Kao \u0161to smo ve\u0107 ranije naglasili, Evlija je ve\u0107inu svoje Sejahatname, pa tako i onih dijelova vezanih za bo\u0161nja\u010dke krajeve, bazirao na osnovu svojih li\u010dnih zapa\u017eanja i informacija koje je prikupio na terenu. Me\u0111utim, dio navoda i opisa u Sejahtnami Evlija je bazirao na osnovu pisanih izvora. Me\u0111u tim pisanim izvorima, kako zaklju\u010dujemo iz teksta same Sejhataname, posebno mjesto zauzimaju kadijski sid\u017eili, finansijski, katastarski i drugi defteri, razne vakufname i fermani i sl.<\/p>\n
Pi\u0161e: hfz. Jusuf D\u017eafi\u0107<\/p>\n
U Sejahatnami mo\u017eemo na\u0107i uzorke jezika i nare\u010dja zemalja i krajeva kroz koje je Evlija prolazio. Tako je Evlija naveo primjere rije\u010di i izraza za oko 30 turskih jezika i dijalekata, ali i uzorke iz brojnih kavkaskih jezika, nekih afri\u010dkih, albanskog, arapskog, jermenskog, njema\u010dkog, gr\u010dkog, ma\u0111arskog, italijanski, kurdskog, mongloskog, te uzorke iz ju\u017enoslavenskih jezika i dr. U pogledu ju\u017enoslavenskih jezika, Evlija je zabilje\u017eio uzorke bosanskog, bugarskog, hrvatskog i srpskog jezika. Glavninu uzoraka za srpski jezik pi\u0161e u poglavlju o Beogradu (Putopis, 91-92), za bosanski jezik bilje\u017ei ih u poglavlju o Sarajevu (Putopis, 120-122), dok je ve\u0107ina uzoraka za hrvatski jezik u odjeljku o Drni\u0161u (Putopis, 189-190). Treba spomenuti da su uzorci rije\u010di i izraza italijanskog jezika navedeni u poglavlju o Splitu (Putopis, 202-203).<\/p>\n
Iako na prvi pogled izgledaju neva\u017eno, Evlijini uzorci jezika imaju veliku va\u017enost za lingvisti\u010dku znanost. Tako Sejahtnama sadr\u017ei prve sa\u010duvane zapise za neke kavkaske i turske jezike, dok za mrtvi ubi\u0161ki jezik iz kavkaske porodice jezika, sadr\u017ei ne samo prvi sa\u010duvani zapis na tom jeziku, nego i jedini zapis izvan lingvisti\u010dke literature.<\/p>\n
Kao \u0161to smo ve\u0107 ranije naglasili, Evlija je ve\u0107inu svoje Sejahatname, pa tako i onih dijelova vezanih za bo\u0161nja\u010dke krajeve, bazirao na osnovu svojih li\u010dnih zapa\u017eanja i informacija koje je prikupio na terenu. Me\u0111utim, dio navoda i opisa u Sejahtnami Evlija je bazirao na osnovu pisanih izvora. Me\u0111u tim pisanim izvorima, kako zaklju\u010dujemo iz teksta same Sejhataname, posebno mjesto zauzimaju kadijski sid\u017eili, finansijski, katastarski i drugi defteri, razne vakufname i fermani i sl. Tako Evlija na osnovu sudskih sid\u017eila donosi popis beogradskih mahala (Putopis, 84-85), dok na bazi finansijskih knjiga bosanske defterhane pi\u0161e da se Banja Luka zove Banjalukatejn (dvije Banja Luke) (Putopis, 210). Oslanjaju\u0107i se na deftere hara\u010dkih emina (povjerenika), \u010celebija dolazi do broja raje koja pla\u0107a hara\u010d, iznosa tog hara\u010da i u \u0161ta se on tro\u0161i, za \u0161ta imamo primjere u poglavljima o Sarajevu (Putopis, 105), Beogradu (Putopis, 83), ali i drugim gradovima. \u0160tavi\u0161e, Hazim \u0160abanovi\u0107 je znatan dio ovih podataka provjerio na osnovu originalnih sa\u010duvanih spisa ili na osnovu drugih primarnih izvora u vezi istih pitanja, te je zaklju\u010dio da su Evlijini podaci ove vrste sasvim pouzdani, na \u0161to je ukazao na odgovaraju\u0107im mjestima u vlastitim komentarima svoga ve\u0107 spomenutog prijevoda (Putopis, (passim)).<\/p>\n
