{"id":1749,"date":"2013-10-03T21:44:02","date_gmt":"2013-10-03T19:44:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/?p=1749"},"modified":"2013-10-03T21:47:58","modified_gmt":"2013-10-03T19:47:58","slug":"znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/","title":{"rendered":"ZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A"},"content":{"rendered":"
\n\n\n\n
\"\"Ejup TOPI\u0106:<\/b> \u010culo vida nadzire svijet boja, \u010dulo sluha svijet glasova, \u010dulo okusa svijet okusa, \u010dulo njuha svijet mirisa i \u010dulo dodira svijet predmeta. Da li nam na\u0161a \u010dula daju kompletnu sliku? Sigurno ne. Mi ne vidimo mrava desetak metara dalje u travi, iako taj mrav postoji. Ne vidimo bakterije i mikrooraginzme u \u010da\u0161i \u010diste vode, iako ih unutra ima na milione. Mrav kojeg ne vidimo posjeduje i glas, ali ga mi ne \u010dujemo, jer na\u0161e uho prima samo odre\u0111ene frekvencije zvuka. Na\u0161a \u010dula, dakle, otkrivaju samo jedan odre\u0111eni dio oblasti koju pokrivaju. <\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

\u010casopis Paris-Match, april 1975.g. iz pera Roberta Bare donosi \u010dlanak pod nazivom: \u201eTihi neo\u010dekivani preokret intelektualne elite \u2013 stotine nau\u010dnika potvr\u0111uje \u2013 Jedna nadmo\u0107na snaga sigurno vlada svijetom\u201c. <\/i> Tema \u010dlanka je manifest, deklaracija znanstvenika sa Ajn\u0161tajnovog univerziteta pod nazivom Prinstonska gnoza. <\/i>U isotimenoj knjizi Raymond Ruyer daje detaljnu analizu, ali za na\u0161u temu, iz pomenutog teksta, izdvajamo slijede\u0107e:
\n– \u201eMaterija vi\u0161e ne mo\u017ee da se objasni bez obra\u0107anja hipotezi o Duhu. Cijeli pokret \u017eivota na Zemlji odvija se prema zakonima i mehanizmima takve istan\u010danosti i tako izvanredne inteligencije da ne mogu biti plod slu\u010dajnosti. Da bi ih objasnili neophodno je pribje\u0107i postojanju jedne vi\u0161e i organizacione inteligencije \u2013 Bogu.\u201c
\n– \u201eTre\u0107i milenij, koji \u0107e uskoro po\u010deti, bi\u0107e doba duha, svijesti i bo\u017eanskog\u201c (1)
\nDrugi doga\u0111aj, septembar 2010., na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, konferencija \u201eBudu\u0107nost vjere u stolje\u0107u globalizacije\u201c <\/i>potvr\u0111uje da su veliki znanstvenici s Prinstona bili u pravu. Naime, izlaganje koje je zasigurno obilje\u017eilo ovaj doga\u0111aj je ono Dr. Mustafe Ceri\u0107a, na\u0161eg uva\u017eenog Reisu-l-uleme pod nazivom \u201eDuhovna revolucija \u2013 izazov XXI stolje\u0107a\u201c <\/i>gdje on, izme\u0111u ostalog, ka\u017ee:
\n– \u201eIzlaz iz paradoksa na\u0161e globalne civilizacije jeste u duhovnoj revoluciji koja je druga\u010dija od nau\u010dnih, intelektualnih, politi\u010dkih ili industrijskih revolucija. To je revolucija duha koja treba prigrliti sva pozitivna postignu\u0107a ranijih revolucija u smislu povratka Bo\u017eijem svjetlu (nur) \u2013 izvoru Njegova svjetla kojim On obasjava ljudska srca i umove \u2013 i koje je svjetlost nad svjetlo\u0161\u0107u, <\/i>koje raspr\u0161uje tamu jednu nad drugom, i koje odagnava tminu iz ljudskog uma, mr\u017enju iz ljudskog srca, \u010disti ljudsku du\u0161u od \u0161ejtanskog zla.\u201c
\n– \u201eZnanost ne mo\u017ee zamijeniti potrebu du\u0161e da kroz prosvijetljeni um \u010duje vi\u0161e od uha, da vidi vi\u0161e od oka, ali isto tako ljudski um koji proizvodi znanje ne mo\u017ee se odre\u0107i znanstvenih postignu\u0107a koja su \u010dovjeku olak\u0161ala \u017eivot na zemlji.\u201c (2)
\nU svjetlu najnovijih znanstvenih spoznaja o svijetu, \u017eivotu i nama ljudima, na po\u010detku druge decenije globaliziranog 21. stolje\u0107a, razmotri\u0107emo pozicije znanosti i religije .<\/p>\n

Znanost <\/b><\/center>
\nPrema op\u0107eprihva\u0107enoj definiciji znanost shvatamo kao organizirani sistem sveukupnog ljudskog znanja do kojeg dolazimo opa\u017eanjem procesa i pojava u prirodi i dru\u0161tvu, koji je obra\u0111en racionalnim, znanstveno prihvatljivim metodama. Karakteristi\u010dno obilje\u017eje znanosti le\u017ei u posebnim metodama koje znanstvenici koriste u istra\u017eivanju svijeta, koje ne mo\u017eemo na\u0107i u tzv. nenau\u010dnim disciplinama.
\nZnanost, me\u0111utim, nije jedini na\u010din za poimanje realnosti. Religije, tako\u0111er, poku\u0161avaju razumjeti i objasniti svijet, a one nisu svrstane u znanstvene discipline. I povijesni\u010dari, recimo, nastoje da razumiju i objasne ono \u0161to se desilo u pro\u0161losti, ali povijest se obi\u010dno klasificira kao humanisti\u010dka disciplina, a ne znanost. Kao \u0161to ve\u0107 biva sa mnogim filozofskim pitanjima, pitanje \u201e\u0161ta je znanost\u201c postaje kompliciranije nego \u0161to se \u010dinilo na prvi pogled.
\n(1) Raymond Ruyer, Prinstonska gnoza, Beograd, 1986, str. 290.
\n(2) Takvim za 2011, Sarajevo, 2011, str. 8.
\nZnanost nas, svakako, upu\u0107uje na materiju, energiju, prirodne zakone, njihovo izu\u010davanje i razumijevanje, dok nas poku\u0161aj razumijevanja nematerijalnih pojavnosti kao \u0161to su duhovnost, intuicija, intelektualna spoznaja ili osje\u0107aj na\u0161e samobitnosti, neminovno, vodi ka vjerovanju i religioznosti. Francis S. Collins, veliki znanstvenik i deklarirani vjernik, ka\u017ee: \u201eZnanost je jedini pouzdan na\u010din za razumijevanje prirodnog svijeta i pravilna upotreba njezinih sredstava mo\u017ee dovesti do dalekose\u017enih spoznaja o materijalnom postojanju. No znanost nam ne mo\u017ee odgovoriti za\u0161to je stvoren Svemir, koja je svrha ljudskog postojanja ili \u0161to se zbiva nakon na\u0161e smrti. Jedan od najsna\u017enijih pokreta\u010da \u010dovje\u010danstva jest tra\u017eenje odgovora na ta slo\u017eena pitanja, a kako bismo shvatili i ono vidljivo i ono nevidljivo, moramo ujediniti snage znanstvenih i duhovnih stajali\u0161ta.\u201c (3)
\nZnanstvenici \u010desto opisuju pojave u svijetu, u koje, bez njihovih obja\u0161njenja, ne bismo povjerovali. Na primjer, biolozi tvrde da su ljudi u bliskoj vezi sa \u010dimpanzama, geolozi da su Afrika i Ju\u017ena Amerika nekada bile jedinstveno kopno, dok kosmolozi tvrde da se svemir \u0161iri. Na koji na\u010din znanstvenici, uop\u0107e, dolaze do tih zaklju\u010daka koji nam se ne \u010dine vjerovatnim? Napokon, niko od nas do sada nije vidio kako jedna vrsta evoluira iz druge, kako se jedan kontinent dijeli na dva, ili kako se svemir \u0161iri. Naravno, znanstvenici su do tih zaklju\u010daka do\u0161li putem procesa mi\u0161ljenja ili zaklju\u010divanja. \u0160ta ta\u010dno predstavlja prirodu znanstvenog mi\u0161ljenja? I koliko bi, zapravo, trebali vjerovati zaklju\u010dcima znanstvenika?<\/p>\n

Znanstvene metode i njihova pouzdanost<\/b><\/center>
\nU svom radu znanost upotrebljava eksperimenate, \u0161to se u povijesnom smislu obilje\u017eava kao prekretnica u razvoju moderne znanosti. Ipak, nisu sve znanosti eksperimentalne. Astronomi, sigurno, ne mogu eksperimentirati na nebu, ve\u0107 se, umjesto toga, moraju zadovoljiti pa\u017eljivim promatranjem. Evolucionisti \u010dak ne mogu ni posmatrati (osim neizravno preko fosila) a ne mogu ni eksperimentirati sa procesima koje definiraju evolucijom, ali \u0107e se ve\u0107ina znanstvene zajednice upinjati da vam doka\u017ee kako je evolucija nesporna znanost. Sli\u010dno se de\u0161ava i sa mnogim dru\u0161tvenim disciplinama koje se ne mogu strogo podvesti pod termin znanosti. Jo\u0161 jedno zna\u010dajno obilje\u017eje znanosti je konstrukcija teorija. Znanstvenici ne vr\u0161e prosto bilje\u017eenje rezultata eksperimenata i promatranja u radni dnevnik \u2013 oni obi\u010dno ove rezultate \u017eele objasniti putem neke op\u0107e teorije. Iako ga nije uvijek jednostavno ostvariti, ovaj postupak je polu\u010dio veli\u010danstvene uspjehe jer ostavlja mogu\u0107nost budu\u0107im generacijama da teoriju doka\u017eu ili eventualno ospore. Razmotrimo, stoga, metode znanstvenog rada <\/i> (4), kako se one koriste i koje su njihove karakteristike sa ciljem da shvatimo kako znanost dolazi do rezultata.
\nTehni\u010dke metode<\/i> ti\u010du se promatranja, eksperimentiranja, brojenja, mjerenja i sl. One osiguravaju optimalne uvjete pod kojima se mo\u017ee do\u0107i do upotrebljivih znanstvenih podataka, imaju svoje tehni\u010dke specifi\u010dnosti i variraju od jedne do druge znanosti.
\nLogi\u010dke metode <\/i>ti\u010du se znanstvene obrade podataka, izvo\u0111enja zaklju\u010daka i gra\u0111enja teorija. One utvr\u0111uju uvjete pod kojima se mo\u017ee spoznati znanstvena istina i imaju zna\u010dajke osnovnog predmeta znanstvene metodologije koja se kombinira sa tehni\u010dkim metodama.
\n(3) Ejub Topi\u0107, \u017divot izme\u0111u aksioma, <\/i>Sarajevo, 2010, str. 92.
\n(4) Samir Okasha, Filozofija nauke, <\/i> Sarajevo, 2004, str. 20,59.
\nDeduktivna metoda<\/i> je misaoni postupak suprotan indukciji \u2013 izvo\u0111enje posebnog iz op\u0107eg. Polazi od op\u0107ih stavova i naj\u010de\u0161\u0107e se sastoji u utvr\u0111ivanju, kako ono, \u0161to vrijedi uop\u0107e, vrijedi i u jednom odre\u0111enom posebnom slu\u010daju. Polazi od ispravnog op\u0107eg principa i dolazi do pojedinih pojava ili niza pojava. Na primjer, ako ka\u017eemo da sve bolnice u BiH imaju dobru organizaciju (op\u0107i sud) onda je nu\u017ean istinit sud da dobru organizaciju ima i bolnica u Biha\u0107u (pojedina\u010dni sud). Prve dvije tvrdnje nazivaju se premise zaklju\u010divanja, dok se tre\u0107a tvrdnja naziva zaklju\u010dak. Ukoliko su premise istinite, i zaklju\u010dak mora biti istinit.
\nInduktivna metoda <\/i>je primjena induktivnog na\u010dina zaklju\u010divanja s ciljem otkrivanja ili dokazivanja istine. Induktivni zaklju\u010dak je zaklju\u010dak od pojedina\u010dnog i posebnog na op\u0107e. Na temelju promatranja pojave zaklju\u010dujemo da \u0107e sli\u010dne pojave, koje jo\u0161 nisu ispitane, imati iste osobine i svojstva. Ako, na primjer, nakon dolaska iz trgovine, otkrijemo da je prvih pet jaja u kutiji bilo pokvareno, a na svim jajima je ista oznaka sa datumom isteka roka upotrebe onda bi i \u0161esto jaje, tako\u0111er, trebalo biti pokvareno. Ali, ovdje ne mo\u017eemo biti sigurni kao kod dedukcije, jer iako sva jaja imaju istu oznaku sa istekom roka trajanja, sasvim je realno mogu\u0107e da \u0161esto jaje, ipak, ne bude pokvareno. Dakle, logi\u010dki je mogu\u0107e da premise ovog zaklju\u010dka budu istinite, ali da zaklju\u010dak, ipak, bude pogre\u0161an.<\/p>\n

