Da li je Josip Broz Tito bio ruski \u0161pijun? Da li je Zagorac tog imena poginuo u Prvom svjetskom ratu, pa je njegov identitet preuzeo sovjetski agent? Ova se pitanja pojavljuju u brojnim teorijama zavjere.<\/p>\n
Tita jednom vidimo kao austrijskog grofa, drugi put kao poljskog plemi\u0107a, tre\u0107i put kao poznavaoca filozofije koji sa lako\u0107om \u010dita Imanuela Kanta.<\/p>\n
Zagovornicima ovih teorija sviranje klavira, vje\u0161to plesanje, ma\u010devala\u010dko umije\u0107e ili poznavanje \u0161aha nikako ne idu uz kumrove\u010dki rodni list i proletersku mladost Josipa Broza.<\/p>\n
Medicinske proteze \u00a0<\/strong><\/p>\n Zbog toga neki teoreti\u010dari zavjera tvrde da Tito kojeg poznajemo zapravo nije bio Josip Broz, ro\u0111en u Kumrovcu 1892., ve\u0107 njegov godinu dana stariji polubrat. Naime, Brozova majka Marija Javer\u0161ek, koja je bila Slovenka iz Podsreda, radila je u Be\u010du kao slu\u017eavka kod bogatog poljskog Jevrejina Samuela Majera, ina\u010de vlasnika fabrike medicinskih proteza. Iz njihove ljubavne veze 7. maja 1891. rodio se sin Jo\u0161ua (Franc) Ambroz Majer.<\/p>\n Zahvaljuju\u0107i svom porijeklu, Jo\u0161ua je odrastao u carskom Be\u010du i \u0161kolovao se u najboljim \u0161kolama na be\u010dkome njema\u010dkom jeziku. Zavr\u0161io je muzi\u010dku \u0161kolu kao odli\u010dan pijanista i najbolji izvo\u0111a\u010d Verdija i \u0160opena u svom razredu. O njegovom talentu kasnije je svjedo\u010dila Zinka Kunc koja je govorila kako je Tito na klaviru pratio njeno pjevanje.<\/p>\n \u0160kolovanje je nastavio na Austrijskoj carskoj vojnoj akademiji u Pe\u010duhu (Ma\u0111arska) i to u istom razredu kao i budu\u0107i vo\u0111a Tre\u0107eg Rajha Adolf Hitler.<\/p>\n Marija Javer\u0161ek u me\u0111uvremenu se vratila suprugu u Kumrovec. Pravi Josip Broz rodio se 21. maja 1892. Bio je dijete Marije i Franje Broza, seoskog radnika iz Kumrovca.<\/p>\n Josip je bio dje\u010dak manjeg uzrasta i umjerenih intelektualnih mogu\u0107nosti, pa je nakon \u010detvorogodi\u0161nje \u0161kole poslat u Sisak na u\u010denje bravarskog zanata. Jedan od njegovih tada\u0161njiih kolega, Niko Iv\u0161i\u0107, tvrdio je da je Broz izgubio prst na ma\u0161ini. Poslije rata 1945. kad je Tito do\u0161ao u Sisak, Iv\u0161i\u0107 se pred svjedocima rukovao sa njim i rekao: “Ti nisi Josip Broz”, jer je Tito s kojim se rukovao imao sve prste.<\/p>\n Poslije toga, OZN-a je Iv\u0161i\u0107a mu\u010dila i na kraju ubila.<\/p>\n Josip Broz mobilisan je 1914. u austro-ugarsku vojsku i iste godine je poginuo. Tu se, navodno, zavr\u0161ava njegov put.<\/p>\n Njegov identitet tada, navodno, preuzima njegov polubrat iz komunisti\u010dkog podzemlja, Jo\u0161ua Ambroz Majer koji mijenja ime u Josip Broz Tito. On je taj koji je 1914. u Budimpe\u0161ti osvojio srebrnu medalju na prvenstvu austro-ugarske vojske u ma\u010devanju, a ne pravi Josip Broz.<\/p>\n Majer, koji je tada ve\u0107 bio Tito, tako\u0111er je mobilisan u austro-ugarsku vojsku i poslat na Isto\u010dni front, gdje ga Rusi, nakon ranjavanja, zarobljavaju u Bukovini 1915. godine. Proveo je 13 mjeseci u zarobljeni\u0161tvu, a tokom tog vremena dobro je nau\u010dio ruski. Uspio je da pobjegne 1917. poslije \u010dega se pridru\u017euje Internacionalnoj crvenoj armiji u Omsku, gdje je bio vi\u0161e mjeseci, ali bez borbe.