Tako\u0111e, me\u0111u izvore ove vrste ubrajaju se i neke kanuname, naro\u010dito kanuname sultana Sulejmana Veli\u010danstvenog, \u010dije je informacije Evlija prilagodio \u010dinjeni\u010dnom stanju u njegovo vrijeme. Na kanuname Evlija se poziva i prilikom govora o politi\u010dkom statusu i ure\u0111enju skoro svakog mjesta kroz koje je pro\u0161ao, kao npr. grada Prusca (Putopis, 131), sela Kupresa (Putopis, 134), grada Livna (Putopis, 137-138) i dr.<\/p>\n
Tri vrste izvora<\/p>\n
Posebna pa\u017enja se treba obratiti izvorima za one dijelove Sejahtname koji govore o historijskim doga\u0111ajima. Te njegove podatke s obzirom na izvore mo\u017eemo klasificirati u tri vrste. Prvu vrstu predstavljaju njegova kazivanja o doga\u0111ajima iz starog i ranog srednjeg vijeka. Evlija se u tim kazivanjima poziva na gr\u010dke, latinske, ugarske i arapske pisce. Me\u0111utim, uzev\u0161i u obzir Evlijino slabo poznavanje gr\u010dkog, latinskog i ma\u0111arskog jezika, njegovo pozivanje na gr\u010dke, latinske i ugarske pisce se ne mo\u017ee uzeti kao vjerodostojno, kao ni podaci koje pritom donosi. \u0160tavi\u0161e, ni u pogledu navo\u0111enja starih arapskih pisaca, \u010dija su djela Evliji bila lahko dostupna i koja je mogao sa lahko\u0107om da i\u0161\u010ditava, Evlija nije postigao zavidan stepen vjerodostojnosti. Treba naglasiti, da Evlija neprofesionalnost na ovom polju ne treba da \u010dudi, budu\u0107i da je ona bila prisutna i u ve\u0107oj mjeri me\u0111u nekim i zapadnim i muslimanskim putopiscima toga doba. Op\u0107enito gledaju\u0107i, Evlijina kazivanja vezana za doga\u0111aje prve vrste zasnivaju se uglavnom raznim narodnim predanjima koja je sakupljao na terenu, za \u0161ta imamo i izravna svjedo\u010danstva samog Evlije (Putopis, ???)<\/p>\n
Drugu vrstu \u010dine kazivanja o doga\u0111ajima iz perioda osmanske historije koje Evlija nije upamtio. Tu se Evlija, iako nigdje ne nagla\u0161ava, poziva i na klasi\u010dne osmanske histori\u010dare. Primjetno je da se za ranoosmansku historiju na\u0161ih krajeva najvi\u0161e slu\u017eio djelom na\u0161eg zemljaka Ibrahima Alajbegovi\u0107a Pe\u010devije. No, i ovdje, kao i u pogledu prve vrste, ali u manjoj mjeri, preovladavaju narodna predanja, te ve\u0107inu ovih podataka trebamo tako\u0111e uzimati sa rezervom. Na primjer, kao \u0161to je re\u010d o pri\u010di o postanku imena Banja Luka za kojeu Evlija sam priznaje da mu je izvor narodno predanje (Putopis, 210).<\/p>\n
U tre\u0107u vrstu podataka spadaju kazivanja o doga\u0111ajima kojima je Evlija bio ili sudionik ili samo savremenik. Iako su u ovoj kategoriji podaci kudikamo vjedostojniji, ipak i ovdje ima podataka koji ne odgovaraju historijskim faktima, a koji se odnose na doga\u0111aje kojima Evlija nije svjedo\u010dio. No, budu\u0107i da se u ovoj kategoriji, u pogledu doga\u0111aja kojima nije prisutvovao, Evlija uglavnom poziva na sudionike samih tih doga\u0111aja, za eventualnu nevjerodostojnost, izvjesnu neta\u010dnost ili pretjerivanje, krivca trebamo tra\u017eiti u doti\u010dnim sudionicima-prenosiocima, a ne u Evliji. To je i o\u010dito, budu\u0107i da je Evlija te doga\u0111aje nama prenio onako kako ih je zabilje\u017eio na osnovu njihovih svjedo\u010denja.<\/p>\n