Da li znanstvenici koriste induktivno zalju\u010divanje iako znaju da je ono nepouzdano? Odgovor je da. Oni koriste ovakvo induktivno rasu\u0111ivanje kada se njihova razmi\u0161ljanja kre\u0107u od ograni\u010denih podataka do op\u0107enitijeg zaklju\u010dka, \u0161to se u praksi \u010desto de\u0161ava. Kada je Newton ustvrdio da svako tijelo u svemiru ispoljava gravitacijsku privla\u010dnu silu na svako drugo tijelo po principu univerzalne gravitacije, naravno da on nije mogao ispitati svako pojedino tijelo u svemiru. Umjesto toga, on je mogao uvidjeti da ovaj princip vrijedi za planete i Sunce, te razne predmete koji se kre\u0107u blizu Zemljine povr\u0161ine. Na osnovu toga on je ustvrdio da taj princip vrijedi za sva tijela. To je opet induktivno zaklju\u010divanje i \u010dinjenica da Newtonov princip vrijedi za do sada ispitana tijela ne mo\u017ee jam\u010diti da to vrijedi za apsolutno sva tijela. <\/i><\/p>\n

\u0160kotski filozof iz 18. Stolje\u0107a David Hume (1711-1776) je smatrao da se upotreba indukcije uop\u0107e ne mo\u017ee opravdati racionalno. <\/i> Smatrao je da indukciju koristimo nesvjesno i da ne bismo mogli dati valjan razlog za\u0161to to \u010dinimo. On je smatrao da uvijek, pri induktivnom razmi\u0161ljanju, pretpostavljamo ne\u0161to \u0161to je on nazvao \u201ejednoobraznost prirode\u201c. Da li je to dobra i ta\u010dna pretpostavka? Hume smatra da nije. Lako nam je zamisliti univerzum koji je daleko od jednoobraznosti na koju smo navikli i koji mijenja svoj tok iz dana u dan. Mo\u017eemo se braniti \u010dinjenicom da se priroda do sada pona\u0161ala uglavnom jednoobrazno \u2013 ali to nam ne daje za pravo da da \u0107e se to neprestano de\u0161avati i u budu\u0107nosti. Mo\u017eemo, tako\u0111er, re\u0107i da smo kori\u0161tenjem indukcije razgradili atom, oti\u0161li na Mjesec, izumili kompjutere itd. Hume, me\u0111utim, ka\u017ee da je tvrdnja kako je indukcija vrijedna povjerenja, upravo primjer induktivnog razmi\u0161ljanja. Takav argument ne bi uop\u0107e djelovao na nekoga ko ne vjeruje u indukciju. Dakle mo\u017eemo samo vjerovati indukciji jer nema nikakvog racionalnog ili znanstvenog argumenta koji bi to potvrdio<\/i>. Evo nas kod potvrde jedne vrlo zanimljive \u010dinjenice, koju na prvi pogled nikada ne bismo uo\u010dili \u2013 u znanosti, bez obzira na njene metode, dolazimo neminovno do termina koji se do sada vezivao samo za religije, do termina vjerovanja. <\/i>Mnogi ateisti i materijalisti ne\u0107e se s tim slo\u017eiti \u2013 ali to je nesporna istina.
\nNaravno, svako priznaje da i znanstvenici ponekad pogrije\u0161e, kao kad su 1990-ih godina, uz uvjeravanje znanstvenika, britanske vlasti objavile da \u201ekravlje ludilo\u201c ne predstavlja nikakvu opasnost za ljude, \u0161to se, kao \u0161to sada znamo, pokazalo tragi\u010dno pogre\u0161nim. <\/i>Ovo je jedan odli\u010dan primjer pogre\u0161nosti induktivnog zaklju\u010divanja.
\nMoramo se podsjetiti i dru\u0161tvenih znanosti bez kojih slika na\u0161eg svijeta, ipak, nije kompletna. Tradiconalna filozofija i pitanja kojima se ona bavi uklju\u010duju samu prirodu znanja, moralnosti, racionalnosti, ljudske dobrobiti isl.
\nDakle, filozofska pitanja ne mogu se rije\u0161iti znanstvenim metodama i sredstvima, ali to ih ne \u010dini lo\u0161ijim ili manje va\u017enim. Mo\u017eemo zaklju\u010diti da klasi\u010dna znanost nije jedini put ka istini. <\/i>
\nSlijede\u0107e va\u017eno pitanje je da li znanost uop\u0107e mo\u017ee biti vrijednosno i ideolo\u0161ki neutralna? Neminovno je, naime, da znanstvenici prvo moraju odabrati \u0161ta \u0107e prou\u010davati budu\u0107i da se ne mo\u017ee sve ispitati odjednom. Koje kriterije \u0107e pri tome oni koristiti, koje sudove o vrijednosti budu\u0107ih istra\u017eivanja? O\u010dito je to politi\u010dka, ideolo\u0161ka ili neka druga pozadina mo\u017ee uticati na to \u0161ta \u0107e znanstvenik odabirati. Znanstvenikov izbor teorije tako ne\u0107e nikada biti jedinstveno odre\u0111en neutralnim \u010dinjenicama, pogotovo kada znamo da se isti skup podataka mo\u017ee objasniti na vrlo razli\u010dite na\u010dine. Tu se javlja i nezaobilazan faktor finansiranja znanstvenih projekata. Mnoga istra\u017eivanja pla\u0107aju privatne ili vladine tvrtke, a onaj ko te pla\u0107a mora da se slu\u0161a! Znamo jako dobro da se i znanstveni izumi \u010desto koriste u neeti\u010dke svrhe \u2013 sjetimo se nuklearnog, biolo\u0161kog ili kemijskog oru\u017eja.
\nSli\u010dno, i jo\u0161 te\u017ee, je sa fenomenom svijesti. To je osobena zna\u010dajka bi\u0107a koja razmi\u0161ljaju i osje\u0107aju , kao \u0161to smo i mi sami. Znanstvenici prou\u010davaju mozak, psiholozi rade na brojnim istra\u017eivanjima o prirodi svijesti, ali nikada ne\u0107e mo\u0107i u potpunosti objasniti prirodu svijesti. A, upravo, pomo\u0107u te svijesti, mozga, razuma i na\u0161ih osjetila i znanstvenici percipiraju svijet oko sebe, kao i svoje znanstvene rezultate. Vidite li sada u kavom \u0107orsokaku se nalazimo i \u0161ta, uop\u0107e, mo\u017eemo da prihvatimo kao objektivnu znanstvenu istinu?<\/p>\n

