Ne sna\u0161lo te, \u010dest je savjet na\u0161ih majki. Ujedno i dova. To je jedino \u0161to mo\u017eemo \u010duti a da nas mo\u017ee ohrabriti u nekom isku\u0161enju. Zaklju\u010dila sam, da dova i borba na\u0161ih hanuma i na\u0161ih majki, da bi sa\u010duvale svoje porodice, to brani Bosnu i Sand\u017eak od zuluma, ve\u0107eg nego \u0161to bi nas moglo sna\u0107i.<\/p>\n
Ne mogu a da za\u010du\u0111eno ne posmatram \u017eivot na\u0161ih hanuma, ba\u0161 hanuma. Isti na\u010din \u017eivota \u0107emo vidjeti kod na\u0161e \u017eene, nebitno da li \u017eivi u dijaspori, Sand\u017eaku ili Bosni. Zanimljivo, kako uspijevaju da se otrgnu asimilaciji u dijaspori, i kako mudro \u010duvaju bo\u0161nja\u010dku kulturu i tradiciju, iako se sa svih strana pojavljuje pritisak za “prozapadnu Bosnu”, “prozapadni Sand\u017eak”. A dimije, baklavu, halvu, d\u017eezvu, burek, svatove, bo\u0161\u010daluk? Kome sve to ostaviti u emanet?<\/p>\n
Uporno se na\u0161e hanume bore za svoj opstanak. Nije lahko biti supruga Bo\u0161njaku. Ali je Bo\u0161njaku lahko imati suprugu Bo\u0161njakinju. U Danskoj su Bo\u0161njakinje sa\u010duvale identitet jedne prave hanume. Po\u010dev\u0161i od adeta, mo\u017ee se vidjeti da djeca znaju kako se po\u0161tuju djed i nana. Iako su ovdje stara\u010dki domovi od davnina ve\u0107 rutina, na\u0161oj djeci ne bi na pamet palo da svoje roditelje, djeda i nanu predaju danskom osoblju da se brinu o njima. Ponosno ka\u017eem, ovdje se i dalje \u017eivi u zajednici. Porodi\u010dni status je osnovan na \u010dinjenici da je babo glava, a majka stub ku\u0107e. Nekada biva te\u0161ko objasniti danskim odgajateljicama i u\u010diteljima da ne mo\u017ee samo majka donijeti odluku da li njeno dijete mo\u017ee oti\u0107i na izlet sa svojim drugovima. Ako babo ka\u017ee da smije, onda i majka daje pristanak. Ovdje treba dobro objasniti da se ne radi o tome da majka nema pravo da se izjasni, ve\u0107 da je babo kao glava ku\u0107e odgovaran za cijelu svoju porodicu, i time osloba\u0111a svoju suprugu od mnogih te\u0161kih odluka i situacija. Tako se \u010duva porodica. Odnos izme\u0111u supru\u017enika se mo\u017ee posmatrati kroz jedan simpati\u010dan primjer no\u0161enja pantalona. U Danskoj je klima hladna i time je nemogu\u0107e da hanuma nosi samo haljine i suknje. Dolaskom u Dansku, na\u0161e su hanume po\u010dele nositi pantalone, pa se i ja upla\u0161ih da \u0107e sada mu\u0161karci nositi suknje i haljine. Ali, hvala Bogu, nisu. Nekim stvarima smo se prilagodili, a pritom ulogu oca i supruga nismo umanjili.<\/p>\n
Pored toga, dolazimo i do primjera nov\u010danika. Navikli da u istoj ku\u0107i ne postoje dva nov\u010danika, gledaj sad tog belaja. Ovdje i mu\u0161ko i \u017eensko imaju pravo na socijalno primanje. Ne mo\u017ee sve da se isplati sa mu\u017eevog bankovnog ra\u010duna, ve\u0107 i supruga mora imati svoj ra\u010dun. Pristade nekako Bo\u0161njak i na to, jer je hanuma obe\u0107ala da \u0107e mu davati svaki dinar koji bude na njenom ra\u010dunu. I to smo pre\u017eivjeli. Mudro se na\u0161a hanuma nosila sa svim promjenama. I kad joj dijete ka\u017ee: \u201ePa, draga majko, to je tvoj novac\u201c, ona odgovara: \u201eJeste, sinko, ali ja navikla da ih babo \u010duva.\u201c Ne fali njoj ni\u0161ta od garderobe niti od hrane. Niti ona mora kriti ono \u0161to kupi. To vide djeca. Vide po\u0161tovanje koje ona kao majka pokazuje svom suprugu.<\/p>\n
Kad treba i\u0107i na odmor u Bosnu i Sand\u017eak, ona odnekud vadi poklone za njenu i njegovu rodbinu. Ona je to sve kupovala i sabirala mjesecima. Ima dosta rodbine, ali ona bi da svakog obraduje. Kad vide hrpu darova, pomislio bi insan da je ona preko no\u0107i postala milioner. I sada, mi kao djeca, sa Dancima se dru\u017eimo, njima nije niko rod osim roditelja, djeda i nane, a i daid\u017ea i daid\u017einice. A ako bih rekla Dankinji da mi je Nusreta rod po devetom koljenu, pomislile bi da sam \u017eeljna pa\u017enje pa samo izvoljevam.<\/p>\n
Nastavljaju\u0107i istra\u017eivanje o va\u017enosti odr\u017eavanja rodbinskih veza, do\u0111oh do zaklju\u010dka da nikoga od rodbine ne mogu zaobi\u0107i, te da Sand\u017eak trebam posjetiti.<\/p>\n
Moja posjeta Sand\u017eaku bila je kao iz snova. Onaj san, koji je nekada bio no\u0107na mora, jer ga sanjam u tu\u0111ini. San, da \u0107u nekada opet \u0161etati svojim rodnim gradom. I odjednom, eto me tu, usred ulice iz djetinjstva.<\/p>\n