<\/p>\n Vjen\u010dao se s Ruskinjom Pelagijom (Pelkom) Belousovom. S njom se 1920. vra\u0107a u Kraljevinu Jugoslaviju gdje pristupa Jugoslovenskoj Komunisti\u010dkoj Partiji i po\u010dinje da djeluje kao tre\u0107i sabornik te stranke u jugoslavenskom saboru. Kralj 1921. zabranjuje tu stranku, te Tito djeluje kao ilegalac u podzemlju.<\/p>\n Godine 1934. pristupa Centralnom Komitetu Komunista Jugoslavije, a 1935. se ponovno vra\u0107a u Rusiju gdje po\u010dinje svoje aktivnosti u Kominterni. Od Ruskinje se razveo 1936.<\/p>\n Kao ro\u0111eni Be\u010danin, Tito nikad nije nau\u010dio da ispravno govori ni srpski, niti hrvatski jezik. Njegov govor zapravo je bio mje\u0161avina poljskog, slovenskog i ruskog sa pokojom rije\u010dju iz srpskog jezika. Kada je nakon Drugog svjetskog rata do\u0161ao u svoj ‘rodni’ Kumrovec niko od kom\u0161ija i prijatelja nije ga prepoznao, ali su se bojali da ka\u017eu bilo \u0161ta.<\/p>\n Tito je umro u Ljubljani 6. maja 1980. godine. Neki svjedoci pri\u010daju da je, dok je le\u017eao u bolnici, buncao na njema\u010dkom sa be\u010dkim naglaskom.<\/p>\n Me\u0111utim, postoji i jedan problem sa ovim teorijama. Nekoliko ro\u0111aka i poznanika, poslije Drugoga svjetskog rata, potvrdilo je pravi Brozov identitet, dok je sve navedene vje\u0161tine imao prilike da usavr\u0161i u austrougarskoj vojsci, gdje je bio sportski prvak.<\/p>\n ‘Bajke o Titu’ naziv je poglavlja nedavno izdate knjige ‘Jovanka – \u017eena koja je previ\u0161e znala’ u kojem su opisane sve poznate teorije zavjere. Tamo su opisane opre\u010dne informacije o Titovim borbama u \u0160paniji prema kojoj se tvrdi da je njegov polubrat Franz Ambroz preuzeo njegov identitet.<\/p>\n Njegove kolege i drugovi iz partije na sudu Kraljevine Jugoslavije neo\u010dekivano su priznali da je \u010dlan masonerije. U korist te teorije spominjali su njegove odli\u010dne odnose sa Vinstonom \u010cer\u010dilom, pa \u010dak i to da je njegov vanbra\u010dni sin?!<\/p>\n Ta masonska teorija se \u010desto isticala zbog Titovih uspjeha sa Nesvrstanima i nevjerovatno dobrih spoljno-politi\u010dkih uspjeha \u0161to bez masonerije nikad ne bi mogao da ostvari. \u010cesto se isti\u010de da je njegovu sahranu posjetilo najvi\u0161e najva\u017enijih svjetskih dr\u017eavnika \u0161to je jo\u0161 jedan dokaz da Josip Broz Tito – nije onaj radnik i komunista za kojeg se izdavao.<\/p>\n Jugoslavenski svemirski program Tito je navodno prodao Amerikancima, tvrdi \u017diga Virca, slovenski re\u017eiser dokumentarnog filma “Houston we have a problem”.<\/p>\n Tito je navodno u vojnoj bazi \u017deljava izgradio najve\u0107i podzemni svemirski centar u Evropi nazvan “Objekt 505”.<\/p>\n Dok su naga\u0111anja o ‘pravom’ i ‘la\u017enom’ Titu bulevarska, problematizacija Brozovog odnosa sa Rusima ozbiljno je i kompleksno pitanje. Pojedini kriti\u010dari vjeruju da je Tito u Moskvi prodao du\u0161u \u0111avolu. Prvi kontakti Tita i Kominterne zapo\u010deli su jo\u0161 1928. godine, kada je Broz u Zagrebu pobijedio frakcije, desnu i lijevu, name\u0107u\u0107i\u00a0 komunistima monolitnost i jedinstvo – osobine koje su iz centrale izgledale jako va\u017ene.