Pe\u0107anin je bio jedini novinar koji se vi\u0161e puta sastajao sa Titovom udovicom tokom posljednjih godina njenog \u017eivota. Jovanka Broz mu je otkrila mnoge tajne i nepoznate \u010dinjenice iz svog i zajedni\u010dkog \u017eivota sa Titom, te govorila o surovoj izolaciji kojoj je bila ..<\/p>\n
… izlo\u017eena du\u017ee od tri decenije \u2013 pod uslovom da, dok je \u017eiva, on ne\u0107e objaviti niti rije\u010d o onome \u0161to je \u010duo i vidio.<\/p>\n
Na po\u010detku novinarske karijere, u drugoj polovini osamdesetih pro\u0161log stolje\u0107a, bio sam veoma ambiciozan i jo\u0161 vi\u0161e naivan. Prilikom jednog boravka u Beogradu saznao sam adresu na kojoj \u017eivi Jovanka Broz, udovica tada jo\u0161 uvijek \u201cnajve\u0107eg sina na\u0161ih naroda i narodnosti\u201d, i zapucao sam pravo na Dedinje, po par\u010de novinarske slave. Do\u010dekala me skoro pusta ulica i ja sam pje\u0161ke prilazio broju koji sam tra\u017eio. Imao sam osje\u0107aj da me neko prati pogledom, mada nigdje nisam vidio \u017eive du\u0161e. Dok sam hodao, palo mi je na pamet kako su nas prije deset godina u Bijelom Polju jednog dana odveli iz \u0161kole (bio sam u \u010detvrtom razredu osnovne) da na novoizgra\u0111enoj \u017eeljezni\u010dkoj stanici do\u010dekamo Plavi voz, \u010diji je dolazak zna\u010dio otvaranje pruge Beograd-Bar. Kao danas se sje\u0107am tog uzbu\u0111enja, na\u0161ih pionirskih kapa i marama, \u010dekanja da voz napokon stigne i haosa kad se po\u010deo pribli\u017eavati stanici.<\/p>\n
Nastalo je kome\u0161anje, u\u010diteljice nas vi\u0161e nisu mogle dr\u017eati postrojene, svi smo se dali u trku, tra\u017ee\u0107i polo\u017eaj iz kojeg \u0107emo vidjeti druga Tita i drugaricu\u00a0 Jovanku. No, radni ljudi i gra\u0111ani bili su vi\u0161i, tako da smo mi pioniri ostali duboko razo\u010darani \u0161to nismo uspjeli u\u017eivo vidjeti \u201cnajdra\u017ee goste\u201d. Elem, do\u0161ao sam do tra\u017eenog broja. Stajao sam ispred velike metalne kapije i pozvonio. Bio sam toliko uzbu\u0111en da se ne sje\u0107am da li je \u010dovjek koji je otvorio bio u uniformi. Pitao me \u0161ta trebam; odgovorio sam da sam novinar i da \u017eelim da razgovaram sa drugaricom Jovankom. Pitao me je da li imam zakazano i nakon odre\u010dnog odgovora zatra\u017eio je moju li\u010dnu kartu zatvoriv\u0161i mi kapiju ispred nosa. Nakon nekoliko minuta vratio mi je li\u010dnu kartu: \u201cNe mo\u017eete biti primljeni, morate se najaviti.\u201d Na upit kako da se najavim, odgovorio mi je: \u201cPismeno!\u201d i zalupio vratima.<\/p>\n
\u010cim sam se vratio u Sarajevo, poslao sam preporu\u010deno pismo Jovanki Broz, predstavio se, objasnio da sam dolazio jer \u017eelim napraviti intervju, te je zamolio da prihvati moju molbu i javi mi termin koji njoj odgovara. Dobro se sje\u0107am kako sam se osje\u0107ao va\u017enim pred slu\u017ebenicom u glavnoj zgradi sarajevske Po\u0161te na Obali, vidno zbunjene kad je pro\u010ditala ime Jovanke Broz na preporu\u010denom pismu koje sam predavao.<\/p>\n
MAJSTOR ZA SATELITSKE ANTENE<\/p>\n
Ovaj uvod mi se \u010dinio neophodnim kako bih opisao koliko sam bio uzbu\u0111en kad mi je moj prijatelj Rasim Ljaji\u0107, potpredsjednik srbijanske vlade, 25 godina kasnije, rekao da \u0107e me povesti u posjetu Jovanki Broz. Mjesecima sam \u010ditao da je Ljaji\u0107 prvi politi\u010dar jo\u0161 od Titove smrti koji se anga\u017eovao i pomogao njegovoj udovici. Iako su od smrti Josipa Broza pro\u0161le tri decenije, Jovankina izolacija i dalje je trajala. Misterija razlaza Tita i Jovanke decenijama je intrigirala nekada\u0161nje jugoslovenske prostore, ali se niko javno nije upitao kako \u017eivi ta \u017eena. Niko \u2013 do Rasima Ljaji\u0107a, koji je alarmirao i srbijansku i ex-jugoslovensku