je Evlija \u010celebija u 17. vijeku pisao svoj putopis, spomenuo je da Sofija ima 53 d\u017eamije, \u010diji broj \u0107e narasti i do 100. D\u017eamija je sagra\u0111ena 1566. godine. Za vrijeme komunisti\u010dke vladavine d\u017eamija nije slu\u017eila svojoj svrsi, \u0161to zna\u010di da Sofija nije u to vrijeme imala nijednu muslimansku bogomolju, a u njoj je proklanjano odmah po padu komunizma 1989. godine.<\/p>\n

D\u017eamija je o\u0161te\u0107ena podzemnim radovima na prokopu za metro te se trenutno nalazi u fazi renoviranja, \u0161to je preuzela jedna dr\u017eavna turska agencija. Turci su ina\u010de veoma aktivni u pomaganju muslimanima Bugarske pri obnavljanju svog vjerskog \u017eivota: od 1.200 d\u017eamija i mesd\u017eida koliko ih ima u Bugarskoj, za jedan dio njih Turska je na sebe preuzela finansiranje imama i potrep\u0161tina d\u017eemata.<\/p>\n

Komunisti su imali svoje muftije koje su postavljali da bi ovi onda d\u017eematlijama solili pamet. Ili, kao \u0161to jedan re\u010de: \u201eKomunisti po nama pi\u0161aju, a muftije nam govore da pada ki\u0161a\u201c<\/strong>. Ahmet nam spomenu da je svojim o\u010dima gledao kako muftiju (stajali smo ispred zgrade muftiluka koja se nalazi 200 metara niz tzv. \u201ePirotsku ulicu\u201c) pijanog izvode iz muftijstva. Te marionete niko od muslimana nije uzimao zaozbiljno.<\/p>\n

Pomakistan<\/strong><\/p>\n

Nakon konaka u Sofiji, u ranim jutarnjim satima put nastavljamo ka Rodopima<\/strong> \u2013 planinskom masivu koji je drevna nastambina Pomaka. Modernim autoputem idemo ju\u017enije ka Velingradu<\/a>, prvom mjestu u kojem smo odmorili. U samom gradu ve\u0107ina stanovni\u0161ta su bugarski pravoslavci, dok okolna sela naseljavaju Pomaci<\/strong>. U turskim sid\u017eilima stoji da je muslimansko stanovni\u0161tvo bilo ve\u0107ina te je njihov procenat 1712. godine dosezao brojku od 89%<\/strong>. Nakon pada komunizma u gradu postoji jedan mesd\u017eid bez munare koji je ujedno i sjedi\u0161te muftiluka. Grad je poznat po mineralnim vrelima i za vrijeme komunizma je bio omiljeno izleti\u0161te \u201edrugova i drugarica\u201c koji su tra\u017eili okrepljenje nakon iscrpne borbe protiv klasnog neprijatelja. Uprkos deislamizaciji, gradom se vide kako starije, tako i mla\u0111e Pomakinje koje ponosno hodaju u svojoj tradicionalnoj no\u0161nji, \u0161alvarama i \u0161amijama na \u010dijim rubovima se nalaze ukrasi. Iz Velingrada ulazimo dublje u Rodope. Paralelno s autocestom vijuga\u00a0 i uskotra\u010dna pruga du\u017eine 122km, \u0161to je pravi magnet za turiste. Polahko prolazimo pored sela u kojima dominiraju munare. Prvo selo u koje svra\u0107amo na namaz je Pa\u0161ovo<\/strong><\/a>. Velika i tek renovirana d\u017eamija se nalazi u sredini sela. Unutra\u0161njost d\u017eamije odi\u0161e smirajem i osmanskom ornamentikom. Za vrijeme klanjanja razmi\u0161ljam o ljudima ovdje, oni koji su tu se bave zemljoradnjom i uzgojom duhana. \u201ePomaci \u017eive u brdima, a njive su im u dolinama\u201c<\/em> \u0161ali se na\u0161 doma\u0107in. Pogled kroz prozor d\u017eamije otkriva perivoje borove \u0161ume gdje stabla dose\u017eu visinu od nekoliko desetina metara.<\/p>\n

Svra\u0107amo i do susjednog sela Avramova<\/strong> <\/a>koje je tako\u0111er 100% muslimansko. U Bugarskoj je poznato jer se u njemu nalazi \u017eeljezni\u010dka stanica na najve\u0107oj nadmorskoj visini u Bugarskoj \u2013 1267 metara. U njemu je imam lokalni mje\u0161tanin koji je zajedno s Ahmetom i mojim prijateljem iz Njema\u010dke studirao u Medini. Dolazimo mu do ku\u0107e, dozivamo ga da iza\u0111e na avliju. Zavjesa se pomjera, ali niko ne izlazi. Nakon nekoliko minuta na vratima se pojavljuje mr\u0161av, ali \u017eilav hod\u017ea duge brade. Zate\u010den je situacijom i izvinjava se zbog zaka\u0161njenja jer se pribojao da ga opet nisu tra\u017eili; \u201eoni\u201c su\u00a0 bugarska policija koja mu je dostavila poziv da se za par dana javi u njihovu centralu.<\/p>\n

\u201eZa nas Pomake komunizam jo\u0161 nije pao. Represije se nastavljaju, sada pod pla\u0161tom borbe protiv islamskog terorizma. Do 1990. su se protiv nas borili u ime komunizma, danas u ime demokratije. Ideologije se smjenjuju, ali nas ne ostavljaju na miru.\u201c<\/strong><\/em> \u2013 prokomentarisa situaciju Ahmet.<\/p>\n