<\/p>\n Tito je potom u\u017eivao trajnu naklonost moskovske sredi\u0161njice, a njegov stra\u0161ni oprez – nikad, do kraja \u017eivota, nikom nije vjerovao – pomogao mu je i da pre\u017eivi ‘olovne godine’. Tito je 1938. u Moskvi prevodio slavnu Iistoriju SKP-b, jedva se spasiv\u0161i od optu\u017ebi da je trockist – za \u0161ta je u to doba letjela glava. Od honorara za knjigu kupio je briljantni prsten, koj nije skidao do kraja \u017eivota.<\/p>\n Oponenti i u tom detalju vide dokaz da je bio neobuzdani bonvivan, koji je i usred pakla mislio samo na u\u017eitke. Zaista, u nekoliko se knjiga tvrdi da je Tito svoje najte\u017ee godine, one od 1935. do 1938., provedene u Moskvi, pre\u017eivio cinkare\u0107i partijske drugove NKVD-u.<\/p>\n Bilo je to razdoblje masovnog revolucionarnog terora, ona faza koju je Pijer Vikturnien, \u017eirondinac, predvidio jo\u0161 u vrijeme Robespjera, Fu\u0161ea, Marata i Sent Justa – kad je rekao da je ‘revolucija kao Saturn, pro\u017edire svoju ro\u0111enu djecu’.<\/p>\n Djeca revolucije u Moskvi su tih godina stradala masovno. Staljin je provodio najmasovniju \u010distku u istoriji Partije. Ambiciozne petoljetke, prisilna, munjevita industrijalizacija zaostale poljoprivredne zemlje, spoljne opasnosti i lijeva opozicija – Trocki koji je Staljinu prijetio nepostoje\u0107om vojskom sljedbenika, ali je paranoidni Gruzin sve te tigrove od papira shvatao vrlo ozbiljno – razbuktale su paranoju generalnog sekretara do krajnjih granica, pa je nastojao da u korjenu ugu\u0161i svaku opoziciju.<\/p>\n Zbog toga je u naletima hapsio, strijeljao ili slao u Gulag sve koji su bili ili mogli postati ta\u010dke otpora. Od najistaknutijih optu\u017eenika poznati je tu\u017eitelj Vi\u0161inski – biv\u0161i menj\u0161evik, dakle i sam \u010dovjek sa mrljom u biografiji – cijedio nadrealna priznanja.<\/p>\n Ljudi koji nikada nisu vidjeli Japanca priznavali su da su japanski \u0161pijuni, mnogi su stradali kao agenti Gestapoa, itd.<\/p>\n Svijet nije razumio smisao tih procesa, ali on je imao \u010deli\u010dnu logiku. Priznanjima da su izdajnici, britanski ili japanski \u0161pijuni, trockisti ili nacisti, pora\u017eeni komunisti nisu imali vi\u0161e nikakve \u0161anse da postanu \u017ertve, ili ljudi iza kojih \u0107e se svrstavati opozicija. Ukloniv\u0161i tako njih, Staljin je eliminisao vojsku mogu\u0107ih protivnika.<\/p>\n Kada su Nijemci 1941. do\u0161li na 15 km od Kremlja, Staljina vi\u0161e nije imao ko da sru\u0161i…<\/p>\n Tito – agent NKVD<\/p>\n <\/strong>Josip Broz Tito u Moskvu je, na svoju nesre\u0107u, do\u0161ao na vrhuncu tih procesa, kakve istorija do tada nije vidjela. Svaki je \u010dlan partije imao dosije, sa biografijom, karakteristikama, vrlinama i manama. Ti su dosijei mogli biti sudbonosni i za mnoge su zaista i bili.<\/p>\n Za svoje drugove iz Jugoslavije, Tito je pisao karakteristike. Sve su nacionalne komunisti\u010dke partije morale da budu poslu\u0161ne Moskvi, a instrumenti disciplinovanja svuda su bili isti – dosijei, usponi, padovi, kazne, Gulag ili streljanje.