Mo\u017eemo li vjerovati na\u0161im \u010dulima<\/b><\/center>
\nOno \u0161to osje\u0107amo svojim \u010dulima (5) ne sumnjamo u njegovo postojanje. To je prihva\u0107ena, op\u0107epoznata, razumska istina. Me\u0111utim, ko je imao priliku da u podne ide pustinjom, mogao je primijetiti jezerce kako se jasno ukazuje pred njegovim o\u010dima, ali kad stigne do njega \u2013 vidi samo pijesak, jer je ono \u0161to je mislio da vidi, ustvari, fatamorgana. Da li je fikcija ili realnost ravna olovka koja izgleda kao da je prelomljena u \u010da\u0161i vode?<\/p>\n\n\n\n
\"\"<\/center><\/td>\n
\"\"<\/center><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Na\u0161e o\u010di ka\u017eu da je to realnost, ali na\u0161 razum, na osnovu iskustva ka\u017ee da je to privid nastao zbog prelamanja svjetlosti u vodi. Kad izvadimo olovku iz \u010da\u0161e uvjeri\u0107emo se da je tako. Pogledajmo zlatne ribice u ovalnoj staklenoj posudi. Da je ribica unutra znanstvenik, da li bi prora\u010duni koje bi izradila bili ispravni? Pogled iz oblog suda na okolni svijet ne mo\u017ee dati ispravne rezultate. Da, tako je, ali iz na\u0161e perspektive.
\n(5) Ali Attantavi, Op\u0107i prikaz islamske vjere, <\/i>Zagreb, 1995, str. 19\/20
\nVjerovatno bi dobar znanstvenik-riba na\u0161ao na\u010din da matemati\u010dki izrazi iskrivljenu funkciju slobodnog pada predmeta \u2013 i ta bi funkcija davala dobar grafikon za one koji se nalaze u obloj staklenki. U Italiji je \u010dak donesen zakon o zabrani dr\u017eanja ribica u okruglim posudama jer to nije prirodan pogled za koji je gra\u0111eno riblje oko, te da takva perspektiva lo\u0161e uti\u010de na \u017eivot zlatnih ribica. Ni mi ne mo\u017eemo izbje\u0107i sami sebe kao promatra\u010da i maknuti nas iz na\u0161e predod\u017ebe, jer i mi koristimo mentalne modele da sebi protuma\u010dimo svijet pomo\u0107u na\u0161ih osjetila i osjetilnih procesa koji se transformi\u0161u na\u0161im razmi\u0161ljanjem i stvaranjem zaklju\u010daka.
\n\u010culo vida nadzire svijet boja, \u010dulo sluha svijet glasova, \u010dulo okusa svijet okusa, \u010dulo njuha svijet mirisa i \u010dulo dodira svijet predmeta. Da li nam na\u0161a \u010dula daju kompletnu sliku? Sigurno ne. Mi ne vidimo mrava desetak metara dalje u travi, iako taj mrav postoji. Ne vidimo bakterije i mikrooraginzme u \u010da\u0161i \u010diste vode, iako ih unutra ima na milione. Mrav kojeg ne vidimo posjeduje i glas, ali ga mi ne \u010dujemo, jer na\u0161e uho prima samo odre\u0111ene frekvencije zvuka. Na\u0161a \u010dula, dakle, otkrivaju samo jedan odre\u0111eni dio oblasti koju pokrivaju.
\nU na\u0161a \u010dula, naravno, moramo uklju\u010diti i mozak, razum i na\u010din spoznaje jer razum je taj koji obra\u0111uje sve informacije dobijene od \u010dula i od njih kreira, prema ve\u0107 postoje\u0107em Bo\u017eijem programu, validne informacije od kojih ovisi na\u0161 \u017eivot. Pri tome moramo imati na umu da je:
\n\u201eSposobnost ljudskog mozga za poimanje i spoznaju , ipak, ograni\u010dena. Razmi\u0161ljanje \u010dovjeka je podlo\u017eno grije\u0161enju. Postoje odre\u0111ene okolnosti koje \u010dine da \u010dovjek nije u stanju da ispravno razmi\u0161lja. \u010covjek postaje ovisan o nekom ko ga usmjerava, upu\u0107uje i u\u010di. Zbog toga je Slavljeni i Uzvi\u0161eni Allah slao vjerovjesnike i poslanike ljudima, slao Svete Knjige da bi ih uputio na ono \u0161to \u0107e biti dobro za njih. \u010cula i razum, dakle, jesu dva sredstva koja poma\u017eu \u010dovjeku u poimanju i spoznaji. Oboje su, me\u0111utim, sami nedovoljni, da \u010dovjek do\u0111e do pouzdanih saznanja. Oni ne mogu, na primjer, spoznati gajb. \u010covjek te tajne ne mo\u017ee pojmiti svojim razumom i osjetilima. Zbog toga je nu\u017eno da \u010dovjek dobije znanje od Uzvi\u0161enog Allaha da bi uredio svoj \u017eivot na zemlji na na\u010din da bude sretan i na oba svijeta. Zato do ovih spoznaja Uzvi\u0161enog Allaha dolazi preko poslanika i vjerovjesnika ili preko nadahnu\u0107a i Bo\u017eijeg dara kojima je Uzvi\u0161eni Allah posebno obasuo neke dobre ljude.\u201c (6)
\nFranjo Topi\u0107 u knjizi Prilog teologiji ljudskog napretka<\/i> ka\u017ee: \u201eRatio je ono \u0161to \u010dovjeka razlikuje i izdi\u017ee iznad ostalih \u017eivu\u0107ih bi\u0107a. \u010covjek po razumu postaje sebe svjestan, odgonetava svijet u koji je uronjen i poku\u0161ava nazrijeti ono \u0161to je izvan njega i iznad svijeta. Upravo po svjetlu uma \u010dovjek osje\u0107a stalnu potrebu i \u010de\u017enju da tra\u017ei i ponire u istinu, koja ima svoj zadnji temelj, recimo to odmah, u Bogu koji je sama Istina.Tako \u010dovjek tragaju\u0107i za istinom traga za samim Bogom\u201c.<\/p>\n

Znanost i nevidljivi svijet<\/b><\/center>
\nRazum nam svakako treba da bi razumjeli, bar na\u010delno, dana\u0161nju fiziku koja se bavi i nevidljivim realitetima <\/i>ili njihovim dijelovima, kakvi su atomi, elektroni, kvarkovi, leptoni i ostale \u010dudne \u010destice, od kojih ni jednu ne mo\u017eemo vidjeti u klasi\u010dnom smislu te rije\u010di. Oni su, jednostavno, izvan na\u0161e mogu\u0107nosti opa\u017eanja, <\/i>ali egzistiraju u fizikalnim nau\u010dnim teorijama, i dobijamo potvrdu njihovog postojanja u znanstvenim eksperimentima. Ispada da su takvi entiteti samo pogodna fizikalna fikcija <\/i>da bi nau\u010dnici lak\u0161e objasnili i opisali odre\u0111ene mjerljive i vidljive fenomene u realnom \u017eivotu. Prema kvantnoj kromodinamici (7), proton, neutron i mnoge druge elementarne \u010destice materije gra\u0111ene su od kvarkova koji imaju neka osobita svojstva koja su fizi\u010dari zabavno nazvali boja, premda nemaju nikakve veze s vidljivom bojom. <\/i> Kvarkovi se javljaju u tri takozvane boje: crveni, zeleni i plavi kvark.
\n(6) Muhammed Osman Ned\u017eati, Kur'an i psihologija, <\/i>Sarajevo, 2010, str. 92..
\n(7) Stephen Hawking, Leonard Mlodinow, Velebni plan, Zagreb, 2010, str. 122\/123.
\nUz to svaki kvark ima svog partnera anti\u010desticu, a boje tih \u010destica se zovu anticrvena, antizelena i antiplava. Ako se sve tri boje (ili antiboje) pomije\u0161aju, rezultat je da ukupno nema boje. <\/i>Tri kvarka, po jedan od svake boje, grade stabilne \u010destice zvane barioni, primjer kojih su protoni i neutroni (a tri antikvarka grade barionske anti\u010destice, na primjer antiproton). Protoni i neutroni su barioni koji izgra\u0111uju jezgre atoma i temelj su materije u svemiru. Dakle, kad su kvarkovi blizu jedan drugome (u protonu ili neutronu) sile me\u0111u njima su malene, ali ako ih poku\u0161ate razdvojiti sile koje ih dr\u017ee zajedno naglo rastu (kao da su vezani jakom gumenom trakom koja se razvla\u010di ali ne\u0107e da pukne) tako da nije mogu\u0107e u prirodi prona\u0107i pojedina\u010dne kvarkove. Ne mogu se proizvesti niti u laboratoriju. Ipak, iako ne mo\u017eemo posmatrati pojedina\u010dne kvarkove, prihvatamo na\u010din obja\u0161njenja i model koji nudi kvantna kromodinamika jer nam daje dobra obja\u0161njenja pona\u0161anja protona i neutrona. Prema tome, temelj dana\u0161nje kvantne fizikalne teorije su nevidljive i imaginarne \u010destice. <\/i><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\"\"
\nImaginarni crveni, zeleni i plavi kvark<\/center><\/td>\n
\"\"
\nPrikaz jezgre atoma i elektrona<\/center><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Danas znamo da u gore prikazanom subatomskom mikro svijetu uop\u0107e ne vrijedi Newtonova, nego kvantna teorija (8), \u0161to pokazuje da induktivno zaklju\u010divanje uop\u0107e nije pouzdano, mada nam se stolje\u0107ima \u010dinilo da jeste. Ajn\u0161tajnova teorija relaviteta pokazala je da Newtonovi zakoni ne vrijede ni u svemiru kod vrlo velikih masa i brzina kada dolazi do zakrivljenja prostor-vremena, pa se ni svjetlost vi\u0161e ne kre\u0107e pravolinijski.<\/p>\n

Za elektron, jo\u0161 i mo\u017eemo re\u0107i da je realna \u010destica. Zabilje\u017een je njegov otisak u maglenoj komori i potvr\u0111eno njegovo postojanje emisijom svjetlosti u flourescentnim cijevima koja nastaje tako \u0161to elektroni izbijaju fotone iz unutra\u0161njeg fluo premaza. Izmjerena je i masa elektrona koja je 1836 puta manja od mase jezgra atoma, ali je ipak mjerljiva. Ali da bismo vidjeli elektron treba ga obasjati bar jedan foton svjetlosti. <\/i>Kad foton pogodi elektron, on \u0107e ga svojim kvantom energije pomjeriti iz putanje tako da slika koju nam odbijeni foton donese nije ona koju smo trebali vidjeti. Posmatranje je promijenilo tok procesa koji posmatramo! <\/i>
\nU potrazi za Bo\u017eijom \u010desticom ili Higgsovim bozonom (mada su bozoni prenositelji sile, a ne \u010destice) odvija se eksperiment u CERN-ovom mo\u0107nom akceleratoru \u010destica Large Hadron Collider (LHC) ili Veliki Hadronski sudara\u010d. U sklopu projekta na\u010dinjen je najve\u0107i elektronski mikroskop na svijetu za promatranje sudara \u010destica, nazvan ATLAS. To je najve\u0107i \u010desti\u010dni detektor ikada stvoren u povijesti. <\/i>Radi se o cilindru \u0161irokom 25, duga\u010dkom 45 metara i te\u0161kom 7 hiljada tona. Mo\u017eete li uop\u0107e zamisliti takav ure\u0111aj? On bilje\u017ei tragove sudara \u010destica i prenosi ih mre\u017ei od 5000 ra\u010dunala koja obra\u0111uju te podatke i poku\u0161avaju rekonstruirati sliku koja nastaje kad se sudare protoni koji jure skoro brzinom svjetlosti. Od pouzdanosti i preciznosti ATLASA zavisi ta\u010dnost ili pogre\u0161nost znanstvene spoznaje.<\/p>\n