Ribnovo<\/strong><\/p>\n

Na moje insistiranje \u2013 jer sam na njema\u010dkoj televiziji gledao reporta\u017eu o tom selu \u2013 upu\u0107ujemo se u selo Ribnovo. S glavnog puta, kod sela Filipovo<\/strong> \u2013 Bugari su se pobrinuli da muslimanskim selima u procesu bugarizacije od 1912. godine daju najvla\u0161kija imena \u2013 skre\u0107emo u brda ka Ribnovu. Put je izrazito dobar i nov i skra\u0107uje povezivanje ovog sela s glavnom cestom za 12km. Na skretanju kod Filipova nema table za Ribnovo. Autom se penjemo vijugavom cestom. S vrha nam se nudi izvanredan pogled na Rodope. Sli\u010dno kao i u Bosni, o\u010duvanje tradicije i vjere je pospje\u0161ivano nemarnim odnosom vlasti prema saobra\u0107ajnoj infrastrukturi sela u kojima \u017eive muslimani. Komunisti su ovim htjeli da ih \u201ekazne\u201c zbog odupiranja asimilaciji u postoje\u0107i poredak, a ustvari su im time nesvjesno pomogli u konzerviranju muslimanske tradicije. U slu\u010daju Pomaka jo\u0161 jedan elemenat je odigrao zna\u010dajnu ulogu \u2013 a to je brdovit i nepristupa\u010dan teren do njihovih sela. Malo koje selo je smje\u0161teno ispod 1.000m nadmorske visine. Ribnovo ima dvije d\u017eamije i za vrijeme ljetnih mjeseci djeluje poprili\u010dno pusto jer se radno stanovni\u0161tvo obi\u010dno nalazi u drugim krajevima Bugarske, pa i Evrope u potrazi za nafakom. Jesen i zimu provode u svom selu te se svi relevantni dru\u0161tveni doga\u0111aji (svadbe, sune\u0107enje) odr\u017eavaju kad se u selo vrate sa sezonskog rada.
\nOdlazak u tu\u0111inu zbog rada je fenomen vezan za cijeli Pomakistan, po selima su oka\u010deni oglasi za rad u drugim dr\u017eavama. Hasanov brat je jedno vrijeme radio u \u010cileu na postavljanju solarnih panela u pustinji Atakama.<\/p>\n

Ulazimo u ku\u0107u had\u017ei Tahir<\/strong>a i njegove hanume Elvije<\/a>. Duboko su za\u0161li u \u0161ezdesete. Zati\u010demo Elvija-hanumu kako sprema tradicionalne \u201emekice<\/strong>\u201c \u2013 slatke u\u0161tipke koje jedu umjesto hljeba. Ulazimo u prostoriju koja je u isto vrijeme kuhinja, dnevni boravak i spava\u0107a soba. Pored nje imaju jo\u0161 samo jednu koja im slu\u017ei kao ostava. Uprkos tome slove za bolje situirane u selu jer imaju prodavnicu. Ovi mali granapi u Bugarskoj se zovu \u201e\u0425\u0440\u0430\u043d\u0438\u0442\u0435\u043b\u043d\u0438 \u0441\u0442\u043e\u043a\u0438\u201c i rije\u010d \u201e\u0441\u0442\u043e\u043a\u0438\u201c ne zna\u010di \u201estoka\u201c nego \u201eartikal\u201c. Dok ovo nisam skont\u2019o pomislih da u Bugarskoj na svakom koraku mo\u017ee\u0161 kupiti sto\u010dnu hranu.<\/p>\n

Had\u017ei Tahir (odnosno Tair \u2013 kao i kod Albanaca dolazi do \u201egutanja\u201c suglasnika \u201eh\u201c) nam ispri\u010da da je albanskog porijekla<\/strong> i da mu je pradjed do\u0161ao u Ribnovo bje\u017ee\u0107i od krvne osvete. Tu se o\u017eenio i ostao. Uvijek sam oprezan s narativnom historijom, ali do makedonske granice i do sela naseljenih Albancima udaljenost je tek 120km, \u0161to mi ovu verziju \u010dini sasvim prihvatljivom. Nakon pola sahata na hastal dolaze mekice, salata, sir, med. Sve ono \u0161to zemlja daje. Spravljanje hrane je u dobroj mjeri od povr\u0107a i \u017eitarica koje rastu na njihovim njivama. Uz pri\u010du o Tahirovom had\u017eu u\u017eivamo u zdravoj i svje\u017eoj hrani. Rastajemo se 1h pred ak\u0161am da u selo Vaklinovo koje \u0107e sljede\u0107ih dana biti mjesto u kojem \u0107emo odsjesti stignemo prije zalaska sunca.<\/p>\n