javnost svjedo\u010denjem o poni\u017eavaju\u0107im uslovima u kojima \u017eivi, bez dokumenata, penzije, prava na vlastitu i imovinu koja joj pripada po osnovu braka sa Titom… Prihvatio sam Rasimov uslov za posjetu Jovanki: ne\u0107u re\u0107i da sam novinar, ve\u0107 njegov prijatelj, i nikada bez njenog pristanka, dok je \u017eiva, ne\u0107u objaviti ni rije\u010d o onome \u0161to \u010dujem i vidim. Rasim je ve\u0107 mjesecima bio bombardovan pozivima i molbama od strane stotina novinara i redakcija iz Srbije, biv\u0161e Jugoslavije i \u010ditavog svijeta koji su tra\u017eili da im omogu\u0107i susret sa Jovankom. Bilo je tu i unosnih ponuda, i za njega i za Jovanku, ali je Rasim sve odbijao. Nije \u017eelio prokockati Jovankino povjerenje, a meni je postalo jasno da ni ja ne smijem iznevjeriti njega.<\/p>\n
Doputovao sam u Beograd, oti\u0161ao sam do Rasima i sa njim u autu, u koloni slu\u017ebenih automobila, krenuo na Dedinje. Rasim je najavio svoj dolazak, telefonirao je prethodno Jovanki, ali nije rekao da ne dolazi sam. Bio sam pomalo zabrinut kako \u0107e ona reagovati i bunila me Rasimova mirno\u0107a. Rekao mi je da ga zanimaju gra\u0111evinski radovi koji se izvode u ku\u0107i u kojoj Jovanka \u017eivi, te da li je postavljena satelitska antena koju joj je obe\u0107ao. Kako smo se pribli\u017eavali Dedinju, moja uzbu\u0111enost je rasla. Pitao sam Rasima \u0161ta da ka\u017eem, kako da se predstavim. \u201cSamo nemoj re\u0107i da si novinar, jer bi bila nepovjerljiva\u201d, smje\u0161kao se Rasim, ne nude\u0107i odgovor. Ve\u0107 se otvarala kapija pred kojom sam stajao kao mlad novinar prije \u010detvrt vijeka, a jo\u0161 nisam znao \u0161ta da ka\u017eem, ko sam.<\/p>\n
“Rasime, ja \u0107u re\u0107i da sam tvoj prijatelj iz Sarajeva, da sam vlasnik firme koja se bavi instaliranjem satelitskih antena, da si mi rekao da ide\u0161 da vidi\u0161 da li je gospo\u0111i Jovanki instalirana antena i da sam te ja zamolio da idem s tobom, te da ponudim da se ja pobrinem oko antene ukoliko nije postavljena\u201d, o\u010dajni\u010dki sam izdeklamovao ideju koja mi je pala na pamet dok je automobil stajao pred stepeni\u0161tem ku\u0107e u kojoj je Jovanka \u017eivjela. Rasim se nasmijao i prihvatio moj prijedlog.<\/p>\n
SUSRET S GOSPO\u0110OM ISTORIJOM<\/p>\n
Bio je 13. juli 2009. godine i u\u010dinilo mi se da se pred nama ukazala Istorija. Velike nao\u010dare, pun\u0111a pod maramom, vedra, nasmijana, sna\u017ena, energi\u010dna, u prugastoj ko\u0161ulji, duga\u010dkoj suknji, nalakiranih noktiju, sa satom na ruci \u2013 grlila se i ljubila sa Rasimom, ne skrivaju\u0107i radost \u0161to ga vidi. U prostranom hodniku bili smo nas troje i ja sam \u010dekao da se predstavim. Kad su zavr\u0161ili pozdravljanje, okrenula se meni. Rasim je rekao da sam njegov prijatelj iz Sarajeva. Srda\u010dno mi je pru\u017eila ruku, rekao sam moje pravo ime i prezime, a ona me je prodorno pogledala u o\u010di.<\/p>\n
\u201cVi ste meni odnekud poznati\u201d, rekla je Jovanka, ne skidaju\u0107i pogled sa mene. Sve sam o\u010dekivao, ali takvu reakciju \u2013 ne. \u201cNemogu\u0107e, ne znamo se… Ne mo\u017eete me znati, ja sam iz Sarajeva…\u201d, zbunjeno sam odgovarao. Kroz glavu mi je u tom trenutku pro\u0161lo: nije valjda da je gledala jednu dijalo\u0161ku emisiju na Prvom programu TV Srbije u kojoj sam bio gost prije dvadesetak dana. Rasim je prekinuo njen ispitiva\u010dki pogled uperen u mene, pitaju\u0107i je da li su dolazili majstori da postave satelitsku antenu na krov. \u201cJesu, postavili su je prije dva dana. Sad imam sve kanale, a do prije dva dana sam mogla da gledam samo Prvi program TV Srbije\u201d, kroz smijeh je odgovorila Jovanka Broz i uvela nas u dnevnu sobu.<\/p>\n
