Životna priča 31- godišnjeg Adela Šabanovića, preživjele žrtve genocida u Vlasenici i Srebrenici, nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Šabanović je danas bio među stotinama građana koji su se u Sarajevu oprostili od žrtava srebreničkog genocida.
U kamionu, sa 175 identifikovanih tijela, koji je iz Visokog krenuo prema Srebrenici nalaze se i Šabanovićevi članovi porodice, rođaci i komšije.
Mnoge najmilije do sada je ukopao, a kako kaže, zadnji put na dženazi u Potočarima bio je prije tri godine. Za odlaske u Potočare više nije ima snage.
– Nisam više mogao ići tamo – kaže Šabanović.
Ističe da su u ovakvim trenucima sve riječi suvišne.
Pred Adelovim očima ubijani su njegovi najmiliji. Dva puta je preživio genocid. Prvi put u Vlasenici 1992. godine, a potom i u julu 1995. u Srebrenici.
Očima je gledao silovanja i klanja.
– Morao sam zločincima donositi vodu da operu krvave noževe – priča kroz suze Šabanović, prisječajući se dana kada je kao učenik 5. razreda natjeran da vojsci Ratka Mladića donosi vodu, kojom su pralili krvave noževe