Vaklinovo<\/strong><\/p>\n

Selo Vaklinovo <\/a>je kao slijepa ulica, to je zadnje selo na putu i iza njega je samo granica s Gr\u010dkom koja je udaljena nekih 5km zra\u010dne linije. Pri ulazu u prethodno selo (koje se zove \u201eKo\u010dan<\/strong>\u201c \u2013 istoimeno prezime postoji kod muslimana Bosanske Dubice) nalazi se grani\u010dna postaja koja je zaostav\u0161tina od komunizma kad se kontrolisao promet ljudi u selo i iz njega. Samo selo \u201eVaklinovo\u201c nosi ovo ime od 1960. godine, do tada se zvalo \u201eMarulevo\u201c. Promjena imena sela je tipi\u010dna za nametanje bugarskog identiteta Pomacima. Virgil Vaklin<\/strong> je bio bugarski grani\u010dar koji je ubijen na du\u017enosti. Ubili su ga mje\u0161tani sela Marulevo koji su poku\u0161ali pobje\u0107i u susjednu Gr\u010dku bje\u017ee\u0107i od komunisti\u010dkog terora 1953. godine. Sedmero njih su se pribli\u017eili do same granice \u010dekaju\u0107i da padne ki\u0161a, nadaju\u0107i se da na taj na\u010din Virgilov pas ne\u0107e nanju\u0161iti njihov trag. Na\u017ealost, otkriveni su i Vaklin je po\u010deo pucati po njima ubiv\u0161i dvojicu. Po\u0161to su bili naoru\u017eani, uzvratili su vatru ubijaju\u0107i Vaklina i njegovog kera. Petero pre\u017eivjelih Pomaka je uspjelo pobje\u0107i na gr\u010dki teritorij odakle su nesmetano nastavili put za Tursku. Zadnji od ove peterice je umro prije 10 godina, ne vidjev\u0161i nikada vi\u0161e svoj vatan.
\nKomunisti\u010dke vlasti su 1960. godine selo Marulevo prekrstili u Vaklinovo. S pshiholo\u0161ke strane jo\u0161 jedno poni\u017eenje za Pomake, od te godine samo ime sela podsje\u0107a na ubicu dvojice Pomaka koji su bje\u017eali pred komunisti\u010dkim terorom.
\nKu\u0107a na\u0161eg doma\u0107ina je jednostavno i spartanski ure\u0111ena. Umjesto du\u0161eka je slama. Ba\u0161 po mom ukusu, jer sam htio da \u0161to bli\u017ee i izvornije upoznam Pomake i njihov na\u010din \u017eivota. Pored ku\u0107e te\u010de potok koji \u010dak nema ni ime. Oko ku\u0107e je ba\u0161\u010da iz koje jedemo povr\u0107e za salate. Staju\u0107i pred ku\u0107om Ahmet mi obja\u0161njava kako je do\u010dekao bajram 1989. godine. Komunisti su ve\u0107 bili zabranili zajedni\u010dka okupljanja muslimana. Da ne bi ostali bez bajrama, njegov babo \u2013 koji je bio predsjednik d\u017eemata \u2013 organizuje klanjanje bajrama u svojoj ku\u0107i. Ljudi bi kasno iza jacije dolazili, bez svjetla da ih komunisti\u010dki cinkaro\u0161i ne bi primijetili. Ahmet ih je prihvatao kod potoka jer je bilo obla\u010dno i nije se mogao vidjeti \u201eprst pred okom\u201c. Tu bi kona\u010dili i ujutro bi klanjali sabah i bajram namaz. Onda bi polahko, jedan po jedan izlazili iz ku\u0107e da ne bi bili upadljivi.<\/p>\n

Pomacima nisu bili zabranjeni samo vjerski obredi, komunistima je smetalo sve \u0161to je na bilo koji na\u010din podsje\u0107alo na islam. Tako su 1982. godine naredili da se uklone svi ni\u0161ani s arapskim slovima, zabranjena je islamska no\u0161nja za \u017eene \u2013 hid\u017eab i \u0161alvare.
\nMnogi Pomaci su bje\u017eali u \u0161ume da bi spasili svoju vjeru. Ahmet mi pokazuje Kur\u2019an<\/strong><\/a> koji je njegov djed krio u \u0161umi jer su im komunisti zabranili posjedovanje islamske literature. Ispri\u010da mi anegdotu o jednom dedi koji se godinama krio u \u0161umi izbjegavaju\u0107i na taj na\u010din bugarizaciju. Na kraju su ga crveni uhvatili i predili mu ime. Poslije toga su ga iselili u neki drugi dio Bugarske (istoj metodi raseljavanja je pribjegavao i Staljin te je iselio \u010ditave muslimanske narode, kao npr. \u010ce\u010dene i krimske Tatare, u Sibir). Po\u0161to je sada bio me\u0111u Bugarima nije htio nikako da jede meso boje\u0107i se krmetine. Anegdota ka\u017ee da se zadesio u nekom restoranu i jedino jelo bez mesa koje se moglo poru\u010diti je bila musaka. Po\u0161to ta vrsta jela nije bila poznata u njegovom kraju on vidje da se ta \u201emusaka\u201c sastoji od krompira pa re\u010de: \u201eHej krompire, jesu li to i tebi Vlasi promijenili ime kao i meni?\u201c<\/em><\/p>\n

Dospat-Borino-Devin-Kri\u010dim-Pe\u0161tera-Batak-Dospat<\/strong><\/p>\n

Sljede\u0107i dan koristimo za obilazak brojnih <\/a>jezera <\/a>na kojima su izgra\u0111ene <\/a>hidroelektrane<\/a>. Rodopi su bogati vodom, radi se o jednoj od najbogatijih regija vodom u Evropi. Stvorena su i brojna jezera s hidrocentralama iz kojih se ovaj dio Bugarske snabdijeva strujom. Rodopi su neopisivo lijepi, visoki borovi u planinama i \u010dista jezera i potoci na obroncima. Uprkos ovoj ljepoti, regija je poprili\u010dno turisti\u010dki neiskori\u0161tena, \u0161to je jo\u0161 jedan pokazatelj ma\u0107ehinskog odnosa Sofije prema ovoj muslimanskoj provinciji. Prolazimo pored sela koja bi se barem po imenu mogla na\u0107i i u Bosni. Ustina, Peru\u0161ica, Pe\u0161tera, Kozarsko, \u010curukovo<\/strong>\u2026 Iznad jezera Kri\u010dim odakle se pru\u017ea izvanredna panorama nalazi se restoran i odatle prestaju poma\u0161ka i po\u010dinju bugarska sela. Vlasnik restorana se udostojio da ovu \u010dinjenicu obilje\u017ei i za \u201edummies\u201c, kao kad pas markira svoju teritoriju pored restorana je zabio krst nekih 3 metra visine da se zna da ulazite (ili napu\u0161tate \u2013 zavisno s koje strane dolazite) u bugarsku zonu. Svra\u0107amo i do grada Devina, gdje se nalazi crkva koja je do 1912. godine bila d\u017eamija. Nakon \u0161to \u0107e muslimanima 10 godina kasnije biti dozvoljeno da opet \u2013 barem na\u010delno \u2013 ispovijedaju vjeru, vakuf d\u017eamije pretvoren u crkvu nisu do dan danas dobili. Sagradili su novu d\u017eamiju<\/a> u neposrednoj blizini.<\/p>\n