I dnevna soba je odavala isti utisak kao i ostatak ku\u0107e. A ta ku\u0107a na Dedinju, od nekih 750 kvadrata, koja je nekad o\u010dito bila prava vila, izgledala mi je kao neka osamdesetogodi\u0161nja starica iz \u010dijih se crta lica i dr\u017eanja vidi da je nekada bila prelijepa djevojka. Ona je, ta vila, bila oronula i gdje god da pogledate, vidite nekada\u0161nju rasko\u0161 u odmakloj fazi propadanja.<\/p>\n
\u201cVidite gdje ja \u017eivim\u201d, uhvatila je moje poglede Jovanka. \u201cDa nije bilo Rasima, ovdje bi jo\u0161 proki\u0161njavalo. Sad su popravili krov, nakon \u0161to je Rasim poslao majstore. Nije bilo grijanja ni u jednoj prostoriji. Znate kako sam se grijala? U ove plasti\u010dne \u010da\u0161e bih sipala vrelu vodu koju bih ugrijala na \u0161poretu, pa sam ih napunjene stavljala u krevet. Nekoliko puta sam se opekla…\u201d<\/p>\n
Bio sam zbunjen. Nisam znao \u0161ta da ka\u017eem. Rasim je prekinuo neugodnu \u0161utnju, pitaju\u0107i je kako idu radovi koji su u toku. Cijela ku\u0107a vapila je za rekonstrukcijom. Onda joj je Rasim rekao da sam ja njegov prijatelj iz Sarajeva, da sam svratio kod njega, te da sam ga zamolio da me povede, s namjerom da organizujem postavljanje satelitske antene ukoliko ne bude postavljena.<\/p>\n
\u201cIz Sarajeva ste… E, dobra na\u0161a Bosna… Prije dva dana sam gledala snimke iz Srebrenice, godi\u0161njica. To je na\u0161a bruka i sramota. Ali, da znate, nije kriv samo Milo\u0161evi\u0107! General Ljubi\u010di\u0107 je stvorio Milo\u0161evi\u0107a i omogu\u0107io da napravi zlo koje je napravio! Da nije bilo Ljubi\u010di\u0107a, ne bi bilo ni Milo\u0161evi\u0107a!\u201d, glasno je govorila Jovanka.<\/p>\n
Ja jo\u0161 ne mogu da do\u0111em sebi. Ne znam kako da se pona\u0161am, ima li smisla da je sad zaspem pitanjima. Odlu\u010dujem se za neku \u201csrednju varijantu\u201d, izme\u0111u novinarske i \u201cobi\u010dne\u201d radoznalosti, valjda ne\u0107e biti sumnjivo: \u201cGospo\u0111o Jovanka, jeste li Vi i Tito mogli pretpostaviti da \u0107e se Jugoslavija tako krvavo raspasti?\u201d<\/p>\n
\u201cNi\u0161ta mi mogli u\u010diniti nismo. Najvi\u0161e su odgovorni Ljubi\u010di\u0107 i Dolanc! Znate li Vi da smo vidjeli u jednom izvje\u0161taju upu\u0107enom Titu, po\u010detkom sedamdesetih godina, da je Dolanc na jednom skupu u Sloveniji rekao da svi regruti treba da slu\u017ee vojni rok u svojim republikama? Tito se stra\u0161no razbjesnio, otkazao je planiranu posjetu Sloveniji i zatra\u017eio da slovena\u010dko rukovodstvo do\u0111e tim povodom kod njega na razgovor. Me\u0111utim, kroz nekoliko dana, Titu se javila Vida Tom\u0161i\u010d i rekla da oni ne\u0107e dolaziti, da \u0107e to sami raspraviti u Sloveniji, da su formirali radnu grupu kojoj predsjedava Miha Marinko… Oni su ve\u0107 tada otvoreno ignorisali Tita!\u201d<\/p>\n
Nisam mogao da vjerujem da se Jovanka s takvom lako\u0107om sje\u0107a imena takvih epizodista kao \u0161to su Vida Tom\u0161i\u010d i Miha Marinko! Bio sam fasciniran, sre\u0107an \u0161to sam u prilici da ovo slu\u0161am i o\u010dajan \u0161to pojma nemam kad \u0107u i kako ovo mo\u0107i objaviti. Vidi se da Jovanka sa velikim u\u017eitkom, bez ikakvog naprezanja, govori o klju\u010dnim istorijskim li\u010dnostima i doga\u0111ajima u bivoj zajedni\u010dkoj dr\u017eavi, potpuno svjesna u\u010dinka koji izazivaju njene rije\u010di i utiska koji ostavlja na sugovornika.<\/p>\n
Ne znam kako da se pona\u0161am. Imam milion pitanja, ne znam koje bih postavio, a i da znam, ne znam kako da to u\u010dinim a da ne izgleda ba\u0161 novinarski… \u201cGospo\u0111o Jovanka, a Titova ideja o kolektivnom Predsjedni\u0161tvu Jugoslavije…\u201d<\/p>\n