<\/p>\n Pero Simi\u0107, beogradski istori\u010dar-amater, najistaknutiji predstavnik ove struje, tvrdi da je Josip Broz pre\u017eivio ‘olovne godine’ smi\u0161ljeno pi\u0161u\u0107i denuncijantske dosijee svojih saboraca, komunista, koji su nakon toga strijeljani.<\/p>\n U \u010distkama je Staljin posklanjao skoro sve hrvatske komuniste (Kamilo Horvatin, bra\u0107a \u0110uka i \u0160tef Cviji\u0107 i drugi). Miroslav Krle\u017ea prili\u010dno je rano pronikao u bit staljinskih procesa, dok je Tito o tom razdoblju svoga \u017eivota uvijek govorio malo i sa nelagodom.<\/p>\n Simi\u0107 tvrdi da je ta nelagoda bila samo izraz ne\u010diste savjesti. Osim dodvoravanja Staljinu i \u010duvanja glave, Tito je, misli on, tako uklanjao konkurenciju. Me\u0111utim, me\u0111u likvidiranima je bilo i mno\u0161tvo njegovih prijatelja i saradnika.<\/p>\n “Nepune tri godine poslije Titovog ‘razgovora’ sa (NKVD-ovcima) Jakubovi\u010dem i \u0160pinerom, februara 1938., Kamilo Horvatin je uhap\u0161en u Moskvi i ubrzo osu\u0111en na smrt”, pi\u0161e Simi\u0107. “Tog 4. marta 1935., osamdesetak dana prije nego \u0161to \u0107e agenti NKVD-a u Kominterni odlu\u010diti da on ‘zaslu\u017euje (njihovo) povjerenje’, Tito je izaslanicima Staljinove policije u Kominterni u povjerenju govorio i o Vladimiru \u0106opi\u0107u i Ivanu Gr\u017eeti\u0107u…”.<\/p>\n Dr. Silvin Eiletz, autor knjige ‘Titove tajanstvene godine u Moskvi’ ide i korak dalje. On tvrdi da je Tito radio za rusku obavje\u0161tajnu slu\u017ebu. Na pitanje jedne novinarke ima li bilo kakav dokument koji dokazuje da je Tito bio agent sovjetske tajne policije NKVD, dr. Eiletz odgovara:<\/p>\n “Ne, to ja u knjizi i ne ka\u017eem, ja ka\u017eem da je ‘tovari\u0161 Valter’ radio za NKVD”. On, dakle, ho\u0107e re\u0107i da je Josip Broz bio profesionalni NKVD-ovac.<\/p>\n Ruski istori\u010dar Nikita Viktorovi\u010d Bondarev tvrdi, me\u0111utim, da za teze o Titu kao dou\u0161niku ili radniku NKVD-a ne postoje nikakvi dokazi.<\/p>\n “Do sada nije prona\u0111en nikakav dokaz za tvrdnje da je Tito bio radnik ili saradnik zloglasne sovjetske tajne slu\u017ebe NKVD”, ka\u017ee on.<\/p>\n “Znamo da je Tito bio slu\u017ebenik u Povjereni\u0161tvu Balkana, sudjelovao je u radu na Sedmom kongresu Kominterne, te je \u010dak i nominovan za Izvr\u0161ni odbor Kominterne. Ali, to je prakti\u010dno sve. Iako smo detaljnije istra\u017eili ovo razdoblje, mo\u017eemo na\u0107i sve vi\u0161e i vi\u0161e praznih mjesta. Nejasno\u0107e tog razdoblja predstavljaju izvrstan temelj za neodoljivu potpalu fantazije”, rekao je Bondarev.<\/p>\n Nepoznavanje sovjetskog sigurnosno – obavje\u0161tajnog sistema tog razdoblja mnoge autore knjiga o Titu navelo je na gre\u0161ke.<\/p>\n “Tako, na primjer, Pero Simi\u0107 smatra da su profili drugova iz partije, koje je Tito pisao za Kadrovsko odjeljenje Kominterne, krunski dokaz da je Josip Broz Tito bio radnik NKVD”, ka\u017ee Bondarev pa dodaje:<\/p>\n “U stvari, vrlo je mali broj stranih komunista koji su sara\u0111ivali sa Kadrovskim odjeljenjem, pa poslije pre\u0161li da rade u INO OGPU ili u Obavje\u0161tajnu upravu RKKA. Uz to, oni su iz konspirativnih razloga gubili \u010dlanstvo u svojoj partiji i prestajali da budu dr\u017eavljani svoje zemlje\u2026 (Izvor: Bondarev: Enigma Tito: Moskovske godine Josipa Broza). “Tito je ve\u0107i staljinist od samog Staljina jer je bolje od Staljina savladao metode terora i zastra\u0161ivanja”, “Tito je prevarant i uzurpator”, a uz to je i “krvnik i inspirator lin\u010dovanja”, “njegova \u0161apa nam je jo\u0161 na grlu”.