Mjesto Batak kroz koje smo tako\u0111er pro\u0161li je bilo popri\u0161te krvavog gu\u0161enja ustanka na koji su se digli bugarski kr\u0161\u0107ani tog mjesta 1876. godine protiv Osmanlija. Ustanici su napali i ubili nekoliko osmanskih vojnika i \u010dinovnika. Odmazda je bila stra\u0161na, Osmanlije su s Pomacima opkolili selo i pod vo\u0111stvom Ahmet Aga Barun Tan<\/strong>a krvavo ugu\u0161ili ustanak ubijaju\u0107i izme\u0111u 3.000 i 7.000 hiljada ustanika i seljaka.
\nU prolje\u0107e 2007. godine njema\u010dka fondacija je htjela organizovati simpozij pod naslovom Feindbild Islam \u2013 Geschichte und Gegenwart anti-islamischer Stereotypen in Bulgarien am Beispiel des Mythos vom Massaker in Batak<\/em> ( Islam kao neprijatelj \u2013 historija i sada\u0161njost antiislamskih stereotipa u Bugarskoj na primjeru mita o masakru u Bataku ). Konferencija je na kraju morala biti otkazana zbog protesta bugarskih nacionalista, jer je zadirala u utemeljiva\u010dki mit bugarskog identiteta \u2013 a to je mr\u017enja prema svemu osmanskom i muslimanskom.<\/p>\n

(Mala digresija na ovom mjestu \u2013 sa mnom radi jedan Bugarin koji je prije 10 godina do\u0161ao u Njema\u010dku. Pri\u010dao mi je o svom kulturnom \u0161oku kad je prvi put oti\u0161ao u tursku radnju i vidio prehrambene artikle koje poznaje iz Bugarske i koji tamo slove kao \u201enacionalna jela\u201c. Deosmanizacija balkanskih kr\u0161\u0107anskih naroda bio bi gubitak identiteta koji ne bi mogli nadomjestiti)<\/em><\/p>\n

\u010cesto zastajemo pored lijepih jezera koja odjednom sijevnu iza visokih borova da u\u017eivamo u ljepoti prizora. Prilikom posmatranja Dospatskog jezera moj saputnik iz Njema\u010dke spontano prou\u010di ezan<\/strong><\/a> kad \u201esubhanallah\u201c i \u201eelhamdulillah\u201c vi\u0161e nisu bili dovoljno jaki da izraze stanje du\u0161e oboga\u0107ene ljepotom vi\u0111enog.<\/p>\n

Na ru\u010dak svra\u0107amo kod Ahmetovog ro\u0111aka koji dr\u017ei restoran u gradu Dospatu<\/strong>. Iz ba\u0161\u010de restorana se izvanredno vidi d\u017eamija sa dvije munare<\/a>, a na jednoj od njih arapskim slovima stoji \u201eAllahu ekber<\/strong><\/em>\u201c.
\nNovac za zavr\u0161ne radove d\u017eamije \u2013 izme\u0111u ostalog i te dvije munare, donirao je jedan bugarski kr\u0161\u0107anin; ne zbog toga jer ne\u0161to plaho voli muslimane, nego iz koristoljublja. Naime, muslimanima je ponestalo para da zavr\u0161e gradnju d\u017eamije i neko predlo\u017ei da se umjesto d\u017eamije objekat dalje nastavi graditi kao ambulanta. Vlasti jedva do\u010deka\u0161e taj prijedlog i uprkos protestu muslimana htjedo\u0161e da preokrenu namjenu objekta. Ali po\u0161to je zakonom zabranjeno graditi hastahane ukoliko se u krugu od 2km nalazi benzinska pumpa (biznis koji je gore spomenuti Bugarin imao) uslov je bio da se benzinska ukloni s tog mjesta. Vidjev\u0161i da mu je nafaka u pitanju, Bugarin donira pare za d\u017eamiju da se zavr\u0161i kao takva, samo da ne bude ambulanta zbog koje bi morao zaklju\u010dati benzinsku.<\/p>\n

Ko\u010dan<\/strong><\/p>\n

Sljede\u0107i dan provodimo u susjednom selu Ko\u010dan<\/a>. Pija\u010dni je dan, mala \u010dar\u0161ija vrvi ljudima. Prodaju se stvari koje su potrebne za svakodnevne radove na njivama i sto\u010darske potrep\u0161tine: ulari, sedla, zvona za koze i krave. Pogled mi plijeni sama d\u017eamija koja se nalazi u centru sela. Na ulazu d\u017eamije stoji natpis<\/a> da je sagra\u0111ena 1545. godine, sru\u0161ena 22.2.1987. i ponovo sagra\u0111ena 2.12.1990. godine.
\nJedan od ljudi koji su bili najzaslu\u017eniji za ponovnu izgradnju d\u017eamije je neki Husein Aliyev Bo\u0161nakov<\/strong>. Sude\u0107i po prezimenu sigurno se radi o doma\u0107em Pomaku bo\u0161nja\u010dkog porijekla. Na\u017ealost, nisam uspio na\u0107i vi\u0161e podataka o ovom insanu. Tako\u0111er, zanimljivo je da se na detaljnoj karti Rodopa zapadno od Dospatskog jezera nalazi toponim \u201eBo\u0161nakovci<\/strong>\u201c<\/a>, \u0161to zna\u010di da su migracije iz zapadnog Balkana prema Bugarskoj itekako bile prisutne.<\/p>\n

Kao i okolna sela koja su 1912. potpala pod bugarsku vlast i u Ko\u010danu je muslimansko stanovni\u0161tvo stavljeno pred izbor: ili da prime hri\u0161\u0107anstvo ili da napuste zemlju. Sli\u010dno kao iste godine u Sand\u017eaku, imam d\u017eamije savjetuje da je d\u017eaiz prividno primiti kr\u0161\u0107anstvo ako srce ostane u islamu. Narod ga slu\u0161a tako da dolazi do masovne konverzije u hri\u0161\u0107anstvo \u2013 jedina opcija koja im je ostala ukoliko nisu htjeli napustiti selo. D\u017eamija se pretvara u crkvu, pravoslavni pop dolazi u crkvu da dr\u017ei liturgiju. Ve\u0107 sljede\u0107e godine vihor dolaze\u0107eg balkanskog rata stanovnici koriste da protjeraju popa i bugarske vlasti, crkvu ponovo pretvaraju u d\u017eamiju i ponovo se vra\u0107aju u islam.<\/strong> Komunistima je d\u017eamija smetala jer su pored nje morali pro\u0107i kad bi i\u0161li u Vaklinovo na spomen ubijenom Virgilu Vaklinu. Kao \u201erelikt pro\u0161log vremena\u201c donesena je odluka da se sru\u0161i. Niko od doma\u0107ih muslimana to nije htio uraditi te su doveli nekog Bugarina da to uradi. Munaru je svezao debelom sajlom i na kraju je sru\u0161io. Nije dugo u\u017eivao u ovom patriotskom \u010dinu. Nedugo za tim stigla ga je ne\u010dija kletva. Poginuo je u saobra\u0107ajnoj nesre\u0107i.<\/p>\n