(8) John Polkinghorn, Kvantna teorija, <\/i>Sarajevo, 2003, Predgovor<\/p>\n

Pseudoznanost i pogre\u0161na znanost<\/b><\/center>
\nKarl Popper, utjecajni filozof 20. stolje\u0107a, smatrao je jednom od temeljnih osobina neke nau\u010dne teorije mogu\u0107nost da ona bude opovrgnuta. To prije svega zna\u010di da teorija daje odre\u0111ena predvi\u0111anja koja se mogu testirati iskustvom. Ukoliko se ova predvi\u0111anja poka\u017eu pogre\u0161nim, tada je dokazano da je teorija neta\u010dna, odnosno da je opovrgnuta. Popper je smatrao da neke teorije koje, za koje se petpostavljalo da su znanstvene, nisu zadovoljile ovaj uvjet i na taj na\u010din nisu zaslu\u017eile da se nazovu znanostima, ve\u0107 samo pseudoznanostima. (10)
\nFreudova teorija psihoanalize<\/i> bila je jedan od omiljenih Popperovih primjera pseudonauke. Prema njemu, Freudova teorija bi se mogla uskladiti sa bilo kojim empirijskim nalazom. Kakvo god bilo pona\u0161anje pacijenta, sljedbenici Freuda bili bi u mogu\u0107nosti prona\u0107i obja\u0161njenje tog pona\u0161anja u okvirima svoje teorije \u2013 nikada ne priznaju\u0107i da je ona pogre\u0161na. Freudova teorija mogla se, uvijek, pokazati kompatibilnom sa bilo kojim klini\u010dkim podatkom: time, dakle, ne postoji mogu\u0107nost dokazivanja njene neistinosti. Isto se mo\u017ee primijeniti i na Marksovu teoriju dru\u0161tva. <\/i>Marks je tvrdio da \u0107e u industrijaliziranim dru\u0161tvima \u0161irom svijeta socijalizam zamijeniti kapitalizam, koji \u0107e, na kraju, prerasti u komunizam. Me\u0111utim, kad se to nije dogodilo, umjesto da priznaju da je Marksova teorija pogre\u0161na, marksisti su izmislili ad hoc obja\u0161njenje za\u0161to je ono \u0161to se dogodilo, zapravo u savr\u0161enom skladu sa njihovom teorijom. Na primjer, ka\u017ee se da je neizbje\u017eni napredak ka komunizmu privremeno usporen rastom dr\u017eave blagostanja, koja je \u201eomek\u0161ala\u201c proletarijat i oslabila njegov revolucionarni zanos. Tako se Marksova teorija mo\u017ee u\u010diniti kompatibilnom sa bilo kojim tokom doga\u0111aja, isto kao i Freudova. Stoga, niti jedna od ove dvije teorije, ne mo\u017ee biti kvalificirana kao istinski znanstvena, u skladu sa Popperovim kriterijima \u2013 i jedna i druga su pseudoznanosti. <\/i>
\nEvolucija <\/i>je idealan primjer nazovi znanosti. Sve ono \u0161to se pojavi kao kontraargument toj teoriji, evolucionisti stave u drugi koncept, ili izmisle neko obja\u0161njenje koje \u0107e zadovoljiti ispravnost te teorije. Oni pri\u010dom o nedostaju\u0107im karikama, izmijenjenim uvjetima fosilizacije, ili u novije vrijeme teorijom o memu i sli\u010dnim zakrpama \u010dine evoluciju kompatibilnom sa bilo kojim potencijalnim scenarijem i tako je neizbje\u017eno stavljaju u kategoriju pseudoznanosti. <\/i>Mark Ridley prikupio je izvanrednu kolekciju znanstvenih \u010dlanaka u knjizi Evolucija \u2013klasici i suvremene spoznaje <\/i>gdje na str. 15, analiziraju\u0107i domete prikupljenih materijala ka\u017ee: \u201eTako bi ova antologija na kraju mogla prikazati evoluciju kao gomilu proturje\u010dnih teorijskih rasprava.\u201c <\/i> Nakon \u0161to sam pro\u010ditao cijelu knjigu \u2013 mogu se u potpunosti slo\u017eiti s njim.
\nZnanost je puna i primjera pogre\u0161nih teorija, od kojih su mnoge va\u017eile stolje\u0107ima kao znanstvena istina, a kasnije se pokazalo da tome nije tako. Ameri\u010dki filozof znanosti Larry Kaundan nabrojao je vi\u0161e od trideset takvih teorija za koje se pokazalo da su, u stvari, neta\u010dne iako su eksperimentalno davale dobre rezultate.
\nJedna od najpoznatijih je tzv. Flogistonska teorija <\/i>koja je bila op\u0107eprihva\u0107ena do kraja 18. Stolje\u0107a. Po ovoj teoriji, pri sagorijevanju se u atmosferu osloba\u0111a supstanca koja se zove flogiston. Moderna kemija je dokazala da je ovo potpuno neta\u010dno i da ovakva supstanca uop\u0107e ne postoji. Umjesto toga danas znamo da sagorijevanje nastaje kada predmeti stupe u reakciju sa kisikom u zraku. Uprkos nepostojanju flogistona, ova teorija je bila empirijski dosta uspje\u0161na i pribli\u017eno je odgovarala eksperimentalnim podacima dostupnim u to doba.
\n(9) Samir Okasha, Filozofija nauke, <\/i>Sarajevo, 2004, str. 15-20.
\nDrugi primjer je Frenologija –<\/i> znanost koja se bavi prou\u010davanjem oblika lubanje i na osnovu tog oblika ukazuje na mentalne sposobnosti i karakterne osobine. Franc Jozef Gal je prvi odredio principe po kojima svaka od uro\u0111enih mentalnih karakteristika po\u010diva u odre\u0111enoj oblasti mozga, \u010dija veli\u010dina odra\u017eava va\u017enost ili izra\u017eenost koju ta osobina ima za datu osobu i ona se o\u010ditava na povr\u0161ini lubanje. Gal je prou\u010davao lubanje osoba sa posebnim karakteristikama (uklju\u010duju\u0107i i kriminalce) ne bi li prona\u0161ao dijelove lubanje koji se na njih odnose. Njegovi sledbenici kao \u0161to su bili Johan Kasper Spurchajm (Galov student i saradnik) i D\u017eord\u017e Komb podijelili su povr\u0161inu lubanje na zone koje su nazivali po karakteristikama kao \u0161to su borbenost, oprez i mo\u0107 zapa\u017eanja. Iako je bila popularna, pogotovo me\u0111u evolucionistima, sve do pred kraja 20. stolje\u0107a, frenologija je u potpunosti odba\u010dena. <\/i>
\n\u201eZnanost je traganje za istinom\u201c, pisao je kemi\u010dar Linus Pauling, dobitnik Nobelove nagrade, Brus Alberts, predsjednik Ameri\u010dke akademije znanosti, sla\u017ee se: \u201eZnanost i la\u017e ne mogu da koegzistiraju\u201c citiraju\u0107i Simona Pereza izraelskog predsjednika: \u201eNe postoji znanstvena la\u017e, i ne mo\u017eete nau\u010dno da la\u017eete. Znanost je u osnovi traganje za istinom.\u201c
\nAli da li je to, ba\u0161 uvijek, tako? Na \u017ealost, poznati su mnogi primjeri znanstvenih falsifikata <\/i>i podvala. Jedna od najpoznatijih prevara je otkri\u0107e takozvanog \u201epiltdaunskog \u010dovjeka\u201c <\/i> koji predstavlja ostatke lubanje i vilica iskopanih 1912. godine iz grobnice u Piltdaunu, selu nadomak Ukfilda u Isto\u010dnom Saseksu. Za ove kosti eksperti su tvrdili da predstavljaju fosile dotad nepoznate rane vrste \u010dovjeka (roda Homo). Nalazu (novoj vrsti) je dat i latinski naziv – Eoanthropus dawsoni.
\nVa\u017enost ovog nalaza je ostala kontroverzna do 1953. godine, kada je nalaz progla\u0161en podvalom, jer se ispostavilo da ga \u010dine donja vilica orangutana i lubanja savremenog \u010dovjeka. Smatra se da je prevaru osmislio pronalaza\u010d piltdaunskog \u010dovjeka, \u010carls Doson (po kome je vrsta i nazvana). Piltdaunska prevara je vjerovatno najpoznatija me\u0111u arheolo\u0161kim prevarama, sa aktuelno\u0161\u0107u koja je trajala preko 40 godina, i jo\u0161 dugotrajnijim uticajem usljed usagla\u0161enosti sa evolucionim idejama o vezi \u010dovjekolikih majmuna i \u010dovjeka
\nPosljednji slu\u010daj otkrivanja pogre\u0161ne znanstvene teorije <\/i>objavljen je 28.08.2011. na portalu \u201ewww.znanost.com\/clanak\/lhc\u201c pod nazivom \u201eVeliki hadronski sudara\u010d (LHC) sru\u0161io Teoriju supersimetrije\u201c. Prema teoriji supersimetrije, postavljenoj prije 20 godina, osim subatomskih \u010destica koje ve\u0107 poznajemo postoje i njihovi partneri tzv. super\u010destice koje imaju ne\u0161to druga\u010dija svojstva (osobito spin). Ova ideja trebala je, me\u0111u ostalim, objasniti i postojanje tamne tvari, odnosno za\u0161to u svemiru ima vi\u0161e tvari nego \u0161to je mo\u017eemo otkriti. Tako\u0111er je trebala omogu\u0107iti objedinjavanje tri od ukupno \u010detiri fundamentalne sile prorode \u2013 slabe sile, jake sile i elektromagnetizma, a bila je i sastavni dio popularne teorije struna. LHC-ov Beauty eksperiment, proveden u jednom od \u010detiri glavna detektora najve\u0107eg ure\u0111aja na svijetu, nije uspio prona\u0107i dokaze o postojanju tzv. supersimetri\u010dnih \u010destica koje su trebale ispuniti praznine u postoje\u0107oj fizikalnoj teoriji. Dr. Joseph Lykken iz ameri\u010dkog Fermilaba rekao je za BBC da su on i njegovi kolege razo\u010darani: \u201eMogu\u0107e je da u cijeloj teoriji postoje neke temeljne gre\u0161ke \u0161to zna\u010di da \u0107emo morati po\u010deti iz po\u010detka i prona\u0107i novi smjer istra\u017eivanja.\u201c
\nEvo vidite kako znanost, jednostavno, ka\u017ee da teorija koja se jako lijepo uklapala u sliku svijeta koju su nam znanstvenici servirali kao ispravnu, jednostavno \u2013 ne va\u017ei vi\u0161e.<\/p>\n