Skoro se ni\u0161ta promijenilo nije. Grad kao grad. Ali, sva de\u0161avanja, traume, ostavilo je trag na licima mojih dragih. Zadivila me je skromnost na\u0161ih hanuma. Na njima nikada ne bih primijetila da su u o\u010daju. Hodaju uspravno, nurli lica. Do\u010dekuju musafire sa osmjehom, gostoprimljive su. Pomislih, za\u0161to smo mi napustili sve ovo? Za\u0161to su mi roditelji odlu\u010dili da napustimo Sand\u017eak? Danima sam o tome razmi\u0161ljala, i ujedno i planirala da se vratim iz Danske. Jer, radije bih da \u017eivim gdje sam se i rodila.<\/p>\n
Tako dan za danom, sve se ne\u0161to novo nau\u010di, vidi, \u010duje. I onda, kanu suza jedne hanume. Ponos, uspravan hod, sjaj tek da pokrije blijede usne koje su od bolova utrnule, i svaki bol je postao dio prihva\u0107ene sudbine. Kanu suza jedne majke, koja nije vi\u0161e mogla da izdr\u017ei da joj sin ne dolazi iz tu\u0111ine. I razmi\u0161ljam, pa sve ove hanume, nebitno gdje da se nalaze, imaju iste pokrete, iste \u017eelje, iste ciljeve. A to je da je njihovim mu\u017eevima i njihovoj djeci dobro. Da je njima dobro, jer onda su i one sretne. Bolno je to. \u017divjeti takvim \u017eivotom. Kao da tihim tempom nestaje\u0161, takav je to osje\u0107aj. I one ne misle ni malo na sebe. A ostali? Ostali se ibrete njihovoj snazi, a u istom i u\u017eivaju u \u017ertvovanju svojih hanuma, majki i sestara. Po dolasku u Dansku ohrabrujem sebe kako \u0107u ja bolja biti u svojim ulogama kao majka, hanuma, sestra. Kako ne\u0107u dozvoliti da se moja dobrota zloupotrijebi. Znam, potrebno je znati “ko kosi a ko vodu nosi”, ali treba i da se cijeni i atom dobro\u010dinstva koji je u\u010dinjen tebi, meni, nama.<\/p>\n
\u010cesto sjednem sa svojom majkom i zamolim je da mi ispri\u010da o \u017eivotu jedne hanume u Sand\u017eaku. \u0160ta se sve od nje o\u010dekuje? Zasto? Kako uspijeva u svemu tome? I kad god bih \u010dula pri\u010du o nekoj hanumi kako trpi galamu i uvrede njegove rodbine, u meni se srd\u017eba budi. Osje\u0107am, eh kad bi mi samo jednom tako ne\u0161to neko rekao, eh ovako bih i onako bih. Zaista, ruku na srce, a Allah najbolje zna, najve\u0107e herojstvo koje nas je spasilo od ve\u0107eg zla nego \u0161to je sna\u0161lo muslimane u Bosni i Sand\u017eaku, jeste \u017ertvovanje i nesebi\u010dna ljubav na\u0161ih majki, na\u0161ih hanuma, na\u0161ih sestara. Ali sa \u010dvrstom vjerom u Gospodara Sudnjeg dana i sa uvjerenjem da \u0107emo svi pred Njega Sveznaju\u0107eg stati, Bo\u0161njakinja ponosno stoji kao stub ku\u0107e, i tako brani svoj emanet. I shvatih da je porodica emanet. Emanet, koji se dr\u017ei u rukama \u010dvrsto kao najte\u017ei kamen na svijetu, ali se i \u010duva kao suza na dlanu. Shvatih da je moj ponos biti Bo\u0161njakinja ja\u010di od inata koji bi rado u sebi gajila. I onda priznadoh sebi da ne bih mogla da se borim tako \u017eestoko kao na\u0161e nene, majke. I kad stojim pred Dankinjama, kojima sam vazila o islamu, o pravima jedne \u017eene muslimanke, podsjetim ih da nema islam ni\u0161ta sa time \u0161to se neki mu\u0161karci bahato ophode prema \u017eenskom rodu. I kada me upitaju \u017eene sa Zapada, a \u0161ta bi ja uradila, da sam na mjestu \u017eene muslimanke, Bo\u0161njakinje, koja pre\u017eivljava traume iz dana u dan – taman krenem da izustim svoje odbrambene inicijale, na um mi padnu majkine rije\u010di: \u201eSamo reci, k\u0107eri \u2013 ne sna\u0161lo me!\u201c.<\/p>\n
(Bosnjaci.net)<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ne sna\u0161lo te, \u010dest je savjet na\u0161ih majki. Ujedno i dova. To je jedino \u0161to mo\u017eemo \u010duti a da nas mo\u017ee ohrabriti u nekom isku\u0161enju. Zaklju\u010dila sam, da dova i borba na\u0161ih hanuma i na\u0161ih majki, da bi sa\u010duvale svoje porodice, to brani Bosnu i Sand\u017eak od zuluma, ve\u0107eg nego \u0161to bi nas moglo sna\u0107i. …<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":2361,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_crdt_document":"","_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[104],"tags":[1172,1171],"class_list":["post-2359","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","","category-kolumne","tag-emanet","tag-porodica"],"yoast_head":"\n