U haremu d\u017eamije uz zid su poredani stari ni\u0161ani<\/a> ispisani arapskim pismom. Hasan mi de\u0161ifruje da se radi o merhumima od prije stotinjak godina. Komunjare su 1982. godine donijele ferman da se uklone svi ni\u0161ani s arapskim slovima. Ni\u0161ta vi\u0161e nije smjelo da podsje\u0107a na islam. Posmatram ljude na glavnom trgu, stare nene se u svojoj tradicionalnoj no\u0161nji odmaraju na klupama, djeca se igraju<\/a>.\u00a0 Me\u0111u djecom ih je dosta izrazito svijetle puti, plavih o\u010diju i plave kose. Koliko sam mogao vidjeti, Pomaci imaju svjetliju put<\/a> i od samih<\/a> Bugara<\/a>.
\nU Ko\u010danu \u0107emo klanjati i d\u017eumu, imam je mlad, islamsko obrazovanje je zavr\u0161io u Turskoj i Saudijskoj Arabiji i prili\u010dno je agilan u svom radu. Pra\u0107enje hutbe na bugarskom je bio \u010dudan osje\u0107aj, dosta toga razumije\u0161, ali ti je neobi\u010dno u d\u017eamiji slu\u0161ati rije\u010di koje ina\u010de poznaje\u0161 iz kr\u0161\u0107anskog teolo\u0161kog konteksta.<\/p>\n

\u010cavdar<\/strong><\/p>\n

Posjeta selu \u010cavdar<\/a>\u00a0 (od tur. \u201e\u00c7avdar\u201c = ra\u017e) je bilo jedno od najupe\u010datljivijih iskustava. Selo se nalazi na 1.300m nadmorske visine. Zbog blizine Gr\u010dke (svega 2km zra\u010dne linije) cijelo selo je za vrijeme komunizma bilo vojna zona u koju su i sami stanovnici mogli u\u0107i samo s posebnom propusnicom. U samom selu se nalazila (sada ve\u0107 napu\u0161tena) kasarna i za stanovnike je ovo zna\u010dilo stanje trajne napetosti, tim prije jer su se bugarski vojnici krajnje drsko pona\u0161ali prema doma\u0107em poma\u0161kom stanovni\u0161tvu. Cijelo selo je okru\u017eeno borovima i u njegovoj sredini se nalazi tro\u0161na d\u017eamija. Imam d\u017eamije je izvjesni Mehmed<\/strong> koji se prihvatio ovog posla nakon \u0161to je stari imam \u2013 njegov amid\u017ea \u2013 umro. Zbog manjka kadra nisu mogli organizovati hod\u017eu (a i samo selo ima tek 300 stanovnika \u2013 od kojih vi\u0161e od polovine prolje\u0107e i ljeto provode negdje drugdje kao sezonski radnici) te se Mehmed prihvatio hod\u017eiluka. Tu je kao imam i radi bez nadoknade. Ina\u010de je pla\u0107a imamima akutni problem u cijeloj Bugarskoj, tek 10% svih imama primaju pla\u0107u od muftijstva, ostalih 90% se snalazi kako zna i umije. Ve\u0107ina ih se bavi sto\u010darstvom i zemljoradnjom<\/strong> da bi prehranili sebe i porodice. Mehmed je u Sofiji zavr\u0161io fakultet astrofizike (ili bija\u0161e nuklearne fizike?), ali se nije dvoumio da se prihvati imamskog posla samo da se ne ugase d\u017eamijske aktivnosti u \u010cavdaru.
\nUvodi nas u d\u017eamiju dimenzija ca 7,5\u00d77,5m. D\u017eamija nema sprata za \u017eene nego su od tih 56m2 zagradili jedan dio za \u017eene. D\u017eamija je prava riznica islamskih knjiga koje su ljudi uvakufili i koje su u dobroj mjeri pisane jo\u0161 za vrijeme osmanske vladavine. Otkrivam rukopis El-Gazalijevog djela \u201eEjjuhel-veled<\/strong>\u201c<\/a> (O, mladi\u0107u) pisanog 1911. godine. Tu je i knjiga hutbi na arapskom<\/strong><\/a>. Pa\u017enju mi plijeni Kur\u2018an<\/strong> \u010dijih su zadnjih 20-ak stranica ispisane<\/strong> lijepom kaligrafijom, ali hemijskom olovkom<\/strong><\/a>. Stranice su se poderale, pa po\u0161to ljudi nisu imali mogu\u0107nosti jednostavno pribaviti novi Kur\u2018an, bili su primorani doslovno \u201ekrpiti\u201c stare \u0107itabe. Ostajem zadivljen nad precizno\u0161\u0107u kaligrafskog majstora i poku\u0161avam zamisliti te\u0161ko\u0107u \u017eivljenja u vremenu kad su muslimani Bugarske \u017eivjeli u potpunoj izolaciji strepe\u0107i za svoje i sudbinu svoje vjere. Ali komunisti prave spletke, a i Allah ih pravi.<\/p>\n