Kratka povijest znanstvenih pogleda <\/b><\/center>
\nPodsjetimo se, sada, kako je to izgledalo kroz povijest znanosti i vidje\u0107emo kako se znanost i religija, znanje i vjerovanje, isprepli\u0107u na na\u010din da religije prihvataju ili odbacuju odre\u0111ene znanstvene teorije, ili da pojedini veliki znanstvenici isti\u010du svoja religiozna uvjerenja.
\nU dugoj povijesti Zemlje (4,5 milijardi godina) ljudi su skora\u0161nja pojava. Ako se \u010ditav taj period predstavi kao trajanje 24 sata, onda se \u010dovjek pojavio u 23 sata i 59 minuta. <\/i>\u010covjek je na Zemlji za kratko vrijeme postao vrlo uticajan faktor, za razliku od svih ostalih stvorenja, \u0161to svakako moramo uzeti u obzir kod razmi\u0161ljanja o na\u0161oj misiji na ovom svijetu. Broj ljudi je vremenom rapidno rastao. U vrijeme starog egipatskog carstva na Zemlji je \u017eivjelo oko100 miliona ljudi, prve godine nove ere oko 250 miliona, 1650. godine oko 500 miliona, 1850. godine oko 1,1 milijarda, 1930. godine oko dvije milijarde, 1975. godine \u010detiri milijarde, 2010. godine 6,7 milijardi, dok se za 2025 predvi\u0111a probijanje granice od 8 milijardi ljudi.
\nGledano na ukupnoj vremenskoj skali ljudske, znanstveno traganje je vrlo nedavni podhvat. <\/i>Prvi zapisi datiraju unatrag samo oko 7.000 godina p.n.e. a najraniji pisani tekst gr\u010dke civilizacije je iz 9. stolje\u0107a p.n.e. Jedini fizikalni zakoni ta\u010dno poznati u staro doba bili su Arhimedovi (287.-212.) zakon poluge i zakon uzgona u teku\u0107ini.
\nPlaton (427-348) je prvi izlo\u017eio pri\u010du o stvaranju univerzuma a graditi te ideje nastavio je njegov u\u010denik Aristotel (384-322 ) koji je iznio slike svijeta sa \u201ebo\u017eanskom\u201c geometrijom sa univerzumom \u010diji centar je Zemlja. Matemati\u010dki model univerzuma sa\u010dinjen je tek nakon izlaska Ptolomejovog (367.-283.) Almagesta koji je matemati\u010dki i astronomski traktat prema kojem je predlo\u017een geocentri\u010dki model Sun\u010devog sistema. Naziv Almagest <\/i>je latinski oblik arapskog naziva (\u0627\u0644\u0643\u062a\u0627\u0628 \u0627\u0644\u0645\u062c\u0633\u0637\u064a, al-kitabu-l-mijisti – Velika Knjiga<\/i>).
\nPrvo matemati\u010dko oblikovanje ne\u010dega \u0161to bismo danas mogli nazvati prirodnim zakonom potje\u010de od Pitagore (580.-490.) slavnog po pou\u010dku nazvanom po njemu (u pravokutnom trokutu kvadrat nad hipotenuzom jednak je zbroju kvadrata nad obje katete). Bilo je to u vrijeme kad Tales iz Mileta (624. \u2013 546. ) prvi razvija misao da se svijet mo\u017ee razumjeti, <\/i>da se slo\u017eena doga\u0111anja oko nas mogu svesti na jednostavnija na\u010dela te objasniti bez mitskih ili teolo\u0161kih pomaga\u010da.
\nDekadski indo-arapski sistem brojeva pojavio se tek oko 700 godine, a kratko ozna\u010davanje plusa (+) i minusa (-) poteje\u010de tek iz 15. stolje\u0107a, a sve do 16. stolje\u0107a nije postojao ni znak jednakosti (=) a niti satovi koji su mogli mjeriti vrijeme u sekundu precizno.
\nNikola Kopernik (1473-1543) zaslu\u017ean je za po\u010detak raskida sa aristotelovskim pogledom na svijet. On je smjestio Sunce umjesto Zemlje u centar na\u0161e galaksije. Potpuni razlaz od ranijih teorija i razgradnju starog Ptolomejovog Almagesta dovr\u0161ili su Galileo Galilei (1564-1642) i Johan Kepler (1571-1630). Kru\u017ene orbite zamijenjene su elipsama. Pojam zakona prirode kakav danas koristimo nastao je tek u 17. stolje\u0107u. \u010cini se da je Kepler bio prvi znanstvenik koji je shva\u0107ao taj termin u duhu savremene znanosti. Iako Galilej nije koristio termin zakon (mada se u prijevodima \u010desto nalazi ta rije\u010d) on je zaslu\u017ean za otkri\u0107e vrlo mnogo zakona i zagovarao je va\u017enost promatranja kao temelja znanosti.
\n\u010covjek koji je prvi izri\u010dito i strogo formulirao zakon prirode bio je Rene Descartes (1596-1650) a nesumnjivo je Isaac Newton (1642-1727) bio \u010dovjek za kojeg vlada op\u0107e uvjerenje da je prihvatio savremeni pojam znanstvenog zakona sa svoja tri zakona kretanja, i svojim zakonom gravitacije objasnio kretanje Zemlje, Mjeseca i planeta te pojavu plime i oseke.
\nU svom kapitalnom djelu Principia <\/i> (1687) Newton je uradio i naredni krupni korak ka modernoj znanosti kad je uspio pokazati da su Keplerove elipse rezultat univerzalnog prirodnog zakona gravitacije. Univerzum se u Newtonovoj slici pona\u0161a kao d\u017einovska ma\u0161ina, koja se pravilno kre\u0107e kako to zahtijeva bo\u017eanski Stvaratelj. Vrijeme i prostor su apsolutni izrazi unutra\u0161njeg i sveprisutnog Boga. Poznato je da je Newton bio veliki vjernik i trudio se svojim prora\u010dunima potvrditi biblijske postavke o nastanku svijeta. On ka\u017ee:
\n\u201eZadivljuju\u0107i poredak u svemiru mo\u017ee se pripisati samo jednom svemo\u0107nom i premudrom Bi\u0107u. Ovo uzvi\u0161eno bi\u0107e upravlja svijetom ne kao njegova bit, ve\u0107 kao Gospodar svega! Zbog te svoje vlasti Gospodin Bog se naziva svemo\u0107nim i sveop\u0107im Gospodarem. Pravi Bog je \u017eivi, premudri i sveobuhvatni Bog. On je iznad svega i bezgrani\u010dno savr\u0161en.”
\nAlbert Ajn\u0161tajn (1879-1955) uveo je 1905. godine princip relativnosti i time sru\u0161io Newtonovu predstavu o prostoru i vremenu. Ne\u0161to kasnije, svojom op\u0107om teorijom relativnosti zamijenio je i Newtonov zakon univerzalne gravitacije. Friedmann (1888-1925) i Lemaitre (1894-1966) formulisali su novi, vrlo kompleksan, matemati\u010dki prikaz univerzuma u relativisti\u010dkoj kozmologiji a Edwin Hubble je pokazao da ima mnogo galaksija kao \u0161to je Mlije\u010dni put i obznanio zaklju\u010dak da se na\u0161 svemir \u0161iri. Kona\u010dno, 1965. godine Penzias i Wilson otkrili su pozadinske mikrovalove kao do sada najbolji dokaz da je na\u0161 Univerzum zapo\u010deo u praiskonskoj po\u010detnoj ta\u010dki (singularitetu) po teoriji Velikog praska.
\nVidimo da nam je znanost u pro\u0161losti sva\u0161ta servirala kao svoju \u201eistinu\u201c. Oko 2000 godina (350 p.n.e. do 1650 n.e.) od Platona, Aristotela i Ptolomeja, dominirao je znano\u0161\u0107u geocentri\u010dni model sa \u010detiri osnovna sastojka prirode (voda, vatra, zemlja i zrak). Od Kopernika, Keplera i Newtona narednih 300 godina, do po\u010detka 20. stolje\u0107a imamo heliocentri\u010dni sistem i vrijedili su samo Newtonovi zakoni gravitacije i smatralo se da fizika nema vi\u0161e \u0161ta da istra\u017euje. Newtonovu fiziku i danas nazivamo klasi\u010dnom fizikom. Ona je do kraja 19. stolje\u0107a prerasla u impozantno teoretsko zdanje i zato ne iznena\u0111uje da su stari velikani, kao \u0161to je lord Kelvin, pomislili kako su sve velike ideje u fizici ve\u0107 poznate i kako je ostalo jo\u0161 samo da se ta\u010dno i precizno dotjeraju detalji.
\nU posljednjoj \u010detvrtini stolje\u0107a, jednog mladi\u0107a iz Njema\u010dke koji je pretendovao na akademsku karijeru upozoravali su da se ne upu\u0161ta u fiziku. Rekli su mu da na\u0111e ne\u0161to drugo, jer je fizika stigla na kraj puta i u njoj nema gotovo ni\u0161ta vrijedno truda. Mladi\u0107 se zvao Max Planck (10) i, na svu sre\u0107u, odlu\u010dio je da zanemari savjete koje je \u010duo.
\nPlanck je do\u0161ao na ideju i ustvrdio da se zra\u010denje emituje i apsorbuje povremeno u paketima energije odre\u0111ene veli\u010dine. Ovi paketi energije nazvani su kvanti. Tako su udareni temelji kvantne fizike. Planck je, tako\u0111er, utvrdio da je energetski sadr\u017eaj jednog od tih kvanta proporcionalni frekvenciji zra\u010denja. Slijede\u0107i korak napravio je, kao \u0161to smo ve\u0107 rekli, jedan drugi mladi\u0107, Albert Ajn\u0161tajn, koji je uz Friedmana, Feynmana te danas Hawkinga i mnoge druge svojim teorijama pro\u0161irio spoznaju do novih i neslu\u0107enih granica.
\nVidimo da je kroz povijest znanosti postojao slijed sve boljih i boljih teorija ili modela, od Platona do klasi\u010dne Newtonove teorije te do savremenih kvantnih teorija. Danas je fizika u fazi tra\u017eenja nove Teorije svega koja bi trebala dati kompletnu sliku pojavnog svijeta i uskladiti sve postoje\u0107e teorije.
\nHo\u0107e li taj slijed dovesti do kona\u010dne teorije svemira koja \u0107e uklju\u010diti sve sile i tuma\u010diti svako mogu\u0107e posmatranje, ili \u0107emo zauvijek nastaviti s nala\u017eenjem sve boljih i boljih teorija.
\n(10) John Polkinghorn, Kvantna teorija, <\/i>Sarajevo, 2003, str. 4
\nPrema Stephenu Hawkingu (Velebni plan<\/i>) sad imamo jednog kandidata za kona\u010dnu teoriju svega (ako takva uop\u0107e postoji), a zove se M-teorija koja i nije teorija u uobi\u010dajenom smislu te rije\u010di. To je cijela skupina raznih teorija, od kojih svaka daje dobar opis promatranja samo u nekom opsegu fizi\u010dkih situacija.
\nZavr\u0161imo ovo poglavlje jo\u0161 izjavom Alberta Ajn\u0161tajna koji se nikad nije ustru\u010davao da postavi najte\u017ea pitanja i na njih tra\u017ei odgovore, uklju\u010duju\u0107i i znanost i vjeru: \u201eNe \u017eelimo samo da saznamo kako je ustrojena priroda i kako se odvijaju prirodne pojave, ve\u0107 i da po mogu\u0107stvu dostignemo cilj, koji mo\u017ee izgledati utopisti\u010dki i drzak, da saznamo za\u0161to je priroda ba\u0161 ovakva kakva je, a ne nekakva druga\u010dija<\/i>?\u201c Odgovor na ovo pitanje ne mo\u017ee dati znanost jer ona saznaje \u201ekako ne\u0161to radi\u201c, a odgovor \u201eza\u0161to\u201c daje Kuran \u010dasni: \u201eGospodar tvoj sve stvara i On je Sveznaju\u0107i.\u201c <\/i> (El-Hid\u017er, 86)<\/p>\n