\u201cNije to bila Titova ideja\u201d, \u017eustro me prekida. \u201cTo su izmislili, to nije bila Titova ideja, to su oni proturili kad su ga kidnapovali, kad vi\u0161e nije mogao da im se odupre! Tito je znao da to ne mo\u017ee funkcionisati, gdje je kolektivna odgovornost tu nema odgovornosti! Oni su to proturili kad je ve\u0107 bio na lije\u010denju. Tito je \u017eelio da ga naslijedi Kardelj, ali je on umro. Nakon njega je imao povjerenja u Bakari\u0107a, ali mu nisu dozvolili…\u201d<\/p>\n
Biti novinar u ovakvoj poziciji isto je kao otkriti seharu punu dragulja, a nositi odje\u0107u za\u0161ivenih d\u017eepova. Ne znam \u0161ta bih prije pitao, nezgodno mi da ska\u010dem s teme na temu, ali ko zna ho\u0107u li ikada vi\u0161e biti u prilici…<\/p>\n
\u201cA koga je Tito najvi\u0161e volio od bosanskohercegova\u010dkih rukovodilaca?\u201d<\/p>\n
\u201cNajvi\u0161e je volio Rata Dugonji\u0107a. A puno smo voljeli i Dizdarevi\u0107a…\u201d<\/p>\n
\u201cRaifa?\u201d<\/p>\n
\u201cNe, ovog drugog, Nijaza. Njega je puno Tito volio, a i ja sam ga voljela. Uvijek kad smo i\u0161li u dr\u017eavne posjete u arapske zemlje, Tito je tra\u017eio da on ide sa nama. Sje\u0107am se jednog divnog putovanja Galebom i na\u0161eg dru\u017eenja. A Nijaz je tek bio dobio sina, bio je beba, ja sam ga dr\u017eala u pelenama…\u201d<\/p>\n
\u201cSr\u0111ana?\u201d<\/p>\n
\u201cJao, jeste, Sr\u0111ana! Meni je bilo drago \u0161to mu je dao to ime… Mi smo mnogo voljeli Bosnu, uvijek smo rado i\u0161li… Sje\u0107am se i Ilid\u017ee i Bugojna… A sa nama je i\u0161ao i Petar Stamboli\u0107. On je bio mnogo smije\u0161an, zvali smo ga Pera Konj. Jednom je bio sastanak kod Tita, bilo srbijansko rukovodstvo, razgovaralo se o privrednoj reformi koja je pokrenuta \u201865. Na sastanku je bilo rije\u010di o izgradnji puteva, za\u0161to se kasni. I Tito nakon sastanka uzme Peru, sjedne za volan automobila, on da vozi, stavi Peru Konja pored sebe i krene put \u0160apca, da se uvjere kakvi su putevi. A putevi su bili lo\u0161i, puni rupa, a Pera je bio visok \u2013 kad sjedi, glavom dodiruje krov automobila. A Tito onda namjerno ide na rupe, i Pero se vratio izubijane glave. Tito se puno smijao…\u201d, pri\u010da Jovanka, grohotom se smiju\u0107i, kao da je odu\u0161evljena \u0161to se sjetila ove epizode.<\/p>\n
Ne mogu da izdr\u017eim a da je ne pitam: \u201cGospo\u0111o Jovanka, pi\u0161ete li Vi ovo, jeste li ostavili zapisano? Nisam siguran da ste svjesni koliko su ovo zanimljiva i dragocjena svjedo\u010denja o klju\u010dnim li\u010dnostima i doga\u0111ajima?\u201d<\/p>\n
Po prvi put je duboko uzdahnula i njeno lice kao da je promijenilo zdravu, jedru boju.<\/p>\n
\u201cEh, kad bi Vi znali… Ja sam bila po\u010dela ne\u0161to da bilje\u017eim. I znate \u0161ta se desilo? I kupatilo su mi ispreturali da prona\u0111u to \u0161to sam zapisala. Njih je strah od istine, strah ih je da se sazna \u0161ta su uradili. Nije vrijeme jo\u0161, najva\u017enija je glava…\u201d<\/p>\n
Ne mogu da se otmem utisku da je Jovanka jako prepla\u0161ena. Uvjerena je da bi njeno svjedo\u010denje dovelo do dramati\u010dnih potresa na politi\u010dkoj sceni. S obzirom da du\u017ee od 30 godina \u017eivi bez ikakvih dokumenata, da su joj kretanje i komunikacija ograni\u010deni, nije ni \u010dudo da tako misli. Tokom razgovora pridru\u017eila nam se i Jovankina sestra Nada. Ona najvi\u0161e brine o njoj i poma\u017ee joj u ku\u0107i. Osje\u0107am nelagodu od Nadinog pogleda, kao da osje\u0107a da sam novinar. Sat vremena mi je proletio kao minuta. Jovanka govori razdragano i kao da bi i ona \u017eeljela da razgovaramo jo\u0161 satima. Ipak, Rasim ustaje, Jovanka mu zahvaljuje za sve \u0161to \u010dini za nju. Ona ljubi Rasima, ja ljubim nju, zahvaljujem na gostoprimstvu i nepozvan najavljujem da \u0107u opet do\u0107i sa Rasimom.<\/p>\n
RAZGOVOR ZA VIKILIKS<\/p>\n