Satov\u010da<\/strong><\/p>\n

Satov\u010da je selo s 2.000 stanovnika koje je jedino ve\u0107e naselje istoimene op\u0161tine (u koju spada nekoliko okolnih sela \u2013 izme\u0111u ostalih Vaklinovo i Ko\u010dan) u kojem \u017eive pravoslavci. Na \u010ditavoj op\u0161tini ima tek 4% pravoslavaca, a u samom selu Satov\u010da ih ima oko 30%. Na samom trgu sela se nalazi \u201enarodni dom\u201c u kojem je smje\u0161tena uprava grada \u2013 odnosno \u041a\u043c\u0435\u0442\u0441\u0442\u0432\u043e kako se ka\u017ee na bugarskom. Zgrada je do 1912. bila d\u017eamija i nakon \u0161to je oblast potpala pod bugarsku upravu nakon odlaska Osmanlija pretvorena je u zgradu\u00a0 uprave. Na samoj zgradi se nalazi pomen plo\u010da trojici Bugara iz Satov\u010de koji su 1878. godine u\u010destvovali u ruskom ratu protiv Osmanlija, u gradu gdje su muslimani, kojima su Osmanlije donijele najupe\u010datljiviji dio identiteta \u2013 islam \u2013 dvotre\u0107inska ve\u0107ina.<\/p>\n

Muslimani Satov\u010de 10 godina nisu imali d\u017eamije \u2013 tek kada je 1922. neki izvjesni Hasan (ovo je izgleda omiljeno ime kod Pomaka \u2013 svaki tre\u0107i se zove Hasan) prodao sve imanje da bi se zaputio u Tursku u muhad\u017eirluk i uvakufio dio svog posjeda da se izgradi d\u017eamija, \u0161to je i ura\u0111eno. D\u017eamija je i danas u funkciji, lijepa i vitka izdi\u017ee se u jednoj mahali udaljenoj nepunih 5 minuta hoda od stare d\u017eamije. Na podne namazu vidjeh dokaz ljubavi ovih ljudi za islam \u2013 zajedno sa mnom u saffu klanjao je i jedan dedo koji je jednom nogom bio ve\u0107 na ahiretu. Nakon zavr\u0161enog namaza nekih 15 minuta sam prohodao selom da bih se opet vratio pred d\u017eamiju. Tu vidjeh dedu na \u0161takama<\/a>\u00a0 kako se brzinom pu\u017ea upu\u0107uje ku\u0107i. Po\u0161tapa se s dvije \u0161take, ali namaz u d\u017eematu ne izostavlja.<\/p>\n

U Gr\u010dkoj<\/strong><\/p>\n

U me\u0111uvremenu nam se pridru\u017eio jo\u0161 jedan Ahmetov \u0161kolski kolega, Tur\u010din Said, koji je mahsuz iz Istanbula do\u0161ao kod njega, da se zajedno prisjete medinskih dana. Nakon otklanjane d\u017eume i ru\u010dka kod Ahmeta oko 16h se upu\u0107ujemo za gr\u010dki grad Xanthi<\/strong> u kojem \u017eivi dosta muslimana. Do granice nam treba oko 1h vo\u017enje. Na ulasku u Gr\u010dku peglanje gr\u010dkih grani\u010dara: Said, koji je uspje\u0161an biznismen u Dubaiju, u Bugarsku je do\u0161ao s nekakvim bijesnim terenskim autom dubaijskih tablica na kojima stoji \u201efor export only\u201c<\/em>. Iako su papiri bili uredu (bugarski grani\u010dari su nam samo odmahnuli da vozimo dalje) Grkljan je morao da poka\u017ee ko je gazda u ku\u0107i. Zadr\u017eavamo se na granici sahat vremena. Ustvari, navodne nejasno\u0107e oko tablica su bile samo izgovor da nas se zadr\u017ei dok nije stiglo \u201epoja\u010danje\u201c \u2013 jedan drugi gr\u010dki grani\u010dar s psom koji je treniran da nanju\u0161i drogu\u2026 Nakon \u0161to nam je izbalio auto i, naravno, nije na\u0161ao nikakve narkotike, nastavljamo na\u0161 put i prolazimo kroz prvi ve\u0107i gr\u010dki grad \u2013 Dramu<\/strong>, nekada ve\u0107inski muslimanski grad i sjedi\u0161te muftiluka.
\nPut bez prestanka nastavljamo za grad Kavalu<\/strong><\/a> na Egejskom moru gdje klanjamo ikindiju (do ak\u0161ama ima jo\u0161 1h). Hodamo pored mora, u\u017eivamo u mediteranskoj klimi i \u010dudimo se da su samo dva sahata vo\u017enje autom\u00a0 planinski vrhovi Bugarske prekriveni snijegom. U grad Ksanti (tur. \u0130ske\u00e7e)<\/strong> ulazimo u ak\u0161amsko vrijeme i na\u0161e prvo odredi\u0161te nam je turisti\u010dki biro u turskoj mahali grada koji dr\u017ei Abdullah \u00c7ollak, jo\u0161 jedan diplomant medinskog fakulteta koji danas muslimanima Ksantija nudi putovanje na had\u017e i umru. Vodi nas sebi ku\u0107i na obilnu ve\u010deru.
\nNa stolu je pored \u0107evapa bilo i punjenih paprika<\/a>. Floskulu da se \u201eosje\u0107amo kao kod ku\u0107e\u201c nije bilo te\u0161ko provesti u djelo jer nam je kulinarska ponuda bila itekako poznata. Na konak idemo u selo Toksotes (tur. Ok\u00e7ular)<\/strong><\/a>. Kona\u010dimo u musafirhani pored d\u017eamije. U Toksotesu \u017eivi svega sedam turskih porodica. Kao \u0161to pravim gr\u010dkim patriotima i dolikuje, d\u017eamiju su vi\u0161e puta palili i o\u0161te\u0107ivali. Pred same gr\u010dke izbore spaljena je 7.3.2004. do temelja. Nakon ponovne izgradnje bila je izlo\u017eena vandalizmu 2007. godine, te 4. oktobra 2009. Prije dvije godine, 22.5.2012. kamenovana je musafirhana (ba\u0161 ona u kojoj \u0107emo kona\u010diti). Ali muslimani se o\u010digledno vode metodom da \u201ene mogu oni toliko sru\u0161iti koliko mi mo\u017eemo izgraditi\u201c te je d\u017eamija svaki put iznova obnovljena. D\u017eumu namaz klanja sin na\u0161eg doma\u0107ina, Benjamin, koji je zavr\u0161io \u0161kolovanje u Turskoj.<\/p>\n