Generalno gledaju\u0107i, te\u0161ko je dati kona\u010dni kriti\u010dki sud o Evlijinoj Sejahtnami, te zna\u010daju i stepenu njene validnosti kao izvora za bo\u0161nja\u010dku povijest. Da bismo dali kakav-takav sud o ovome, moramo i da se ukratko osvrnemo na problematiku historije Sejahatname od njenog nastanka do danas.<\/p>\n
Kona\u010dna verzija Sejahtname, kako smo ve\u0107 ranije spomenuli, napisana je za vrijeme posljednjih godina Evlijinog \u017eivota, provedenih u Kairu, zna\u010di do 1682. ili 1685. godine. Ovaj autograf (ozna\u010den sa S) nalazio se u Kairu sve do 1742. godine. Najvjerovatnije da su burna vremena u Osmanskom carstu, pra\u0107ena te\u0161kim ratovima (1683-1699, 1714-1718, 1735-1739), te \u010dinjenica da se autograf pisan na osmanskom turskom jeziku nalazio u Kairu koji spada u arabofona podru\u010dja, skrenuli pa\u017enju sa Evlijne Sejahtname, budu\u0107i da u tom pedesetogodi\u0161njem razdoblju nije na\u010dinjen nijedan njen prijepis. Onda je autograf 1742. godine prenesen u Istanbul, kada nastaju i dva prijepisa na osnovu autografa: prijepis Petrev-pa\u0161ine biblioteke (ozna\u010den sa P) i prijepis Be\u0161ir-agine biblioteke (ozna\u010den sa Q). Danas se autograf \u010duva u Tokpapi muzeju (Topkapi Sarayi M\u00fczesi (TSM, Ba\u011fdat K\u00f6\u015fk\u00fc, 304-308, vol. 1-5, 7-8; Revan K\u00f6\u015fk\u00fc, 1457, vol. 6), a P i Q u biblioteci Sulejmanija (S\u00fcleymaniye, Pertev Pa\u015fa, 458-462, vol. 1-10; Be\u015fir A\u011fa, 448-452, vol. 1-10).<\/p>\n
Desetak godine kasnije (1751) nastao je revidirani prijepis Jildiz biblioteke 9. i 10. toma Sejahtname (ozna\u010den sa Y), baziran na originalu S, a 1765. godine jo\u0161 jedan kompletan prijepis Sejahatname (ozna\u010den sa K), baziran na P. Ova dva rukopisa su danas ra\u0161trkana po bibliotekama i arhivama. Tako se Y \u010duva u Topkapi muzeju, odnosno bilblioteci Istanbulskog univerziteta (TSM, Ba\u011fdat K\u00f6\u015fk\u00fc 306, vol. 9; Istanbul University (\u0130\u00dcTY), 5973, vol. 10), dok se K danas \u010duva u Univerzitetskoj bibiloteci u Kilu (sjeverna Njema\u010dka), Nacionalnoj bibilioteci Austrije u Be\u010du, Topkapi muzeju i Sulejmaniji. (Universit\u00e4tsbibliothek, Kiel, ORI, 385-387, vol. 1-3; \u00d6sterreichische Nationalbibliothek, Vienna, H.O., 193, vol. 4; TSM, Revan K\u00f6\u015fk\u00fc, 1458-1460, vol. 7-9; S\u00fcleymaniye Hamidiye 963, sv. 10). Do danas su, pored ovih, prona\u0111eni i sljede\u0107i potpuni i nepotpuni prijepisi Sejahtname:<\/p>\n
– T, baziran na Q, datum ? (\u0130\u00dcTY 5939, vol. 1-2; TSM, Ba\u011fdat K\u00f6\u015fk\u00fc, 300-303, vol. 3-10),<\/p>\n
– W, baziran na ?, 1740-ih? (\u00d6sterreichische Nationalbibliothek, Vienna, Cod Mixt 1382, vol. 1),<\/p>\n
– H, baziran na P?, 1752? (London, Royal Asiatic Society, 22-23, vol. 1-4),<\/p>\n
– G, baziran na ?, 1814 (Manchester, John Rylands Library, 142, vol. 4-5).<\/p>\n