Drugog septembra 2009. ponovo sam sa Rasimom Ljaji\u0107em bio kod Jovanke Broz. Do\u010dekala je srda\u010dno ne samo Rasima nego i mene. Poljubio sam je i predao cvije\u0107e i poklone koje sam ponio iz Sarajeva \u2013 odabrao sam jedan tanki d\u017eemper i baklave.<\/p>\n
Bila je veoma razdragana, skoro eufori\u010dna. Rasimu se ponovo obradovala kao svom najro\u0111enijem, ali sam ubrzo shvatio da postoji jo\u0161 jedan razlog za takvo Jovankino raspolo\u017eenje. Naime, u dnevnoj sobi sjedila je gospo\u0111a koja se srda\u010dno pozdravila sa Rasimom, a on me upoznao sa njom. Bila je to Jennifer Brash, otpravnica poslova Ambasade Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava u Srbiji. Nisam ni slutio da prisustvujem istorijskom doga\u0111aju: bio je to prvi put nakon vi\u0161e od 30 godina, otkako se Jovanka Broz nalazila u izolaciji, da je imala priliku da razgovara sa stranim diplomatom.<\/p>\n
Gospo\u0111a Brash je dobro govorila \u201cbosanskosrpski\u201d jer je svojevremeno kao ameri\u010dki stipendista sta\u017eirala na sarajevskom Fakultetu politi\u010dkih nauka. Na stolu se nalazilo nekoliko vrsta sokova u tetrapaku, a Jovanka se pobrinula da Rasim i ja ubrzo dobijemo \u010da\u0161e. Atmosfera je bila prijatna, a meni i ugodnija nego prilikom prve posjete: sada nije bilo Jovankine sestre Nade i njenog ispitiva\u010dkog pogleda kojim me od po\u010detka podozrivo premjeravala.<\/p>\n
Jovanka je, kao i prilikom na\u0161eg prvog susreta, bila vrlo raspolo\u017eena za razgovor. Niko od nas nije ni slutio da \u0107e slu\u017ebene bilje\u0161ke koje \u0107e o razgovoru napraviti ameri\u010dka otpravnica poslova Brash nakon petnaestak mjeseci postati globalno dostupne. Zasluge za to pripadaju Julian Assange i njegovom Vikiliksu, koji je me\u0111u hiljadama slu\u017ebenih, tajnih depe\u0161a ameri\u010dkih zvani\u010dnika objavio i izvje\u0161taj Bra\u0161ove o razgovoru sa Jovankom Broz.<\/p>\n
Iz tog Vikiliksovog izvje\u0161taja otkrio sam da nisam samo ja bio ushi\u0107en memorijom, britko\u0161\u0107u, informirano\u0161\u0107u, \u0161armom i znanjem koji je demonstrirala Titova udovica u skoro devedesetim godinama. Utisak Amerikanke koja je tih sedmica u odsutnosti ambasadora bila na \u010delu diplomatskog predstavni\u0161tva svoje zemlje u Beogradu bio je prakti\u010dno identi\u010dan mome (\u201cSa enciklopedijskim poznavanjem svjetskih doga\u0111aja, s obzirom da su ona i njen mu\u017e imali ulogu u mnogim od njih, Jovanka je pokazala britkost uma i zavidnu harizmati\u010dnost\u201d).<\/p>\n
Na po\u010detku razgovora, Jovanka nas je sve iznenadila rekav\u0161i da je njen otac bio ameri\u010dki dr\u017eavljanin. Objasnila je da je proveo 25 godina rade\u0107i fizi\u010dke poslove u Americi, pri \u010demu je samo dva puta dolazio u posjetu porodici. Obja\u0161njavaju\u0107i da je i to poseban razlog zbog kojeg voli Ameriku, Jovanka je dodala: \u201cMoja najbolja dr\u017eavni\u010dka posjeta sa Titom bila je posjeta predsjedniku Kenediju mjesec dana prije atentata.\u201d Kao da govori o doga\u0111aju od prije nekoliko, a ne prije skoro 50 godina, Jovanka je dodala da su tom prilikom proveli 12-13 dana u Americi, uklju\u010duju\u0107i tu i Univerzitet Princeton radi posjete velikom George Kennanu, gdje je Tito bio okru\u017een najblistavijim ameri\u010dkim umovima. (Ovdje moram da napravim jednu digresiju. Kada sam 2000. godine bio po\u010da\u0161\u0107en mogu\u0107no\u0161\u0107u da posjetim slavnog ameri\u010dkog ekonomistuJohn Kenneth Galbraith u njegovoj ku\u0107i na Harvardu, pri\u010dao mi je i o Titu. Upe\u010datljiv mi je bio sljede\u0107i detalj: kada je Tito prvi put poslije Drugog svjetskog rata dolazio u slu\u017ebenu posjetu Americi, iz Bijele ku\u0107e su pozvali Galbraithe da iz Masa\u010dusetsa do\u0111e na ve\u010deru koju ameri\u010dki predsjednik prire\u0111uje u Titovu \u010dast. Prihvatio je poziv nakon \u0161to je dobio obja\u0161njenje: ameri\u010dki doma\u0107ini su u pripremi posjete pitali Beograd da li Tito \u017eeli da upozna nekog od poznatih Amerikanaca, na \u0161ta je stigao odgovor da jugoslovenski predsjednik osobno poru\u010duje da ima \u017eelju da upozna \u2013 Galbraitha!)<\/p>\n