Nakon mediteranskog doru\u010dka upu\u0107ujemo se u poma\u0161ko selo Filia (tur. Dinkler)<\/strong><\/a>, imam sela je Pomak Ahmet Petlo<\/strong> (prezime mu je od bugarske rije\u010di za \u201ehoroza\u201c). Ali, kao i ve\u0107ina Pomaka u Gr\u010dkoj, i on je turciziran i skroz slabo natuca bugarski. Tu mu se zadesi i punac, starac od 70-ak godina, tako\u0111er Pomak. Malo po\u0111osmo na bugarskom razgovarati, ali bi mu te\u0161ko jer se vidi da ne koristi aktivno jezik. Nakon odlaska Osmanlija iz Gr\u010dke tamo\u0161nji muslimani su imali ne\u0161to bolji status nego u Bugarskoj, u \u0161kolama imaju dvojezi\u010dnu nastavu (gr\u010dki i turski). Upitah mu sina Sejfija<\/a> koji jezik bolje pri\u010da, turski ili gr\u010dki. Bio sam prijatno iznena\u0111en kad mi re\u010de da mu bolje ide turski jer pored \u010dasova u \u0161koli s roditeljima kod ku\u0107e se tako\u0111er koristi turskim.<\/p>\n

Muslimani koje smo sreli u Gr\u010dkoj su bili Pomaci, ali su se vremenom priklonili Turcima i pogubili su skoro sve od svog poma\u0161kog identiteta.<\/p>\n

Pokolj u Preseki<\/strong><\/p>\n

Pri povratku u Bugarsku idemo na drugi grani\u010dni prijelaz, preko gr\u010dkog Komotinija<\/strong> u Bugarsku ulazimo na prijelaz \u201eMakaze<\/strong>\u201c. Stajemo u prvo selo na bugarskoj strani da klanjamo namaz. Ime sela je Preseka<\/strong><\/a> i obavijeno je crnom pro\u0161lo\u0161\u0107u. Nakon \u0161to su komunisti\u010dke vlasti Pomacima nametnule kr\u0161\u0107anska imena, krajem decembra 1984. godine su se osje\u0107ali dovoljno jakim da zapo\u010dnu i kod turskog stanovni\u0161tva Bugarske proces bugarizacije imena. Ovdje je otpor bio ja\u010di, stanovnici sela Mle\u010dino su kolektivno oti\u0161li do uprave grada zahtijevaju\u0107i vra\u0107anje muslimanskih imena. Bugarska policija i vojska je otvorila vatru na te ljude. Isti scenarij se odigrao i u selima Benkovski, Kajaloba, Gorski Izvor, Mogiljane i Dobromirci<\/strong>. Od 17. do 19.1.1985. vojska je u selu Jablanovo ubila 30 muslimana koji su pru\u017eali otpor bugarizaciji imena<\/strong>. Izvje\u0161taj Amnesty International<\/em>a iz 1986 godine govori da je u ovim akcijama bugarskih vlasti \u017eivot izgubilo 100 osoba. Mnogi su deportovani na robiju u zloglasni logor Belene.
\nIako je u selu Preseka pala samo jedna \u017ertva ona je postala simbol. Bugarske vlasti su 26.12.1984 u naru\u010dju majke Fatme \u00d6zturk upucali 17-mjese\u010dnu bebu T\u00fcrkan Fejzullah<\/strong>. Svakog 26. decembra muslimani okolnih sela pa i \u0161ire se okupljaju i sje\u0107aju se ovih tamnih dana historije muslimana Bugarske.
\nU selu Preseka se danas gradi nova d\u017eamija. Inicijator gradnje je T\u00fcrkanin daid\u017ea Ali Ayta\u0161, koji od 1989. \u017eivi u turskoj Bursi i koji je bio jedan od 300.000 ljudi koje su komunisti\u010dke vlasti prognale s topraka<\/a>.<\/p>\n

Povratak u Njema\u010dku<\/strong><\/p>\n

Pred sami ak\u0161am ulazimo u Sofiju. Smje\u0161taj nalazimo u jednom hostelu u blizini d\u017eamije. Na jaciji namazu opa\u017eam jednog izrazito svjetloputog klanja\u010da. Bio je vedra lica i kad primijeti da nismo doma\u0107i u\u0111osmo u srda\u010dniji razgovor. Pomislih da je Bugarin koji je primio islam, a na kraju se ipostavi da se radi o jednom Pomaku iz sela Ribnovo koji je uposlen na Orijentalnom institutu u Sofiji. I tako se krug zatvara, s Pomacima koje sre\u0107emo i daleko od njihove domovine. Sa sjetom, ali puni utisaka ukrcavamo se u avion za Njema\u010dku. Ostavljaju\u0107i iza sebe putovanje pod \u010dijim utiscima \u0107emo biti jo\u0161 dugo vremena nakon njegovog zavr\u0161etka, sretni \u0161to smo upoznali ove vedre i gostoprimljive muslimane.<\/p>\n

Epilog<\/strong><\/p>\n

Do mog odlaska u Bugarsku bijesno sam reagirao na jugonostalgi\u010darske \u017ealopojke kako nam je za vrijeme Tita bilo lijepo. Upoznav\u0161i se s te\u0161kim uslovima \u017eivota Pomaka za vrijeme komunizma promijenio sam mi\u0161ljenje, u kontekstu odnosa prema muslimanima, jugoslovenski muslimani su fakat najbolje pro\u0161li od svih muslimana koji su \u017eivjeli pod komunisti\u010dkom \u010dizmom.
\nNekoliko stotina kilometara isto\u010dno od Bosne \u017eivi narod koji nam je tako blizak \u2013 i zbog vjere i zbog jezika i zbog historije i zbog osmanske zaostav\u0161tine i zbog iskustva komunizma \u2013 a o kojem fakti\u010dki ne znamo ni\u0161ta. Neki dan se zatekoh u dru\u0161tvu trojice muslimana, fakultetski obrazovanih ljudi i spomenuh im Pomake za koje nikad ranije nisu \u010duli ni da postoje.<\/p>\n

