NOVE GODINE I STARE BUDALE

Autor: Aziz Hurem

Prije tačno godinu dana sam na jednom portalu objavio priču: „Nove godine i stare budale“.
Ne znam kako bih drugačije nazvao tu budalaštinu koja traje dan, dva ili tri. Nove godine prođu, a stare budale postaju, još starije i budalastije.
Vi, ozbiljni čitaoci, i najozbiljniji Bošnjaci složiće te se samnom da, nije ta noć bez-veze ili bez razloga nazvana „najluđa noć“.
Zašto najluđa noć?
Odgovor glasi:
Nije to najluđa noć, nego noć najvećih budala, noć gdje budale dobiju priliku da se pokažu i dokažu, noć u kojoj se ne zna ko je ko, ko je kakav, noć u kojoj društvo i država učestvuje da svoj narod što više zavede i odvede od stvarnosti, da zaborave crnu svakodnevicu. Mogu oni kazati da to nije tako.

Ali, da nije tako onda nebi bilo ni Nikolausa, ni deda-mraza, ni ostalih novogodišnjih laži i prevara.

Preko cijele Bosne od Drine do Une i u bošnjačkoj dijaspori možete vidjeti bombastične plakate, reklame sa naslovima:
Doček Nove 2016. g. organizuje restoran, diskoteka …. ili ….uz bogat zabavno-muzički program.
U najluđoj noći zabavljaće vas Brena, Riki, Miki, Mitar, Jana, Ćana, Ceca, Meca, Daca, Dragana, Krmak i ostale svinje, uz orkestar Bokija Miloševića ili nekog drugog Rokija.
Cijena rezervacije: prva noć = 100 KM,druga noć = 70 KM, i treća 50 = KM.

Ovo je sadržaj napadnih bombastičnih plakata sa golišavim polupismenim i poluobučenim „pevaljkama“ koje ne znaju ni tri muzičke note, a ipak se usuđuju prodavati muziku i „pesmu“. Ovakvim džambo plakatama je izlijepljen svaki duvar i pendžer bosanskih čaršija. A, kupci i posjetioci ovih primitivnih samoukih muzičara i pevača/čica će biti, naravno Bošnjaci. A ko bi drugi?

Ugostitelji i hotelijeri već pune lagere i magaze, trljaju ruke i smišljaju kako da u najluđuj noći najluđim Bosancima (čitaj Bošnjacima) izvuku što više para iz džepa. Nova godina koja je ista kao i prethodna, odnosno svaka još gora i teža nego prošla se najbučnije i najpompeznije dočekuje u Bosni i to još na nogama uz pirotehničke uveseljavajuće rekvizite (to je taj neki novi trend od prije nekoliko god. koji smo onako spontano i bez otpora prihvatili sa Zapada kao i ostalu nakaradnu praksu) valjda sretni što smo je preživjeli, pa u horu budalasmo na otvorenom prostoru glavnih gradskih trgova i širokih ulica koje nose imena naših istaknutih nacionalnih velikana i slavnih boraca Armije Republike BiH.

(Nisam baš siguran da li će nam halaliti za našu neodgovornost i bahato ponašnje prema sebi i prema njima).
Sve se ovo dešava u najsiromašnijoj državi u Evropi. U zemlji u kojoj je svaki drugi nezaposlen, u zemlji u kojoj još ni ratne rane nisu zacijelile, a vremenske nepogode odnijele hiljade kuća pa te porodice stanuju u garažama i memli podrumima dočekujući zimu, ali ne i Novu godonu.

Nije i ne treba biti čudo što je neko ove dvije-tri noći nazvao najluđe. A, kako i neće kad naš “dobri i pametni“ bosanski insan čitavu mjesečnu plaću koja je gluho i daleko bilo četiri-pet stotina KM sprži u toku jedne „najluđe“ noči. A, još baška, što mora ženi kupiti novogodišnju haljinu i platiti joj frizuru da je frizerka nacifra i nadikati kako zna i umije tako da bi mu i žena bila najluđa pored njega.

Bjelašnica, Jahorina, Vlašić, hotel ovaj, onaj, moteli, restorani, u gradu i van grada sve će to da bude puno, zauzeto do zadnje stolice. Ima da sve frca i da se puši na sve strane.

Niko, ama baš niko, ne zna da pridaje pažnju beznačajnim stvarima ovako kao mi. Za najbesmislenije gluposti smo spremni da se upinjemo iz petnih žila ako treba, ali hoćemo da budemo tamo, da nas vide i da budemo viđeni. U hotelu čiji je vlasnik „Bošnjak“ sumnjive prošlosti, u zemlji u kojoj jedan pravi državu, a dvojica razvaljuju, jedan hrani kravu a petorica mlijeko muzu. U zemlji gdje svi vozovi stoje a mi idemo pješke. U državi u kojoj vlada kurupcija umjesto zakona, i sve to mi znamo, i gledamo, u državi u kojoj penzija ne traje ni pet dana a čeka se po nekoliko mjeseci, u državi gdje nemamo dovoljno bolničkih kreveta a ljekara pogotvo, u zemlji … Nova godina se tako ceremonijalno dočekuje u državi koja eto još uvijek živi od nekakvih donacija, kredita, milostinje, stranih investicija, dijaspore, … sve kao pacijent na infuziji i to već traje decenijama.

Vjerujemo li da nam se drugi ne smiju?
Ne vjerujemo.
Vjerovali ili ne vjerovali, mi smo svakako za smijeha ili za plača.

Vjerujemo li da to može ovako beskonačno trajat, te da nam jednog dana neče ispostaviti račun. Znajte da hoće. Hoće sigurno. Račun ćemo sigurno morati platiti odnosno polagati.

 

(Bosnjaci.net)

 

Pročitajte i ovo

Kako Rusija gomila pritisak na Tursku

Moskva je poslala svoje najmodernije borbene avione u Siriju u vrijeme kada su maksimalno napeti …

Komentariši