No, Kennedy nije bio jedini ameri\u010dki predsjednik kojeg je Jovanka upoznala. Sa sjetom u glasu nastavila je: \u201cU\u017eivala sam i u susretu sa predsjednikom Nixonom i to je bilo moje posljednje dr\u017eavni\u010dko putovanje prije nego \u0161to su me odvojili od Tita.\u201d<\/p>\n
NEVOLJE SA SOVJETIMA<\/p>\n
I u ovom razgovoru Jovanka je u\u017eivala u pa\u017enji s kojom su svi u sobi slu\u0161ali njene reminiscencije na historijske doga\u0111aje i li\u010dnosti koje su obilje\u017eile epohu. Upitana od Bra\u0161ove o posjeti Beogradu ruskog predsjednika Vladimira Putina povodom obilje\u017eavanja u\u010de\u0161\u0107a Sovjetske armije u osloba\u0111anju Beograda, Jovanka je odgovorila: \u201cRusi preuveli\u010davaju njihovu ulogu. Partizani su oslobodili Beograd, a sovjetska uloga bila je ispomo\u0107. Rusi su bili na putu za Berlin iz Bugarske, preko Beograda i Budimpe\u0161te, i njihova uloga u porazu Nijemaca u Beogradu nije bila odlu\u010duju\u0107a. \u0160tavi\u0161e\u201d, nastavila je Jovanka, \u201csovjetsko pona\u0161anje nakon rata bilo je velika glavobolja za Tita. Sovjeti su se pona\u0161ali kao okupaciona sila, \u0161to je bilo uvredljivo jer smo mi sebe oslobodili. Oblast oko Beograda je bila puna plja\u010dka\u0161a iz Sibira i centralne Azije koji su mislili da imaju pravo na na\u0161e partizanke. Situacija je bila toliko lo\u0161a da je Milovan \u0110ilasmorao i\u0107i kod Staljina li\u010dno da tra\u017ei od njega da zaustavi silovanja jugoslovenskih \u017eena. I znate \u0161ta mu je Staljin odgovorio? Rekao je: \u2018Momci \u0107e uvijek biti momci, bili su u ratu i potrebno im je malo opu\u0161tanja\u2019.\u201d<\/p>\n
Nastavila je opservacijom da su Tito i drugi jugoslovenski komunisti koji su boravili u Rusiji prije Drugog svjetskog rata bili razo\u010darani sovjetskim komunizmom, te da Tita nije trebalo posebno hrabriti da iza\u0111e iz Kominterne i okrene le\u0111a Sovjetskom Savezu 1948. godine. Jovanka je dodala kako misli da je i Staljinu laknulo kada je Tito napustio Kominternu, jer se bojao da bi Tito mogao biti njegov rival u predvodni\u0161tvu me\u0111unarodnog komunisti\u010dkog pokreta. \u201cOvdje ljudi nemaju pojma kako je to imati posla s Rusima i mislim da je to velika gre\u0161ka u srpskom razmi\u0161ljanju\u201d, zaklju\u010dila je ovu temu Jovanka.<\/p>\n
A onda je ameri\u010dka otpravnica poslova pitala o stavu povodom optu\u017ebi Dobrice \u0106osi\u0107a da je Tito bio anti-Srbin, nude\u0107i uklanjanje Aleksandra Rankovi\u0107a 1967. i Ustav SFRJ iz 1974. godine kao dokaze. \u201cTito nije bio anti-Srbin, iako je njegova majka bila Slovenka, a otac Hrvat. Rankovi\u0107 je sklonjen zato \u0161to je bio uhva\u0107en u prislu\u0161kivanju Titovog ureda i rezidencije. Tito se uvijek \u017ealio da je Rankovi\u0107 oti\u0161ao predaleko u \u0161pijuniranju. S druge strane, Kardelj je bio anti-Srbin i \u010desto je uveravao Tita da je mala Srbija dobra za Jugoslaviju. Tito mu je odgovarao da za\u010depi! No, namjera Ustava iz \u201874. nije bila da smanji Srbiju\u201d, odlu\u010dno je odgovorila Jovanka.<\/p>\n
Na rastanku, Jovanka je rekla slu\u017ebenici ameri\u010dke ambasade da pomno prati ameri\u010dku predsjedni\u010dku kampanju i da je veliki navija\u010d Baracka Obame. Dodala je da je veoma impresionirana kako se Obama odnosi prema supruzi. Zamolila je Brashovu da prenese poruku o tome u kako poni\u017eavaju\u0107im uslovima \u017eivi nekada\u0161nja Prva dama u Srbiji.<\/p>\n