Iako je ve\u0107ina gore spomenutih rukopisa Sejahtname otkrivena do 1928. godine, trebalo je odre\u0111eno vrijeme da se utvrdi porijeklo svih rukopisa, otkrije koji od njih predstavlja autograf, tj. original, te pobli\u017ee odredi njihova uzajamna veza. Taeschner je prvi pokrenuo problem rukopisa 1929. godine. Ve\u0107ina oznaka za rukopise djelo je Rifata Kilislija 1928. godine. Tek je Kreutel 1972. godine zaklju\u010dio da je S arhetip, te najvjerovatnije autograf. Veliki doprinos na polju prou\u010davanja rukopisa dali su, izme\u0111u ostalih, sljede\u0107i pisci: Robert Dankoff, Nuran Teczan, Pierre Mackay, U\u011fur Demir.<\/p>\n
Upravo nepoznavanje same problematike rukopisa, posebno nepoznavanje autografa \u010dak do 1972. godine, a djelimi\u010dno i kasnije, bili su jedni od glavnih razloga zbog kojih su se u samom po\u010detku pojavile izvjesne te\u0161ke gre\u0161ke, koje su nepravedno pripisivane Evliji \u010celebiji, \u010dime je njegova reputacija djelimi\u010dno pala u svijetu, a i kod nas. Navest \u0107emo hronolo\u0161ki jo\u0161 neke uzroke koji su doveli do toga:<\/p>\n
– Robert Dankoff je prou\u010davao sadr\u017einu rukopisa Sejahatname. Do\u0161ao je do sljede\u0107eg zaklju\u010dka:<\/p>\n
1. Knjige 1-5 autografa S predstavljaju zavr\u0161nu verziju putopisa, pri \u010demu je Evlija pa\u017eljivo ispisao dijakrati\u010dke znake (ta\u010dke na slovima) i vokale (harekete), kao i interlinearne i marginalne bilje\u0161ke.<\/p>\n
2. Knjige 6-8 autografa S ne predstavljaju zavr\u0161nu verziju, jer Evlija iz nekog razloga (mo\u017eda ga je smrt pretekla?) u ovim knjigama nije dodao bilje\u0161ke, niti je pa\u017eljivo obilje\u017eio dijakratik\u010dke znake, niti vokalizirao tekst, ve\u0107 je samo vokalizirao i pa\u017eljivo ispisao dijakrati\u010dke znake za neobi\u010dna imena i strane rije\u010di;<\/p>\n
3. Autografu S fale 9. i 10. knjiga, jer su te knjige bile te\u0161ko o\u0161te\u0107ene prilikom prebacivanja u Istanbul (1742) do te mjere da su neki djelovi postali ne\u010ditki. To obja\u0161njava za\u0161to u rukopisima P i Q taj dio Sejahtname sadr\u017ei veliki broj korumpiranog teksta. Tako\u0111e rukopisi P i Q ne posjeduju detaljnu vokalizaciju. To je dovelo da neki osmanski slu\u017ebenik, mo\u017eda Mehmed Rasim, poku\u0161a da ispravi to. Zaposlio je izvjesnog Had\u017ei Mehmeda koji je te dvije knjige ponovo prepisao iz rukopisa P i Q, trude\u0107i se da reproducira korumpirane dijelove, te vokalizira tekst ove dvije knjige. Tako je nastao rukopis Y koji je pouzdaniji od P i Q, posebice u pogledu dvije zadnje knjige.<\/p>\n
– Joseph von Hammer je na osnovu dijela rukopisa K, koji po svoj prilici predstavlja tek prijepis prijepisa originala (K zasnovan na P, P zasnovan na S), objavio skra\u0107en prijevod na engleski jezik prve dvije knjige \u010celebijine Sejahtname u razdoblju od 1815. do 1850. godine. \u0160tavi\u0161e, Hammer je smatrao da dio rukopisa K koji mu je bio dostupan (prve \u010detiri knjige rukopisa K) predstavlja autograf, te da Evlija umro prije nego \u0161to je zavr\u0161io svoj putopis.<\/p>\n