<\/p>\n “Izri\u010dito pristran odnos autora prema glavnom junaku istra\u017eivanja predstavlja problem, ali ne zbog toga \u0161to dovodi do ovakvih neznau\u010dnih izjava. Problem je u tome \u0161to takav odnos unapred zadaje ton i name\u0107e zaklju\u010dke”, ka\u017ee Bondarev isti\u010du\u0107i da su arhivski materijali koje Simi\u0107 navodi vjerodostojni.<\/p>\n Pravi, centralni Brozov dosije slu\u017ebeno jo\u0161 nije prona\u0111en. Bondarev tvrdi da su sovjetske vlasti o tako ozbiljnim dr\u017eavnicima poput Tita na jednom mjestu imali glavni dosije, ali on nije dostupan javnosti. To zna\u010di da su sve opcije ipak jo\u0161 otvorene.<\/p>\n Smrtni neprijatelj \u00a0<\/strong><\/p>\n Mogu\u0107a su razna iznena\u0111enja, ali te\u0161ko je o\u010dekivati neka radikalna. Tito je, naime, bio neko vrijeme smrtni neprijatelj Moskve pa bi Staljin vjerovatno iskoristio takve podatke o Titu da ih je imao. Da je Tito bio NKVD-ovac, Staljin je mogao to da objavi u bilo kojem zapadnom listu u kojem je imao svoje ljude i ta bi informacija Tita, obzirom na masovna stradanja jugoslovenskih komunista u Sibiru, sigurno sna\u017eno defamirala. Ipak, takav potez nije zabilje\u017een.<\/p>\n To me\u0111utim ne zna\u010di da Tito nije bio ruski \u010dovjek. \u010cini se da je biv\u0161i jugoslovenski predsjednik do kraja \u017eivota, uprkos pokretu nesvrstanosti, jednim okom uvijek gledao na Moskvu. Ipak, drugim je uvijek namigivao Amerikancima i Zapadu. Kada mu je gradona\u010delnik jednog njema\u010dkog grada priredio gozbu, upitao ga je \u0161ta bi se dogodilo sa Titom da je nakon svoje njema\u010dke epizode oti\u0161ao u Ameriku, kako je planirao.<\/p>\n “Bio bih najve\u0107i kapitalista”, rekao je Tito.<\/p>\n To pokazuje da nije bio nimalo dogmati\u010dan – da, bio je ruski \u010dovjek, vi\u0161e ili manje, ali, ibi bene ubi patria – domovina je njemu ipak bila tamo gdje je dobro.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Da li je Josip Broz Tito bio ruski \u0161pijun? Da li je Zagorac tog imena poginuo u Prvom svjetskom ratu, pa je njegov identitet preuzeo sovjetski agent? Ova se pitanja pojavljuju u brojnim teorijama zavjere. Tita jednom vidimo kao austrijskog grofa, drugi put kao poljskog plemi\u0107a, tre\u0107i put kao poznavaoca filozofije koji sa lako\u0107om \u010dita …<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":2781,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_crdt_document":"","_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[88,24],"tags":[345,2125,2123,2119,2121],"class_list":["post-2780","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","","category-vijesti-2","category-zanimljivosti","tag-pola","tag-polubrat","tag-titov","tag-vijeka","tag-vodio"],"yoast_head":"\n
\n<\/strong><\/p>\n
\nSimi\u0107, nastavlja on, bez ograni\u010denja koristi sljede\u0107e formule:<\/p>\n
\n<\/strong><\/p>\n