JO\u0160 NIJE VRIJEME<\/p>\n
Na kraju nas je, nakon \u0161to je poljubila Rasima, rekla: \u201cKad bi Srbija imala jo\u0161 jednog politi\u010dara kao \u0161to je on, mi bismo mogli posti\u0107i ne\u0161to. Ali, za sada, Ljaji\u0107 je jedino svjetlo na srbijanskoj politi\u010dkoj sceni.\u201d<\/p>\n
Tre\u0107i put, krajem 2011. godine, dogovorio sam s Rasimom da u posjetu Jovanki do\u0111em puno ambicioznije. Naime, rekao sam mu da \u0107u povesti i TV ekipu, s namjerom da nagovorim Jovanku da snimimo makar i kra\u0107i intervju. Snimateljima sam rekao da sa\u010dekaju u autu ispred Jovankine ku\u0107e. Srda\u010dno je do\u010dekala i Rasima i mene, a u dnevnoj sobi smo zatekli delegaciju Skup\u0161tine Beograda. Obe\u0107avali su joj pomo\u0107i u sre\u0111ivanju oronule ku\u0107e, a Jovanka im je odgovarila da je Rasim Ljaji\u0107 jedini od svih politi\u010dara koji je odr\u017eao obe\u0107anje.<\/p>\n
Kada je beogradska gradska delegacija oti\u0161la, Jovanki sam predao poklone koje sam donio iz Sarajeva. Posebno se obradovala kopijama \u010ditulja iz sarajevskih dnevnih novena u kojima Bosanci i Hercegovci svakog 4. i 25. maja odaju po\u010dast predsjedniku Titu. Bila je iskreno ganuta. Znao sam da je u me\u0111uvremenu, nakon vi\u0161e od 30 godina, dobila li\u010dnu kartu i paso\u0161, pa sam je pozvao da do\u0111e u Sarajevo. Predlo\u017eio sam joj da bude moj gost, obe\u0107avaju\u0107i joj niz prijatnih susreta i iznena\u0111enja. Slatko se smijala mojoj ideji, \u010dinilo mi se najvi\u0161e zbog toga \u0161to jo\u0161 nije vjerovala da posjedovanje li\u010dnih dokumenata zaista zna\u010di slobodu kretanja. Predlo\u017eio sam joj i da napravimo makar kratki razgovor za televiziju, ali je ona ljubazno odbila moju molbu: \u201cMo\u017eda \u0107emo nekad to napraviti. Jo\u0161 nije vrijeme.\u201d Lomio sam se, ali sam procijenio da bi bilo nepristojno da joj ka\u017eem kako mo\u017eda i ne\u0107emo imati vremena za snimanje, s obzirom na njene godine.<\/p>\n
Ipak, na\u0161 tre\u0107i susret je bio i najopu\u0161teniji. Donijela je nekoliko fotoalbuma, u kojima su hronolo\u0161ki bile poredane fotografije na kojima je Jovanka bila sa Titom. Bio sam fasciniran njenom ljepotom iz mla\u0111ih dana. Tito je, defnitivno, znao da izabere: Jovanka je na tim fotografijama bila jedna od najljep\u0161ih \u017eena koje sam ikada vidio. Radilo se o rasnoj ljepotici, poput Sofije Loren iz mla\u0111ih dana. Rekao sam joj to, vidjelo se da joj kompliment prija, glasno se smijala. Listaju\u0107i albume, u jednom trenutku sam joj rekao ne\u0161to \u0161to mi je tada zaista palo na pamet, a jo\u0161 ne znam otkuda: \u201cGospo\u0111o Jovanka, Vi meni jako li\u010dite na Tita!\u201d Ponovo se grohotom nasmijala.<\/p>\n
PRI\u010cA O TESLI, OVCAMA I ORSONU VELSU<\/p>\n
Ne znam kako smo u razgovoru do\u0161li do Nikole Tesle, ali mi je ispri\u010dala dvije storije o njemu o kojima nikad nisam \u010duo, niti pro\u010ditao.<\/p>\n
\u201cBaba Nikole Tesle zvala se Sofija Budisavljevi\u0107, ro\u0111ena je u ku\u0107i u kojoj sam se i ja rodila, u selu Pe\u0107ancima, u Lici. Ona je rodila Teslinu majku \u0110uku i po njoj je Tesla moj ro\u0111ak. Moji su odr\u017eavali bliske veze s Teslinim ocem Milutinom, koji je bio sve\u0161tenik u selu Smiljan kod Gospi\u0107a, u Lici. Kako su moji bili imu\u0107niji od njegove porodice, Nikola je kao mali \u010desto boravio kod njih. Jednom je, kao dje\u010dak od desetak godina, \u010duvao kod mojih stado ovaca. Kako se naglo naobla\u010dilo, po\u010delo je sijevati i padati ki\u0161a, Tesla se sa stadom sakrio pod kro\u0161nju velikog drveta. No, ubrzo je tu udario grom, Nikola je nekako pre\u017eivio, ali je grom ubio sve ovce u stadu. Moj deda je mnogo volio Nikolu i nije puno tugovao za ovcama. Nakon nekoliko dana, Tesla mu je rekao da je on, Nikola, kriv za udar groma i pogibiju ovaca. Deda ga je pitao kako to misli, a on mu je odgovorio da je ne\u0161to eksperimentisao tako \u0161to je jednom ovnu spojio rogove navojima metalne \u017eice, \u010dime je privukao grom.\u201d<\/p>\n