– Prva \u0161tampana forma Sejahatname u Turskoj predstavlja mali i neuspjeli izvod iz njene prve knjige, izdan 1840. godine u Istanbulu pod naslovom Muntehabat-I Evliya \u00c7elebi (Odabrani dijelovi Evlije \u010celebije). Najverovatnije da je baziran na rukopisu P. U ovom izvodu odabrane su sve one najbezna\u010dajnije stvari koje se nalaze u putopisu, a ti\u010du se etnografije i mitologije: pri\u010de o \u010dudesima i razna druga praznoverja. Uprkos tome, ovaj izvod je stekao veliku popularnost, ali me\u0111u neprosvje\u0107enim narodnim masama, tako da je publiciran jo\u0161 \u0161est puta: pet puta u Istanbulu (1842, 1843, 1846, 1862, oko 1890), te jednom u Bulaku (1847), danas naselje u Kairu. Me\u0111utim, ovakav izvod, koga je jo\u0161 pratila popularnost me\u0111u pukom, izazvao je negativnu kritiku cjelokupne Evlijine Sejahatname u obrazovanijim slojem stanovni\u0161tva.<\/p>\n
– Prvo kompletno izdanje Sejahatname iza\u0161lo je u dosta velikom vremenskom razmaku (1896-1938), i to u tri dijela, tj. pod pokroviteljstvom tri redakcije. Generalno, ovo izdanje, poznato kao “Istanbulska \u0161tampa” predstavlja s znanstveno-metodolo\u0161ke strane veliki proma\u0161aj, a vidjet \u0107emo i za\u0161to:<\/p>\n
1. Ahmed D\u017eevdet (Cevdet) izdao je u Istanbulu prvih \u0161est knjiga (1896-1900), pozivaju\u0107i se na P, a ne na autograf koji tada nije bio jo\u0161 ni prona\u0111en. Ovo izdanje se prema nau\u010dnicima ne mo\u017ee okarakterisati ni kao amatersko, s obzirom da je redakcija po svom naho\u0111enju ispravljala izvornik: te\u0161ke rije\u010di i sintagme jednostavno izbacivala, neke pasuse prevodila i prepri\u010davala na moderniju verziju turskog jezika, ubacivala interpolacije i izbacivala njima nejasne dijelove, pa \u010dak i kompletna poglavlja, pogre\u0161no prepisivala geografske pojmove, vlastita imena i uop\u0107e cijelu onomastiku djela itd. Ukratko re\u010deno, ovo izdanje predstavlja vi\u0161e neuspjeli prijevod, nego samo izdanje Evlijine Sejahatname, \u010dime se sti\u010de la\u017ena slika ovog Evlijinog djela. Kao primjer, dovoljno je navesti da je u ovom izdanju Evlijino putovanje Irakom ju\u017eno od Bagdada, koje \u010dini zadnju \u010detvrtinu 4. knjige, jednostavno izba\u010deno.<\/p>\n
2. Kilisli Rifat je izdao 7. i 8. knjigu 1928. godine, pozivaju\u0107i se na rukopis Q, a ne na autografu. Ina\u010de, samo ove dvije knjige Istanbulske \u0161tampe, i pored velikih manjkavosti, imaju odre\u0111enu nau\u010dnu vrijednost.<\/p>\n
3. Ahmed Refik Altinaj (Alt\u0131nay) izdaje 9. i 10 knjigu 1935. godine, odnosno 1938. godine. Ovo nestru\u010dno odra\u0111eno izdanje temelji se na prijepisu autografa, tj. na rukopisu Q. Dodu\u0161e, Altinaj se poziva i na izuzetno zna\u010dajan rukopis Y, ali to referiranje je primjetno samo u tragovima.<\/p>\n
(Hrankovic.eu\/Saff.ba)<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kao \u0161to smo ve\u0107 ranije naglasili, Evlija je ve\u0107inu svoje Sejahatname, pa tako i onih dijelova vezanih za bo\u0161nja\u010dke krajeve, bazirao na osnovu svojih li\u010dnih zapa\u017eanja i informacija koje je prikupio na terenu. Me\u0111utim, dio navoda i opisa u Sejahtnami Evlija je bazirao na osnovu pisanih izvora. Me\u0111u tim pisanim izvorima, kako zaklju\u010dujemo iz teksta …<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":2807,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_crdt_document":"","_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[104],"tags":[2019,2021,2017],"class_list":["post-2806","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","","category-kolumne","tag-historiju","tag-krajeva","tag-ranoosmansku"],"yoast_head":"\n