Vjerovanje<\/b><\/center>
\nVjera se obi\u010dno definira kao uvjerenje u istinitost neke tvrdnje bez njezine provjere ili dokazivanja. Vjera u klasi\u010dnoj logici je tvrdnja ili o\u010dekivanje o stvarnosti za koju se pretpostavlja da je istinita ili la\u017ena iako je to nemogu\u0107e prakti\u010dno provjeriti. U \u0161irem kontekstu, vjerovanje je aspekt duhovnog i moralnog temelja ljudskog dru\u0161tva koji op\u0107enito mo\u017eemo nazvati vjeroispovijest. U u\u017eem kontekstu, vjera je na\u0161 osobni odnos prema sebi i svijetu u kojem \u017eivimo i mo\u017ee se nazvati vjerski svjetonazor. Vjera u Boga implicira mnogo vi\u0161e od samog tog uvjerenja. To je na\u0161 cjelokupan pogled, a nakon toga i na\u010din \u017eivota, na duhovnu i materijalnu stvarnost proistekao iz tog uvjerenja.
\nMonoteisti\u010dke religije zagovaraju Boga kao Stvaratelja svijeta, kojim On kao takvim upravlja. Izvorno religijsko u\u010denje o Bogu ne prihvata tezu o odvojenosti Boga od svijeta. Naprotiv, Bo\u017eijoj volji i izravnom djelovanju je podvrgnut univerzum u svojoj cjelokupnosti, sukladno na\u010delu Bo\u017eanskog, univerzalnog reda. \u201eReligija je, u su\u0161tini, religare (ponovno vezivanje ili ponovno spajanje) \u010dovjeka sa Istinom koja ga nadilazi, i koja u isto vrijeme po\u010diva u njegovom najunutarnjijem bi\u0107u. \u201eBog nam je bli\u017ei od na\u0161e vratne \u017eile kucavice\u201c, je staro isto\u010dnja\u010dko predanje.\u201c kazuje William Stoddart u knjizi Prisje\u0107anje u svijetu zaboravljanja. <\/i>
\nFilozof Danijel C. Dennet \u017eeli religiju izu\u010davati kao prirodnu pojavu, <\/i> ali njegova knjiga sa nazivom Kraj \u010darolije <\/i>upu\u0107uje na \u017eeljenu poantu, kako je religoznost pod velom \u010darolije, te ako se taj veo znanstveno ukloni \u010darolija \u0107e, po Dennetu, nestati. On tvrdi: \u201eKrajnje je vrijeme da podvrgnemo religiju kao globalnu pojavu izrazito temeljitom mutidiscipliniranom istra\u017eivanju koje mo\u017eemo poduzeti tako \u0161to \u0107emo pozvati najbolje umove na planetu. Za\u0161to? Zato \u0161to nam je religija previ\u0161e va\u017ena da bismo \u017eivjeli u neznanju o njoj. Ona ne utje\u010de samo na dru\u0161tvene, politi\u010dke i gospodarske sukobe, nego i na sam smisao koji pronalazimo u svojim \u017eivotima. Mnogim ljudima, vjerovatno \u010dak ve\u0107ini ljudi na zemlji, ni\u0161ta nije va\u017enije od religije. Upravo je iz tog razloga nu\u017eno da o njoj nau\u010dimo \u0161to vi\u0161e mo\u017eemo. Mo\u017eda \u017eelim re\u0107i kako je religija prirodna za razliku od natprirodnoga, kako je ona ljudska pojava sastavljena od doga\u0111aja, organizama, predmeta, struktura, uzoraka i sli\u010dno, koji se redom ravnaju po zakonima fizike ili biologije i stoga ne uklju\u010duje \u010duda. A to jest ono \u0161to \u017eelim re\u0107i. Imajte na umu kako bi moglo biti istina da Bog postoji, da je Bog doista onaj inteligentni, svjesni i ljubavi pun stvoritelj sviju nas, a opet, sama bi religija jo\u0161 uvijek, kao slo\u017eeni skup pojava, mogla biti savr\u0161eno prirodna pojava.\u201c (12)
\n(11) Danijel C. Dennet, Kaj \u010darolije, <\/i>Zagreb, 2009, str.26.
\nAteist Dennet je, s razlogom, zabrinut \u2013 \u0161ta ako je religija prirodna a Bog, stvarno, postoji?
\nNa predavanju studentima Bertrand Russell, engleski filozof, je rekao: \u201eA sada da se latimo pitanja Bo\u017eije egzistencije; opse\u017eno je to pitanje i kada bi se njime poku\u0161ao pozabaviti na primjeren na\u010din, morao bih vas ovdje u sali zadr\u017eati sve do Sudnjeg dana.\u201c Me\u0111utim, da stvari nisu prete\u0161ke i da nije nemogu\u0107e shvatiti Bo\u017eiju egzistenciju, veli nam Volter ovo : \u201eDa biste saznali postoji li Bog, ja od vas tra\u017eim samo jednu stvar, a to je da otvorite o\u010di\u201c.
\nTarik Mufti\u0107 u knjizi Islam i religije svijeta<\/i> poja\u0161njava: \u201eNau\u010dno obja\u0161njenje postanka religije ne postoji. Sve je \u010dvr\u0161\u0107a teorija a i islam je zastupa, o pramonoteizmu<\/i>: Svemogu\u0107i Bog je od po\u010detka ljudskog roda, od Adema a.s. slao ljudima na Zemlji uputu \u0161ta i kako da vjeruju i kako da se pona\u0161aju da bi zaradili obe\u0107ani raj. Od Adema do Muhammeda Objava je dolazila preko Bo\u017eijih poslanika diljem Zemlje, ne samo na Bliski istok, nego svim narodima po svih pet kontinenata. Radi toga je monoteizam i kod primitivnih naroda svuda prisutan, mada negdje u tragovima, ali prepoznatljiv. Unato\u010d politeizma i danas ve\u0107inom postoji Deus otiosus, <\/i>vrhovno, glavno, bo\u017eanstvo.\u201c
\nOvaj stav kompatibilan je sa postavkama perenijalne filozofije <\/i> (12). \u010covje\u010danstvo je u razli\u010ditim kulturama i vremenskim periodima iskusilo i zabilje\u017eilo srodne percepcije o prirodi stvarnosti, osobnosti, svijetu, smislu i su\u0161tini postojanja. Zajedni\u010dka perenijalna shva\u0107anja su:
\na) Pojavni, fizi\u010dki svijet ne predstavlja jedinu realnost; postoji i nematerijalna realnost. Materijalni svijet je sjenka vi\u0161e realnosti koju ne mogu doku\u010diti \u010dula, nego njenu bit svjedo\u010de ljudski duh i intelekt.
\nb) Ljudi su slika prirode ove dvostrane realnosti.Materijalno tijelo je predmet fizi\u010dkih zakona, ro\u0111enja i smrti, a drugi aspekt ljudskog postojanja nije predmet propadanja ili nestanka i identi\u010dan je intelektu ili duhu, koji prakti\u010dno predstavlja ljudsku du\u0161u. Na modernom Zapadu ovaj drugi aspekt realnosti je \u010desto zaboravljen.
\nc) Svaki \u010dovjek posjeduje predispoziciju, iako \u010desto zapostavljenu, a time i zakr\u017eljalu, za intuitivnu percepciju apsolutne istine i prirode stvarnosti. Takva spoznaja je krajnji cilj \u010dovjeku, a traganje za njom i njeno upotpunjavanje svrha ljudske egzistencije. Ova krajnja stvarnost u religijama ibrahimovske (abrahamovske) tradicije (islam, kr\u0161\u0107anstvo, judaizam) zove se Bog, kao apsolutni princip od kojeg poti\u010de sve postoje\u0107e i kojem \u0107e se sve vratiti.
\nd) U neteisti\u010dkim religijama poput budizma Apsolut se mo\u017ee u odre\u0111enom smislu razlikovati ali fundamentalni princip je isti.
\nJedinstvenost Bo\u017eijih objava i prihvatanje ranije objavljenih Knjiga je islamski pristup.<\/p>\n

Islamski put<\/b><\/center>Osnovna obja\u0161njenja principa islamskog vjerovanja prenije\u0107u iz ud\u017ebenika Vjeronauka (13) za prvi razred srednje \u0161kole u BiH koji je, iako je namijenjen tinejd\u017eerima, koncipiran vrlo zrelo i svakom bih peporu\u010dio da ga pro\u010dita i podsjeti se vjerskih temelja. Prema poglavljima knjige evidentna je \u017eelja za sagledavanjem savremenog trenutka, pa su tu prisutne, pored standardnih opisa islamskog u\u010denja, i teme o ekologiji, etici, moralu i naravno kulturi dijaloga.<\/p>\n

(12) Sayyed Hossein Nasr, Razgovori, u potrazi za svetim, <\/i>Sarajevo, 2007, Uvod
\n(13) Isanovi\u0107 Nusret, D\u017eemaludin Lati\u0107, Vjeronauka 1 za srednje \u0161kole, <\/i> Sarajevo, 2009, str. 10 – 92
\nDefiniciju vjerovanja najbolje \u0107emo dobiti citiranjem hadisa:
\n\u201eOd Abdullaha b. Abbasa se prenosi da je D\u017eibril a.s. rekao Vjerovjesniku a.s. \u201eKa\u017ei mi \u0161ta je to iman (vjerovanje)!\u201c Vjerovjesnik a.s. odgovori:
\n \u201eIman je da vjeruje\u0161 u Allaha, U Sudnji dan, u meleke, u Kitabe i u vjerovjesnike, a (onda) i da vjeruje\u0161 da \u0107e poslije smrti do\u0107i (vje\u010diti) \u017eivot, da vjeruje\u0161 u D\u017eennet (raj) i D\u017eehennem (pakao), u Hisab (polaganje ra\u010duna za svoja djela) i u Mizan-tereziju (vaganje djela), pa (onda) da vjeruje\u0161 u kader (sudbinu), tj. da se sve, bilo dobro bilo zlo, doga\u0111a sa Allahovim znanjem i voljom.\u201c <\/i> (Musned Ahmedov, 319\/1)
\nSejjid Husein Nasr, kao jedan od zagovornika perenijalne filozofije, poja\u0161njava:
\n\u201eNikada nije postojalo razdoblje u ljudskoj povijesti a da Bo\u017eija vjera koja poziva \u010dovjeka Jednom Bogu nije bila prisutna. Postojanje velikog broja vjera mo\u017ee se upravo pravdati postepenim gubitkom te poruke i nu\u017eno\u0161\u0107u njenog ponovnog potvr\u0111ivanja kroz uzastopno slanje objava. Zato islam jeste vjera koja u biti ne donosi ni\u0161ta novo, ve\u0107 samo potvr\u0111uje istinu tevhida (Bo\u017eije jedinstvo), koja je oduvijek bila prisutna. To je univerzalna, praiskonska vjera. Ona predstavlja povratak izvornom ugovoru ili misaku izme\u0111u \u010dovjeka i Allaha d\u017e.\u0161. Ovim ugovorom \u010dovjek ne samo da je dobio ulogu Bogu pot\u010dinjenog bi\u0107a (el-abd) ve\u0107 i Njegovog odgovornog namjesnika na Zemlji (halifetullah fi-l-erd), obdarenog mnogim darovima i blagoslovima, zbog \u010dega treba zauvijek biti zahvalan. On to iskazuje kroz svoju svijest o Allahovoj jednosti, svjedo\u010de\u0107i je i djeluju\u0107i u skladu s njom.\u201c
\nJedno od najva\u017enijih, a mo\u017eda i naj\u010de\u0161\u0107ih, pitanja koje je \u010dovjek tokom povijesti sebi postavljao jeste: odakle dolazim u ovozemljsko postojanje i ko je stvorio nas i ovaj na\u0161 svijet? Tragaju\u0107i za odgovorima na ovo pitanje \u010dovjek poku\u0161ava proniknuti u veliku tajnu stvaranja i odgovoriti na zagonetku postojanja. Na ovo pitanje, posredno ili neposredno, odgovaraju skoro sve religije, njihove svete knjige, Bo\u017eiji poslanici, vjerovjesnici i mudraci. Na njega, tako\u0111er poku\u0161ava odgovoriti filozofija, umjetnost i nauka.
\nIslam, naravno ima vlastitu predstavu o nastanku svijeta, i ona nije preuzeta iz savremene znanosti. Ali, ona nije preuzeta ni iz mitologije ili nekog zastarjelog filozofskog sistema. Ona je zasnovana na informacijama koje je Stvoritelj svijeta Allah d\u017e.\u0161. objavio u svojoj posljednjoj Objavi, Kuranu, i kao takva je sastavni dio vjerovanja svakog sljedbenika islama.
\nPrema u\u010denju koje zastupa islam, svijet i \u017eivot na Zemlji nisu nastali bez razloga, slu\u010dajno, niti sami od sebe. Oni imaju svog Stvoritelja. Njihov Stvoritelj je uzvi\u0161eni Bog, koji je Vje\u010dan, Svemo\u0107an, Sveznaju\u0107i i Samilostan. On prethodi svakom stvaranju i uzrok je svakom \u017eivotu i postojanju na nebu i na Zemlji. On je izvor svakoj ljepoti, milosti ljubavi. Prema Kuranu ono \u0161to On stvara potpunog je sklada, svrhovito je i izuzetne ljepote; samo Njemu pripadaju mo\u0107i da sve savr\u0161eno stvara \u2013 Ellezi ahsene kulle \u0161ajin halakah<\/i> (Es-sed\u017ede, 7).
\nSve \u0161to postoji u materijalnom i duhovnom smislu svoje postojanje Njemu duguje, od minerala, insekata, biljaka, \u017eivotinja, \u010dovjeka i zadivljuju\u0107e lijepih prirodnih krajolika, do Zemlje i nebeskog beskraja, koji je ispunjen mno\u0161tvom galakti\u010dkih svjetova i milijardama zvijezda.
\nKuran nas u\u010di toj nadmo\u0107noj svijesti i podsje\u0107a:
\n– \u201eOn je Allah, Tvorac, koji iz ni\u010dega stvara\u201c. <\/i>(El-Ha\u0161r, 24)
\n– \u201eAllah je Stvoritelj nebesa i Zemlje. <\/i> (Ibrahim, 32)
\n– \u201eTi u onome \u0161to Milostivi stvara ne\u0107e\u0161 vidjeti nikakva nesklada. Pa ponovo pogledaj ho\u0107e\u0161 li vidjeti ikakav nesklad, zatim ponovo vi\u0161e puta pogledaj, pogled \u0107e ti se vratiti zapanjen i klonuo\u201c. <\/i> (El-Mulk, 3-4)
\nOvo je, ustvari, uvjerenje svih fizi\u010dara. Istra\u017euju\u0107i prostranstva mi smo sve vi\u0161e zadivljeni, a na\u0161 pogled je uvijek iznova zapanjen i zbunjen. Sjetite se Prinstonske gnoze<\/i> i odu\u0161evljenosti znanstvenika Bo\u017eijim stvaranjem. Vjera i znanost imaju veliki zna\u010daj za \u010dovjeka i njegov svijet. Njihove uloge su odlu\u010duju\u0107e i nezamjenjive na putu ljudskog usavr\u0161avanja i napretka. Vjera se ne mo\u017ee zamijeniti znano\u0161\u0107u, niti znanost vjerom i ne mogu se svesti jedna na drugu.<\/p>\n