Zbog toga ovaj putopis, da me\u0111u nama podigne svijest o tim muslimanima koji su se na\u0161oj posjeti istinski obradovali i s kojima dijelimo toliko zajedni\u010dkog. Na rastanku sa svakim od njih u amanet su nam ostavljali da ih spomenemo kod Bo\u0161njaka i molili su nas da ih se posjeti. U slu\u010daju da to neko \u017eeli provesti u djelo, mo\u017ee me slobodno kontaktirati na moj mail: sejfuddin_at_yahoo.com<\/p>\n

 <\/p>\n

(Izvor vijesti : ISLAMBOSNA<\/a>)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pomaci su (i makedonski Torbe\u0161i pripadaju istom narodu) pored Bo\u0161njaka jedini slavenski narod koji je za vrijeme osmanske vladavine prihvatio islam. Po\u0161to pripadaju muslimanskom kulturnom krugu u kojem nacija nije primarni identifikacioni element, oni su sami sebe jednostavno ozna\u010davali \u201emuslimanima\u201c, odnosno \u201eTurcima\u201c (isti slu\u010daj kao i s Bo\u0161njacima za vrijeme osmanske vladavine u Bosni). Pomaci …<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":3882,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[20,104],"tags":[],"class_list":["post-3881","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","","category-islam","category-kolumne"],"yoast_head":"\nBO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ – HRANKOVI\u0106 ONLINE<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"BO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ – HRANKOVI\u0106 ONLINE\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Pomaci su (i makedonski Torbe\u0161i pripadaju istom narodu) pored Bo\u0161njaka jedini slavenski narod koji je za vrijeme osmanske vladavine prihvatio islam. Po\u0161to pripadaju muslimanskom kulturnom krugu u kojem nacija nije primarni identifikacioni element, oni su sami sebe jednostavno ozna\u010davali \u201emuslimanima\u201c, odnosno \u201eTurcima\u201c (isti slu\u010daj kao i s Bo\u0161njacima za vrijeme osmanske vladavine u Bosni). Pomaci …\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"HRANKOVI\u0106 ONLINE\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/GHrankovic\/\" \/>\n<meta property=\"article:author\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/hrankovljanin\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2014-06-18T06:18:49+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2014-06-18T06:20:45+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/06\/Pomak.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"460\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"306\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"El_San\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"El_San\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"32 minute\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"El_San\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8\"},\"headline\":\"BO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ\",\"datePublished\":\"2014-06-18T06:18:49+00:00\",\"dateModified\":\"2014-06-18T06:20:45+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/\"},\"wordCount\":6473,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2014\\\/06\\\/Pomak.jpg\",\"articleSection\":[\"ISLAM\",\"KOLUMNE\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/\",\"name\":\"BO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ – HRANKOVI\u0106 ONLINE\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2014\\\/06\\\/Pomak.jpg\",\"datePublished\":\"2014-06-18T06:18:49+00:00\",\"dateModified\":\"2014-06-18T06:20:45+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2014\\\/06\\\/Pomak.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2014\\\/06\\\/Pomak.jpg\",\"width\":460,\"height\":306},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"BO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/\",\"name\":\"HRANKOVI\u0106 ONLINE\",\"description\":\"Korist za budu\u0107nost na\u0161eg HRANKOVI\u0106A\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8\",\"name\":\"El_San\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g\",\"caption\":\"El_San\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/www.facebook.com\\\/hrankovljanin\"]}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"BO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ – HRANKOVI\u0106 ONLINE","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"BO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ – HRANKOVI\u0106 ONLINE","og_description":"Pomaci su (i makedonski Torbe\u0161i pripadaju istom narodu) pored Bo\u0161njaka jedini slavenski narod koji je za vrijeme osmanske vladavine prihvatio islam. Po\u0161to pripadaju muslimanskom kulturnom krugu u kojem nacija nije primarni identifikacioni element, oni su sami sebe jednostavno ozna\u010davali \u201emuslimanima\u201c, odnosno \u201eTurcima\u201c (isti slu\u010daj kao i s Bo\u0161njacima za vrijeme osmanske vladavine u Bosni). Pomaci …","og_url":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/","og_site_name":"HRANKOVI\u0106 ONLINE","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/GHrankovic\/","article_author":"https:\/\/www.facebook.com\/hrankovljanin","article_published_time":"2014-06-18T06:18:49+00:00","article_modified_time":"2014-06-18T06:20:45+00:00","og_image":[{"width":460,"height":306,"url":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/06\/Pomak.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"El_San","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"El_San","Est. reading time":"32 minute"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/"},"author":{"name":"El_San","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/#\/schema\/person\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8"},"headline":"BO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ","datePublished":"2014-06-18T06:18:49+00:00","dateModified":"2014-06-18T06:20:45+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/"},"wordCount":6473,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/06\/Pomak.jpg","articleSection":["ISLAM","KOLUMNE"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/","url":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/","name":"BO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ – HRANKOVI\u0106 ONLINE","isPartOf":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/06\/Pomak.jpg","datePublished":"2014-06-18T06:18:49+00:00","dateModified":"2014-06-18T06:20:45+00:00","author":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/#\/schema\/person\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/#primaryimage","url":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/06\/Pomak.jpg","contentUrl":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/06\/Pomak.jpg","width":460,"height":306},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/bosnjak-medu-pomacima-muslimanima-u-bugarskoj\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"BO\u0160NJAK ME\u0110U POMACIMA, MUSLIMANIMA U BUGARSKOJ"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/#website","url":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/","name":"HRANKOVI\u0106 ONLINE","description":"Korist za budu\u0107nost na\u0161eg HRANKOVI\u0106A","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/#\/schema\/person\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8","name":"El_San","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g","caption":"El_San"},"sameAs":["https:\/\/www.facebook.com\/hrankovljanin"]}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3881","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3881"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3881\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3885,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3881\/revisions\/3885"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3882"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3881"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3881"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3881"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}