Bez daha smo Rasim i ja slu\u0161ali ovaj nepoznati detalj iz Tesline biografije. No, nije bio nepoznat samo nama. Kada sam, dvije godine kasnije, Vladimiru Pi\u0161talu, autoru sjajnog romana Tesla, portret me\u0111u maskama ispri\u010dao Jovankino svjedo\u010denje, bilo mu je istinski \u017eao \u0161to nije znao za ovu pri\u010du. Bila mu je nepoznata, iako je godinama vrijedno sakupljao detalje iz \u017eivota li\u010dkog genija.<\/p>\n
Kad je vidjela kako nas je impresionirala pri\u010dom o Tesli, Jovanka nam je ispri\u010dala jo\u0161 jedan detalj iz njegove uzbudljive biografije, ovaj put iz njenog ameri\u010dkog dijela. \u201cA znate li kako je The New York Times objavio prvi tekst tokom rata o tome da se u Jugoslaviji partizani, a ne \u010detnici, bore protiv nacista? Tesla se u New Yorku dru\u017eio sa svojim ne\u0107akom Savom Kosanovi\u0107em, koji \u0107e poslije rata postati prvi jugoslovenski ambasador u Va\u0161ingtonu. Kosanovi\u0107 je Teslu informisao o partizanskoj borbi, prenose\u0107i mu ta\u010dne informacije kojima je raspolagao. A Tesla je onda odlu\u010dio da pozove jednog svog prijatelja, tada mladog novinara The New York Timesa i prenese mu sve. Nakon toga je iza\u0161ao prvi tekst o tome da se partizani bore protiv fa\u0161ista. A znate li ko je bio taj mladi novinar, Teslin prijatelj?\u201d, pitala nas je Jovanka.<\/p>\n
Odgovorili smo da ne znamo, na \u0161ta nam je ona rekla, s razlogom pretpostavljaju\u0107i kakav \u0107e \u0161ok izazvati njen odgovor: \u201cOrson Vels”, prenosi portal goBiH.<\/p>\n
Ostali smo bez teksta. Nakon ovoga, skoro da sam izgubio strpljenje: \u201cGospo\u0111o Jovanka, molim Vas, jeste li svjesni da ovakva svjedo\u010denja ne smiju ostati neispri\u010dana! Vi ste du\u017eni javnosti ostaviti va\u0161a saznanja, svjedo\u010denja, informacije… Molim Vas, istorija Vas na to obavezuje.\u201d Ona se samo nasmijala, dodaju\u0107i da jo\u0161 nije vrijeme da progovori o onome \u0161to zna. Pristojnost je nalagala da krenemo, iako je Jovanka odavala utisak da u razgovoru u\u017eiva, da joj godi na\u0161a fasciniranost. Srda\u010dno se zagrlila i poljubila i sa mnom. Nadao sam se da to ne\u0107e biti i na\u0161 posljednji susret, ali sam se pribojavao i druga\u010dijeg raspleta. Iz jo\u0161 uvijek derutne ku\u0107e na Dedinju Jovanka Broz je oti\u0161la u istoriju. Tamo joj je i mjesto i bi\u0107e da tu dostojanstvenu \u017eenu, ba\u0161 kao i njenog kontroverznog mu\u017ea, ovda\u0161nji okrutni narodi nisu nikad ni zaslu\u017eivali.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pe\u0107anin je bio jedini novinar koji se vi\u0161e puta sastajao sa Titovom udovicom tokom posljednjih godina njenog \u017eivota. Jovanka Broz mu je otkrila mnoge tajne i nepoznate \u010dinjenice iz svog i zajedni\u010dkog \u017eivota sa Titom, te govorila o surovoj izolaciji kojoj je bila .. … izlo\u017eena du\u017ee od tri decenije \u2013 pod uslovom da, dok …<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":2839,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_crdt_document":"","_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[107,88,4],"tags":[1917,1911,45,1915,1913],"class_list":["post-2838","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","","category-regija","category-vijesti-2","category-vijesti","tag-jovanka","tag-nikome","tag-nisam","tag-otkrila","tag-priao"],"yoast_head":"\n