Znanost u vjeri<\/b><\/center>
\nNi jedna Bo\u017eija objava nema pretenzije da bude enciklopedija znanosti, ali ono \u0161to je va\u017eno i mora se naglasiti kad je islam u pitanju, je \u010dinjenica da ne postoji sukob Kurana, kao Bo\u017eije objave, sa bilo kojim znanstveno dokazanim stavom, naprotiv, ima puno detalja koji govore o tome da je Kuranski tekst objavljen od Onoga koji dobro poznaje svijet koji je Sam stvorio:
\n \u201eMi \u0107emo im pru\u017eati dokaze Na\u0161e u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur\u2019an istina. A zar nije dovoljno to \u0161to je Gospodar tvoj o svemu obavije\u0161ten?\u201c <\/i> (Fussilet, 53)
\nOsim znanstvenih istina i istina vjere postoje i druge istine kao \u0161to su filozofska, umjetni\u010dka i povijesna. No, to ne bi trebalo zna\u010diti da su one nu\u017eno suprotstavljene i me\u0111usobno isklju\u010dive. U jednom ure\u0111enom svijetu, zasnovanom na duhovnom redu, sve bi ove istine trebale pripadati nekom temeljnom smislu i slu\u017eiti zajedni\u010dkom, vi\u0161em, cilju. <\/i>
\nKao \u0161to je poznato, vjera se prije svega bavi apsolutnim i izvjesnim istinama koje je Uzvi\u0161eni Bog objavljivao ljudima preko svojih poslanika. Do njih \u010dovjek nikad ne bi mogao do\u0107i bez Bo\u017eije pomo\u0107i i upute. Rije\u010d je o vrhunaravnim istinama, koje izmi\u010du obi\u010dnom ljudskom iskustvu i pred kojima je razum naj\u010de\u0161\u0107e nemo\u0107an.
\nNjih nije mogu\u0107e doku\u010diti bilo kojom naukom ili filozofijom. U njih se naprosto vjeruje ili ne vjeruje, <\/i>\u010desto uprkos argumentima nauke i filozofije, koji su uvijek ljudski i kao takvi uvjetni i ograni\u010deni. Boga se, osim razumom, spoznaje i srcem. Zato govorimo o istinama vjere.
\nS druge strane, znanost se bavi materijalnim ili pojavnim svijetom. Ona ispituje, opisuje i obja\u0161njava pojave i odnose u svijetu, ukoliko oni mogu biti provjereni eksperimentima i kvantificirani. Zato je znanstvena spoznaja ograni\u010dena na ono \u0161to opa\u017eamo i \u0161to je dostupno ljudskom iskustvu, a to, pored ostalog, ostavlja prostor vjeri i vjerovanju. U tom opa\u017eanju je i problem vjerodostojnosti takve spoznaje \u010dulima o \u010demu smo ve\u0107 govorili.
\nS jednog drugog, filozofskog, stanovi\u0161ta komplementarnosti koju je vrlo te\u0161ko shvatiti, Kuran predstavlja Bo\u017eije stvaranje, kosmos, prirodu i svijet u kome \u010dovjek \u017eivi i umire. Kuran i njegovo znanstveno tuma\u010denje je tema mnogih knjiga, ali i dilema oko ispravnosti tog stava.
\nVezano za termin \u201enau\u010dnog\/znanstvenog tuma\u010denja Kurana\u201c(14), s vama \u0107u podijeliti nekoliko citata islamskih autora koji, po meni, najbolje opisuju ovu tematiku:
\n1. \u201eMustafa Mahmud autor je knjige Poku\u0161aj modernog razumijevanja Kurana <\/i>koja je rezultat \u010dlanaka objavljivanih u magazinu \u201eSabahu l-hajr\u201c pod naslovom \u201ePoku\u0161aj modernog tefsira, komentara Kurana\u201c. Me\u0111utim kada je Mustafa Mahmud ove \u010dlanke sabrao i \u0161tampao, promijenio je naslov iz tefsir asri<\/i> \u201emoderni komentar\u201c u fehm asri <\/i> \u201emoderno razumijevanje\u201c \u2013 to je u\u010dinio zbog oluje polemika koju su podstakli njegovi spisi. Mnogi muslimani shva\u0107aju arapsku rije\u010d tefsir kao tehni\u010dki termin za aktivnost na koju imaju pravo samo kvalificirani znanstvenici. Mnogo je propisa, zahtjeva i pretpostavki kojima neko mora udovoljiti da bi se mogao s pravom nazvati mufessir<\/i> (komentator) Kurana. Te\u0161ko bi bilo mogu\u0107e tvrditi da se Mustafa Mahmud, fizi\u010dar i novinar, mo\u017ee smatrati mufessirom. <\/i>Osman Emin, profesor islamske filozofije, koji podr\u017eava Mahmuda ka\u017ee: \u201ePo mojemu mi\u0161ljenju, Kuran nije objavljen specijalistima, ve\u0107 je objavljen svim stvorenjima, <\/i>svjetovima, nezel li l-alemin; Ibn Abbas, hud\u017ed\u017eetu t-tefsir, <\/i>najkompetentniji autoritet u tuma\u010denju Kurana u svoje vrijeme, tako\u0111er nije imao formalnu teolo\u0161ku naobrazbu, lam jedrus ad-din fi mahed.\u201c <\/i> Mustafa Mahmud ima pravo na \u201ebavljenje id\u017etihadom, fa in ah-taa<\/i>, \u010dak i da pogrije\u0161i\u201c (J.J.G. Jansen)<\/p>\n

2. \u201ePod nau\u010dnim tuma\u010denjem Kurana (Et-tefsir el-ilmi) mislimo na tuma\u010denje koje uzima za normu znanstvene termine u tuma\u010denju Kuranskih izraza. Nau\u010dno tuma\u010denje Kurana nastoji da izvede razli\u010dite znanosti i filozofske nazore iz Kuranskih izraza. Ovakva vrsta tuma\u010denja Kurana se ve\u0107 ranije pojavila i ra\u0161irilo se mi\u0161ljenje o tome da Kuran obuhvata sve znanosti (El.Kavl fi ihtivai l-Kuran kulla l-ulum..), kako one koje su postojale, tako i one koje \u0107e postojati. Kuran, prema mi\u0161ljenju pristalica ovakvog puta u tuma\u010denju, obuhvata uz vjersko dogmatske i prakti\u010dne znanosti, tako\u0111er i druge ovosvjetske znanosti (ulum ad-dunja)\u201c (Muhammed Husejn Ez-Zehebi)<\/p>\n

3. \u201eNije nikakva slu\u010dajnost to da su stihovi Kurana isto tako kao i fenomeni u prirodi i doga\u0111aji unutar \u010dovjekove du\u0161e nazvani znacima ili znamenjima (ajat). Bog otkriva svoje \u201eznake\u201c, svoje vestigia Dei, <\/i>na horizontima, \u0161to je u stvari kosmos i odre\u0111enije re\u010deno, svijet prirode i unutra\u0161njost du\u0161e \u010dovjeka sve dotle dok \u010dovjek ne sazna \u0161ta je istina. Ta\u010dnije, to su oni znaci koje otkriva Kuran. Pripadnost izme\u0111u stavaka Kurana i fenomena prirode je bitna u odre\u0111enju islamske koncepcije prirode i ocrtavanju kursa islamske nauke. Kuran odgovara, u izvjesnom smislu, prirodi, Bo\u017eijem stvorenju. To je razlog \u0161to musliman, posmatraju\u0107i prirodni fenomen, biva podsje\u0107an na Boga, Njegovu mo\u0107 i mudrost.\u201c (Sejjid Husein Nasr)
\nGazali nam ka\u017ee: \u201eSve se znanosti zahva\u0107aju iz jednoga mora, mora spoznaje Boga uzvi\u0161enoga! To je more Bo\u017eijeg djelovanja. A ve\u0107 smo spomenuli da je to more bez obala (bahr la sahile lehu). A to more kad bi i tinta bilo za Rije\u010di Bo\u017eije, presahlo bi prije nego li se iscrpe Rije\u010di Bo\u017eije…..Ko nije upu\u0107en u znanosti astronomije njegovo znanje o Allahu je nepotpuno\u201c. Frithjof Schuon kao perenijalni filozof isti\u010de:
\n\u201eKao i svaka Objava Kuran predstavlja blje\u0161tav i kristalan izraz onoga \u0161to je \u201enatprirodno prirodno\u201c \u010dovjeku, naime, svijest o na\u0161em polo\u017eaju u kosmosu, o na\u0161im ontolo\u0161kim i eshatolo\u0161kim vezama. Iz tog razloga Allahova knjiga je \u201eraspoznavanje\u201c \/furqan\/, \u201eupozorenje\u201c \/dhikra\/ i \u201esvjetlo\u201c \/nur\/ u tami na\u0161eg zemaljskog prebivali\u0161ta.\u201c
\n(14) Enes Kari\u0107, Kuran u savremenom dobu, Sarajevo,1990, str. 607, 608, 599, 42
\nIbn Kajjim el-d\u017eevzijje u knjizi Riznica znanja tako\u0111er potvr\u0111uje da: \u201eDo stjecanja spoznaje vode dva \u0161iroka puta. Prvi se ogleda u razmi\u0161ljanju i promatranju svih kuranskih ajeta, i u posebnom izvrsnom razumijevanju Allahovih rije\u010di i rije\u010di Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Drugi put, podrazumijeva razmi\u0161ljanje o Allahovim svemirskim znakovima, tra\u017eenje mudrosti koje je u njima utkao, zapa\u017eanje Njegove snage, dobro\u010dinstva, milosti, pravednosti i pravednog odnosa prema onome \u0161to je stvorio. Svemirski znakovi (ajet je znak) \u2013 to bi bilo \u010ditanje \u201esvemirskog\u201c Kurana.\u201c
\nJedan od najve\u0107ih na\u0161ih bosanskih autoriteta, Husein \u0110ozo, tuma\u010di: \u201ePrve generacije shva\u0107ale su, tuma\u010dile i razra\u0111ivale Kuran prema svojim potrebama i mogu\u0107nostima. Otuda, takva shva\u0107anja, iako su svojevremeno bila neprikosnovena i najbolje odgovarala, nisu mogla uvijek va\u017eiti niti se smiju smatrati kona\u010dnom formulacijom i razradom islamske misli. Svaka generacija mora dati svoj doprinos u razradi kuranske misli, ukoliko \u017eeli da \u017eivi u njenom duhu i da u njoj tra\u017ei rje\u0161enja za pitanja koja joj \u017eivot postavlja, a \u017eivot je uvijek u kretanju, pa, prema tome, i u vje\u010dnom suo\u010davanju sa novim pitanjima i veoma slo\u017eenim dilemama.\u201c<\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/b><\/center>
\nVjerujem da smo uspjeli pokazati da znanost i znanje <\/i>koje nam ona nudi nisu neprikosnoveni <\/i>i ne mogu biti prihva\u0107eni bez vjerovanja znanstvenicima, bez povjerenja u znanstvene metode i mjerne instrumente. Pored toga moramo biti svjesni ograni\u010denosti na\u0161ih \u010dula i intelektualne prizme svijesti i razuma kroz koju spoznajemo znanstvena dostignu\u0107a. U 21. stolje\u0107u kad znanost prodire sve dalje i dublje u strukturu materije i energije, u nevidljivi svijet imaginarnih fizikalnih entiteta ova ograni\u010denja postaju sve izra\u017eenija. <\/i>Pokazali smo i da znanost \u010desto grije\u0161i i mijenja teorije, ali i da postoje pseudoznanoati i la\u017ene znanosti kao i razni falsifikati i podvale koje se \u010dine u ime znanosti. Poseban problem za znanost predstavlja duhovnost koja se ne mo\u017ee opisati niti objasniti znanstvenim teorijama, koja se ne mo\u017ee izvagati niti izmjeriti a va\u017enost duhovne dimenzije za na\u0161 pogled na svijet je mo\u017eda i bitnija od svih znanstvenih dostignu\u0107a. Ni jedna znanost ne govori nam kako trebamo voditi svoje \u017eivote, \u0161ta je ljubav ili ljudska sre\u0107a? A da li postoje va\u017enija pitanja od ovih sa svakog od nas?
\nVjerujem, s druge strane, da smo shvatili da na\u0161a ljudska misija na ovom svijetu ne mo\u017ee biti jasna bez Upute koja nam je dostavljena Kuranom i drugim Bo\u017eijim knjigama, da na\u0161e ljudsko dostojanstvo, na\u0161a du\u0161a i bit egzistencije ne mogu imati materijalisti\u010dko obja\u0161njenje. U islamskoj civilizaciji vjera i znanost ne smiju biti me\u0111usobno suprotstavljene. Naprotiv, one su u njoj neodvojive i jedna drugu pretpostavljaju i podr\u017eavaju. Vjera snabdijeva znanost i znanje duhovnim i moralnim vrijednostima, oplemenjuje je i dariva vi\u0161im smislom. Sa stanovi\u0161ta islama vjera je osnova smisla ljudskog \u017eivota, a znanost je uvjet \u010dovjekova ovozemaljskog \u017eivota. Teologija, tako\u0111er, promatra prirodu, svijet, i \u010dovjeka u njemu, ali pod vidom njihove ovisnosti o Bogu. Zato se razli\u010diti, ili \u010dak ponekad suprotni, iskazi znanosti s jedne, i religije s druge strane, ne moraju, nu\u017eno, me\u0111usobno isklju\u010divati.
\nMo\u017eemo, na kraju, uz sve fiozofske, terminolo\u0161ke ili druge ograde, ipak zaklju\u010diti kako je znanje, neminovno, prisutno u pravoj vjeri, ali zasigurno i vjerovanje u pravoj znanosti. <\/i><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

(Bosnjaci.net)<\/a><\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ejup TOPI\u0106: \u010culo vida nadzire svijet boja, \u010dulo sluha svijet glasova, \u010dulo okusa svijet okusa, \u010dulo njuha svijet mirisa i \u010dulo dodira svijet predmeta. Da li nam na\u0161a \u010dula daju kompletnu sliku? Sigurno ne. Mi ne vidimo mrava desetak metara dalje u travi, iako taj mrav postoji. Ne vidimo bakterije i mikrooraginzme u \u010da\u0161i \u010diste …<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1750,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_crdt_document":"","_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[104],"tags":[111,112,110],"class_list":["post-1749","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","","category-kolumne","tag-svijet-2","tag-teorija","tag-znanost"],"yoast_head":"\nZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A – HRANKOVI\u0106 ONLINE<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"ZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A – HRANKOVI\u0106 ONLINE\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Ejup TOPI\u0106: \u010culo vida nadzire svijet boja, \u010dulo sluha svijet glasova, \u010dulo okusa svijet okusa, \u010dulo njuha svijet mirisa i \u010dulo dodira svijet predmeta. Da li nam na\u0161a \u010dula daju kompletnu sliku? Sigurno ne. Mi ne vidimo mrava desetak metara dalje u travi, iako taj mrav postoji. Ne vidimo bakterije i mikrooraginzme u \u010da\u0161i \u010diste …\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"HRANKOVI\u0106 ONLINE\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/GHrankovic\/\" \/>\n<meta property=\"article:author\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/hrankovljanin\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2013-10-03T19:44:02+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2013-10-03T19:47:58+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/Luc-Viatour-800x600.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"800\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"538\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"El_San\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"El_San\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"47 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"El_San\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8\"},\"headline\":\"ZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A\",\"datePublished\":\"2013-10-03T19:44:02+00:00\",\"dateModified\":\"2013-10-03T19:47:58+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/\"},\"wordCount\":9470,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2013\\\/10\\\/Luc-Viatour-800x600.jpg\",\"keywords\":[\"svijet\",\"teorija\",\"znanost\"],\"articleSection\":[\"KOLUMNE\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/\",\"name\":\"ZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A – HRANKOVI\u0106 ONLINE\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2013\\\/10\\\/Luc-Viatour-800x600.jpg\",\"datePublished\":\"2013-10-03T19:44:02+00:00\",\"dateModified\":\"2013-10-03T19:47:58+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2013\\\/10\\\/Luc-Viatour-800x600.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2013\\\/10\\\/Luc-Viatour-800x600.jpg\",\"width\":800,\"height\":538},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"ZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/\",\"name\":\"HRANKOVI\u0106 ONLINE\",\"description\":\"Korist za budu\u0107nost na\u0161eg HRANKOVI\u0106A\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.hrankovic.eu\\\/portal\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8\",\"name\":\"El_San\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g\",\"caption\":\"El_San\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/www.facebook.com\\\/hrankovljanin\"]}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"ZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A – HRANKOVI\u0106 ONLINE","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"ZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A – HRANKOVI\u0106 ONLINE","og_description":"Ejup TOPI\u0106: \u010culo vida nadzire svijet boja, \u010dulo sluha svijet glasova, \u010dulo okusa svijet okusa, \u010dulo njuha svijet mirisa i \u010dulo dodira svijet predmeta. Da li nam na\u0161a \u010dula daju kompletnu sliku? Sigurno ne. Mi ne vidimo mrava desetak metara dalje u travi, iako taj mrav postoji. Ne vidimo bakterije i mikrooraginzme u \u010da\u0161i \u010diste …","og_url":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/","og_site_name":"HRANKOVI\u0106 ONLINE","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/GHrankovic\/","article_author":"https:\/\/www.facebook.com\/hrankovljanin","article_published_time":"2013-10-03T19:44:02+00:00","article_modified_time":"2013-10-03T19:47:58+00:00","og_image":[{"width":800,"height":538,"url":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/Luc-Viatour-800x600.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"El_San","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"El_San","Est. reading time":"47 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/"},"author":{"name":"El_San","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/#\/schema\/person\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8"},"headline":"ZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A","datePublished":"2013-10-03T19:44:02+00:00","dateModified":"2013-10-03T19:47:58+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/"},"wordCount":9470,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/Luc-Viatour-800x600.jpg","keywords":["svijet","teorija","znanost"],"articleSection":["KOLUMNE"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/","url":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/","name":"ZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A – HRANKOVI\u0106 ONLINE","isPartOf":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/Luc-Viatour-800x600.jpg","datePublished":"2013-10-03T19:44:02+00:00","dateModified":"2013-10-03T19:47:58+00:00","author":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/#\/schema\/person\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/#primaryimage","url":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/Luc-Viatour-800x600.jpg","contentUrl":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/Luc-Viatour-800x600.jpg","width":800,"height":538},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/znanost-i-religija-izazovi-21-stoljeca\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"ZNANOST I RELIGIJA \u2013 IZAZOVI 21. STOLJE\u0106A"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/#website","url":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/","name":"HRANKOVI\u0106 ONLINE","description":"Korist za budu\u0107nost na\u0161eg HRANKOVI\u0106A","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/#\/schema\/person\/525ec15f5e49246a31046f58ad14f0e8","name":"El_San","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/d4b5b3419e24d66a6541e9866871acc9839d89a80d14476aa522b02368193380?s=96&d=wp_user_avatar&r=g","caption":"El_San"},"sameAs":["https:\/\/www.facebook.com\/hrankovljanin"]}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1749","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1749"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1749\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1754,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1749\/revisions\/1754"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1750"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1749"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1749"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.hrankovic.eu\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1749"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}